RIJEKA Ian Peran drugi će se put naći na startu CRO Racea. Rabljanin, koji će 24. listopada proslaviti 20. rođendan, premijeru je imao lani s momčadi Pogi Team Gusto Ljubljana. Završio je utrku na 110. mjestu, 30. među mlađim seniorima (do 23 godine).

– Spreman dočekujem utrku. Drugi nastup u drugoj seniorskoj sezoni – kaže Ian Peran, koji je u biciklizmu završio zahvaljujući ocu Jadranu, koji i danas osvaja veteranske medalje. Otac Peran je nekadašnji nogometaš, koji je prošao školu nogometa Rijeke i bio kapetan svoje momčadi.

– Otac me privukao biciklizmu. On je počeo voziti zbog kojeg kilograma viška s 44 godine, želio je nešto promijeniti u životu. Tako je krenuo s biciklizmom, poslije se počeo i natjecati. Pokazivao mi je fotografije sa svih tura po Velebitu i utrka. Počeo je s brdskim biciklizmom, ali u posljednje vrijeme je i na cesti.

Kada sam ja krenuo, na Rabu sam prvu godinu vozio brdski bicikl. Godinu kasnije zvali su me iz BK Zadar, koji je tada bio najbolji klub u Hrvatskoj. Tada sam počeo voziti cestovni bicikl, ali još se kombiniralo jer nije bilo puno utrka za cestovnjake. Kada sam postao junior, tada sam prešao u Kranj. Sada sam dvije godine u Ljubljani.

Slovenija je obećana zemlja za mlade hrvatske vozače?

– Neki klubovi u Hrvatskoj dobro rade u mlađim kategorijama, primjerice, Rijeka i Zadar. No, kada postaneš junior, treba tražiti opciju u inozemstvu da bi se mogle voziti utrke. Najbolji teren za učenje su juniorske utrke, na svakoj utrci je više od 150 sudionika i tada se najbolje nauči dinamika vožnje u grupi.

Nažalost, nisam imao puno šanse voziti takve utrke, iako sam bio u slovenskom klubu. To je trenutno moj najveći ograničavajući faktor. Nije ni snaga, iako i toga malo nedostaje. Naime, kada si na kraju grupe, teško je kada dođeš na zahtjevni teren jer se grupa rastegne i trebaš preći duži put da bi došao do prve pozicije.

Pogačar

Očekivanja od CRO Racea?

– Od nas iz kontinentalnih klubova, očekivanja nisu velika. Ovdje je riječ o klubu najnižeg ranga profesionalizma. Kod takvih momčadi najvažnije je da se vozači pokažu kroz bjegove i borbe za brdske ili prolazne ciljeve. Moj je cilj probati otići u neki bijeg ili završiti utrku. Lani je to bilo teško, ali uspio sam. Za mene je to stjecanje iskustva.

Kakav utjecaj ima Tadej Pogačar na klub?

– Pogačar je prije sponzorirao samo ekipu u mlađim kategorijama, a sve u okviru Biciklističkog društva Rog. Postoji Pogi Team i Pika Team, ženska ekipa njegove zaručnice Urške. Do lani nije bilo imena Pogi u seniorskoj momčadi, a sada smo Pogi Team Gusto Ljubljana. Pogačar je počeo ulagati u cijelu kontinentalnu momčad.

Jeste li imali priliku razgovarati s Pogačarom?

– Nisam još. No, jednom smo se sreli na dodjeli nagrada »Zlatno Rogovo kolo«. Ono što on radi je nevjerojatno. Mora biti nešto u slovenskoj vodi s obzirom na toliko imaju uspješnih biciklista. Sada imaju svjetsku prvakinju u juniorskom krosu, nedavno su bili prvi i drugi na najvećoj svjetskoj utrci za kadete. Ali to je najviše zbog popularnosti koju je donio Pogačar. Sve više djece želi trenirati, u slovenskim klubovima nema mjesta. Vjerujem da bi i kod nas bilo isto da se napravi neki veliki rezultat. Najbolji pokazatelj popularnosti je broj juniora na startu državnog prvenstva. Kod nas ih je bilo 15-ak ove godine, u Sloveniji 80. U Italiji je, primjerice, registrirano preko pet tisuća juniora. Zato je kod nas CRO Race najveći promotor biciklizma.

Potpora

U vašoj momčadi je i Nicolas Gojković, koji dolazi na CRO Race?

– Nicolas je hrvatski prvak i on mora voziti domaću utrku… I meni je to prilika voziti po svojoj zemlji. Vjerojatno će, kao i lani, moji roditelji doći na utrku. Lani su došli na skraćenu etapu, koja je zbog kiše umjesto u Otočcu startala u Novom Vinodolskom. Po najvećem pljusku stajali su uz cestu i na kombiju postavili natpis »Ian  Rab«. To je bilo super za vidjeti. Nadam se da će to ponoviti i ove godine.

Kako vam izgledaju ovogodišnje etape?

– Teško je išta predviđati. Lani je bilo nepredvidivo zbog vremena, dvije etape bile su skraćene zbog slabe vidljivosti i kiše. Bilo je stvarno strašno. Kraljevska etapa je ove godine još teža, produžili su je za tridesetak kilometara. Poslije Učke se stiže u Labin, ali se radi dodatni krug i vozi se težak uspon na Skitaču. Tri kilometra zida, čemu se baš ne veselim. Kraljevska etapa bila je moj najteži dan na biciklu u životu. Od starta u Krku odmah je dva kilometra brda, već tada sam izgubio priključak s grupom. Do Malinske sam bio sam i uspio sam ih sustići. Na cesti za Učku sam solirao, dok sam na vrhu uhvatio jednog vozača INEOS-a pa smo se nas dvojica zajedno jedva dovukli do cilja.

Školovanje u Sloveniji?

– Preselio sam se u Ljubljanu prije godinu dana, kada sam upisao fakultet. Studiram Prehranu i prehrambenu tehnologiju. No, previše sam se fokusirao na biciklizam pa sam se sada prebacio na isti smjer, ali to je više strukovna škola. Moj san je živjeti od biciklizma, ali to ne mogu svi. To će, vjerojatno, za mene ostati neostvariv san. Još je upitno hoćU li ostati u momčadi, dolaze mlađi…

Možda je CRO Race prilika za dokazivanje?

– U drugom dijelu sezone sam bio bolji na utrkama pa se nadam da će se nešto promijeniti.