Nije rat u Ukrajini jedina stvar na kojoj se svijet našao podijeljen, to je svakako sada i priznanje Palestine, nakon što su u nedjelju tu državu priznale Velika Britanija, Kanada i Australija. Iako je američki predsjednik Donald Trump protekloga tjedna boravio u Britaniji i ondje razgovarao s vođama Commonweltha, a poznato je da SAD stoji iza Izraela, a ne Palestine, Britanci su ipak odlučili učiniti ovaj ogroman korak koji bi mogao pomoći da se zaustavi barem jedan rat u svijetu.

Osnov za takvo političko određenje je prethodni plan francuskog predsjednika Emmanuela Macrona – priznanje Palestine samo je prva etapa plana u tri faze. Druga faza je prekid vatre s oslobađanjem svih talaca. Treća jest perspektiva dviju država – Palestine i Izraela.

Dok 147 od 193 zemlje u Ujedinjenim narodima priznaju državu Palestinu, sa Zapada je priznanje došlo iz Španjolske, pa sad i Kanade, Velike Britanije i Australije. SAD nastavlja pružati podršku Izraelu, iako pozivaju na mirno rješenje rata u Gazi. Američki predsjednik Donald Trump je više puta tražio oslobađanje svih talaca koje drži Hamas.

Naravno, sad se postavlja pitanje narušavaju li ove odluke zemalja koje su priznale Palestinu odnose sa SAD-om. Macron poručuje da je ovo zalog za sveobuhvatni mir, i da »ubijanje što većeg broja pripadnika Hamasa ne može biti jedino rješenje«. On upozorava da Hamas stalno masovno regrutira nove pripadnike, i da ih je zapravo stalno isti broj – oko 25.000. Ako su Izraelci polovinu pobili, oni su isti taj broj regrutirali, tvrdi Macron. Priznanjem Palestine upravo će se izolirati Hamas, glavna je tvrdnja francuskog predsjednika.

Ako ova politika prevlada, čak bez obzira na Ameriku, Macron bi mogao biti upamćen kao čovjek koji je riješio sukob na Bliskom istoku. Ovo je svakako ogroman pritisak na SAD, a kako će se sve odraziti na suradnju globalnih sila unutar NATO saveza, možemo samo pretpostavljati. Činjenica da je ono što nazivamo »Zapadom« danas sve više podijeljena i nekoherentna skupina zemalja, uvelike mijenja globalnu sliku. Jasno je, međunarodni poredak kakav smo poznavali mijenja se i moguće i nestaje. Ali ako nastanak države Palestine rezultira i prestankom ubijanja civila na tom području, tada je novi poredak možda nešto čemu se valja radovati. S druge strane, treba imati na umu da je Hamas taj koji je zapalio ovaj posljednji požar na području Bliskog istoka. Sada svjedočimo odmazdi Izraela, a u startu je bilo 1.200 poginulih pripadnika židovske vjere nakon Hamasova napada.

Uvijek je problem kompleksan, ali rješenje je uvijek jednostavno kad ima volje da se postigne – mir. No, čak ni unutar jedne male države kao što je Hrvatska nema slaganja o tome kako se postaviti. Hrvatska Vlada ne smatra da je priznanje Palestine nužno i korisno za dostizanje mira, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović smatra upravo da je to jedino nužno. Ako je politika, pa time i društvo, toliko podijeljeno u jednoj zemlji, kako da se postigne globalni dogovor, i da nijedna strana ne bude oštećena. To je pitanje za bilijune dolara, koliko se sada troši na oružje i saniranje šteta od tog rata.

U tom smislu, priznanje Palestine od strane spomenutih sila je simbolično vrlo snažno. Možda to ne rješava odmah sukob, ali mijenja diplomatsku dinamiku. To će sigurno ohrabriti i druge da izaberu isti put – hoće li i Ameriku, svjedočit ćemo u narednim mjesecima.

Dotad, čut ćemo što urbi et orbi ima za reći Milanović na Općoj skupštini UN-a, a i kako će na sve reagirati hrvatski premijer Andrej Plenković nakon povratka iz Japana. Oni su trenutno toliko udaljeni, na dva kontinenta, koliko su udaljeni i njihovi stavovi. Vjerojatno ćemo prvo pričekati stav Njemačke. I ona načelno podržava model »dviju država« – dakle postojanje države Izrael i države Palestine na tom području. No, kada i u kojem obliku, to je pitanje na koje će se odgovor još morati pričekati. Možda godinama, kad je oprezna njemačka politika posrijedi.