RIJEKA »Zaštitite svog prijatelja Zlomislića koji vas je toliko puta spašavao, pomozite mu da ne bude sam, igrajte onako kako smo se dogovorili i ne ostavljajte prijatelja i kapetana na cjedilu« – rekao je Victor Sanchez, glavni trener Rijeke, svojim igračima koji su prije šest dana u porazu kod Vukovara 1991 u obrani odigrali ispod svake razine. Ne samo profesionalne. Neki kiksevi ne bi se tolerirali ni među amaterima, a napravili su ih igrači aktualnog prvaka Hrvatske i osvajača Kupa.

Riječani su sad pretposljednji na ljestvici, danas imaju imperativ pobjede nad Istrom 1961, a utakmicu najavljuje baš taj »kapetan, vratar i prijatelj«, kapetan Martin Zlomislić.

– Pet godina sam ovdje i jedino što ti se neće oprostiti je da se ne boriš za ovaj klub. Možeš raditi pogreške, odigrati loše, ali da ne daješ sve za ovaj dres, da ne daješ maksimum, to se ovdje nikada nije dopuštalo niti će se ikada dopuštati. Kako ćeš išta odraditi i ispuniti trenerove taktičke zamisli ako nemaš želju i volju?!

Igraš za Rijeku, to je veliki klub, ogromna tradicija i ta volja i želja ne smiju nedostajati. Svakom igraču mora biti čast što je ovdje. Iako se netko možda već vidio negdje drugdje, u većem klubu, dok si u Rijeci, moraš sve dati za Rijeku – počeo je Zlomislić.

I komotno je to moglo biti jedino što je rekao. Sve je stalo u tih nekoliko rečenica. Naravno, bez isticanja konkretnih imena, ali poruka je jasna. Problem nije kvaliteta nego odgovornost prema samome sebi, svojem poslu, suigračima, trenerima, navijačima, predsjedniku, klubu, cijeloj Rijeci i Kvarneru.

Rijeka je u Vinkovcima od Vukovara 1991 izgubila 2:3, igrači su osramotili sebe i klub, pitanje je ima li momčad u sebi dovoljno snage da odmah protiv Istre 1961 sve okrene za 180 stupnjeva.

– Znamo koliko Derbi della Učka znači našim navijačima. Teška utakmica, prije svega zato što smo mi u negativnom nizu. Ali… Igramo pred svojom publikom na našoj Rujevici i tako ćemo se i postaviti. Od prve minute idemo po tri boda.

I nekoliko dana nakon prošlog kola Zlomisliću još sijeva iz očiju kad se sjeti poraza. A u ponedjeljak je bio bijesan.

– Jesam, bio sam jako ljut u Vinkovcima. Jer mi smo Rijeka, a radimo dječje pogreške. Prošle sezone bismo te utakmice lagano rješavali u našu korist. Kada bismo poveli, protivnik nam više nije ni mogao ni blizu gola, kamoli nizati šanse. A ove godine kao da ih sami izazivamo pa onda puštamo da dođu pred naš gol. Normalno da sam bio baš jako ljut. I za vrijeme i poslije utakmice. Ali što je, tu je. Prošlost ne možemo promijeniti.

Moramo se zajedno, kao momčad, podići. Prošle smo sezone s tim zajedništvom slavili, sad kad je loše, moramo se na isti način izvući iz ove situacije i s ove pozicije na ljestvici. Najviše zabrinjava što sad nema onog našeg poznatog žara, fajta za svaku loptu, pogotovo u defenzivi to »bacanje na glavu«. Mi smo dvije sezone najbolja obrana lige, a onda ove sezone prije listopada primimo deset golova. Ali… Nema ništa od pognutih glava. Nego ustani, uhvati se posla, radi još jače i pobjeđuj.

Razgovori

Obavljeni su neki razgovori u četiri zida…

– Jesu. Pričali smo i međusobno, pogotovo ja sa starijim suigračima. Najbitnije je da svi igrači shvate kakav je ovo klub. Da se Rijeka bori za najveće ciljeve, da smo aktualni prvaci, momčad koja je prošle sezone sve osvojila, a ostala je samo bez Selahija i Djouahre. Dakle, kvalitetu imamo, to je sigurno.

A to znači da je sve u glavama, odnosno da se mora promijeniti mentalitet, moramo promijeniti pristup. Možda smo mislili da će nam se ove sezone sve lako otvarati pa se ušlo u neku komfor zonu, ali sport i život nisu takvi nego traže doslovno svakodnevno dokazivanje. Naporan rad i pravi mentalitet da se Rijeka vrati tamo gdje zaslužuje. A zaslužuje puno više od ovoga gdje smo sada.

Više puta je jasno i glasno doslovno okrivio i optužio sebe i momčad.

– Mi sami sa svojim »lako ćemo« pristupom dozvolimo protivniku da nas kažnjava. Gostovanje kod Vukovara je klasični primjer. Dominiramo, onda počnemo igrati tako da protivnici osjete da se protiv nas zapravo može igrati, da lako prolaze naše igrače pa »nanjuše krv« i onda… A zašto te ne bi pobijedili kad im se već nudiš? Mi smo ove godine u gotovo svim utakmicama poveli pa potom gotovo sve utakmice ili izgubili ili remizirali. A to je nedopustivo! Moramo već danas našim navijačima dati ono što zaslužuju.

Ostaje pitanje jesu li igrači koji su došli nakon osvajanja dvostruke krune u ovih pet-šest dana shvatili poruku, postali svjesni što se od njih traži.

– Jesu. I novi igrači shvatili su da više nikad ne smijemo igrati ispod razine ugleda ovog kluba, dresa i grba. Baš smo o tome pričali. I svi toga moramo biti svjesni jer je najgore lagati samog sebe. Mi to nećemo učiniti. Svi smo podbacili. Prvi ja pa onda i ostali. Objasnili smo novim igračima da ovo nije klub koji se bori za opstanak nego osvajač dvostruke krune. Nitko od nas ne traži da to ponovimo, ali kako i trener Sanchez kaže, mi moramo htjeti još više i raditi još jače i još bolje, pomicati vlastite granice utvrđene osvajanjem dvaju trofeja.

Navijačima Rijeke nije jasno kako se uopće moglo dogoditi da igrači odigraju neadekvatno u karakternom smislu, da borbenošću, energijom i željom podbaci momčad u kojoj su Zlomislić, Majstorović, Radeljić, Fruk…

– I mi smo sami jako neugodno iznenađeni ovakvim početkom sezone. I mislim da… Nije problem u tim momcima, cijela momčad mora biti takva da ni na treningu ne voli gubiti, da se i tamo posvađamo jer i u međusobnoj utakmici izgaramo od želje za pobjedom. Ništa nam se ne događa slučajno. Kao što prošle sezone nismo sve osvojili slučajno, tako ni ove nismo slučajno krenuli ovako loše. Kažem, ušlo se u neku komfor zonu.

Transferi, očekivanja, tko će ostati, tko će otići, prodaja kluba i ne prodaja kluba… Sve je to utjecalo i prenijelo se na momčad. Ali to samo spominjem kao neke činjenice, ni u kojem slučaju kao opravdanja jer opravdanja – nema. Digni glavu, pokaži da si vrijedan igranja za Rijeku, pokaži da ti je čast što si igrač Rijeke i odmah protiv Istre zasluži pa uzmi tri boda.

Grmjelo u svlačionici

Zlomislić je dočarao i situaciju u svlačionici nakon poraza od Vukovara 1991.

– Grmjelo je, ne nakon utakmice nego već na poluvremenu. Trener je bio ljut, opravdano i logično. Ljut i razočaran jer na treningu radimo sve kako treba, a na utakmici ne pokažemo dovoljno hrabrosti da to pretočimo u djelo i konkretni bodovni učinak. Ukratko, da, trener je koji definitivno zna povisiti ton!

Neshvatljivo je da se u nekoliko minuta ponavljaju situacije da su dva igrača sami pred Rijekinim golom i nekoliko metara oko obojice niti jednog bijelog dresa.

Samo su te dvije situacije iz kojih je Rijeka primila jedan, a trebala je dobiti dva gola, dovoljne da se igra Bijelih ocijeni sramotnom.

– Apsolutno neshvatljivo, da. Kad pogledam drugi gol ni ja ne mogu vjerovati da na postavljenu obranu protivnički centaršut može naći dva sama igrača pred našim golom. I tako dvaput u nekoliko minuta. To je jednostavno neodgovornost igrača u obrani. A onda će te svaka ekipa kazniti. To više ni u kojem slučaju ne smijemo dopustiti. Istra će to isto napraviti ako ne budemo, kako je šef rekao, od prve do posljednje sekunde utakmice maksimalno koncentrirani i disciplinirani da osvojimo bodove.

Kapetan je odgovorio i na pitanje imaju li igrači nakon prošlog ponedjeljka uopće hrabrosti pozvati navijače da im dođu pružiti podršku.

– Ja kao kapetan im mogu obećati da ćemo dati sve od sebe u borbi za svaku loptu, u najmanju ruku, to je ono što obećajem. Da ćemo se boriti za ovaj klub onako kako uvijek trebamo i moramo – zaključuje Zlomislić.

Armada je u Vinkovcima odmah nakon zadnjeg sučevog zvižduka otišla s tribina. Nadajmo se da će danas, kao bezbroj puta do sada, opet slaviti zajedno s ostatkom stadiona i igračima koji dolaze pred sjever zahvaliti na podršci i dobiti pljesak nakon pobjede.

Momčad prema naprijed igra bolje nego unatrag. Uz poštivanje osnovnih nogometnih postulata te nogometnog zanata, Rijeka će i u obrambenom dijelu opet djelovati i igrati kako dolikuje trofejnoj momčadi. Drukčijim nogometnim stilom, ali dostojno blistave tradicije i veličine Ponosa Kvarnera.