Svjetska politička pozornica na tjedan dana seli se u New York. Danas se, naime, otvara, po osamdeseti put u povijesti, zasjedanje Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, a imajući u vidu razvoj situacije na cijelom nizu problematičnih žarišta, očekuje se kako će zasjedanje biti »užareno«. Ne treba, doduše, očekivati da će netko cipelom lupati po govornici poput Hruščova 1960., no ne treba ni sumnjati kako će rasprave biti vrlo žestoke.

Val priznanja

Ključno pitanje bit će pitanje palestinske države, čije je priznanje u sljedećim danima najavio cijeli niz država koje su se do sada suzdržavale od ovako radikalnih poteza kojima Tel Avivu, ali posredno i Washingtonu, idu uz dlaku. Velika Britanija, Australija i Kanada jučer su službeno priznale državu Palestinu.

No posljednja zbivanja u Gazi, dodatno pojačana nedavnim početkom izraelske akcije kojoj je cilj potpuna reokupacija i ovladavanje gradom, a vjerojatno uskoro i cijelim pojasom, potaknula su cijeli niz zapadnih zemalja da učine korak više i priznaju palestinsku državu. Upravo danas, na prvi dan zasjedanja, održava se i konferencija o mirnom rješenju Palestine i implementaciji rješenja o dvije države.

Naravno, ovo će biti samo još jedan od pokušaja da se diplomacijom riješi ono što u stvarnosti trenutno rješava sila. Izrael ima u cilju vojno ovladati cijelim Pojasom Gaze kako bi u potpunosti otklonio bilo kakvu vojnu opasnost na jugu države. Zapadnu obalu, odnosno drugi dio Palestinske države koji je smješten na sjeveru područja, od Jeruzalema prema Siriji i Jordanu, izraelska vojska za sada ne dira, no Tel Aviv je već najavio kako ne isključuje aneksiju ovog područja ukoliko međunarodno priznanje Palestine uzme maha. A upravo to bi se moglo dogoditi u sljedećih nekoliko dana. Naime, iako Palestinu kao državu priznaje 147 zemalja članica UN-a, uključujući i Rusiju i Kinu, tu je riječ mahom o zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike. Od zapadnih zemalja Palestinu su do jučer priznavale tek Španjolska, Švedska i Norveška te neke od zemalja istočnog krila NATO saveza. Nakon što su London, Ottawa i Canberra priznali Palestinu, situacija se, u političkom smislu znatno mijenja, a Washington posredno, time i Tel Aviv, gube svoje dosadašnje saveznike. Ipak, ne znači to da će Palestina i sama postati članica Ujedinjenih naroda jer SAD, kao stalna članica Vijeća sigurnosti to neće dopustiti.

Ipak, ovaj »val priznanja« zasigurno će izazvati žustre polemike tijekom zasjedanja Generalne skupštine UN-a, ali i pojačati borbe na terenu u Gazi. Naime, Izrael će dobiti dodatnu motivaciju da čim prije »dovrši« akcije na terenu i vojno ovlada područjem na kojemu se sada vode borbe. Posebice imajući na umu kako je Egipat u posljednjih nekoliko dana počeo na Sinaju dodatno gomilati svoje pješaštvo i tenkovske postrojbe čime se tenzije u tom dijelu svijeta dižu na još veću razinu.

Ruski upadi

Ujedno, još jedna vruća tema obilježiti će ovaj tjedan. Rusija. Ne samo agresija na Ukrajinu koja traje već tri i pol godine, već i sve češće provokacije usmjerene prema zemljama NATO saveza na kojima Rusija, očito je, iskušava spremnost saveza na reakciju i granice do kojih, u ovome trenutku, može ići. Samo u posljednjih desetak dana dronovi su upadali u Poljsku i Rumunjsku, a nad Estonijom su, i to relativno blizu glavnog grada Tallinna kružila tri ruska borbena zrakoplova. U Kaliningradu su Iskanderi usmjereni prema Varšavi. Sve ovo dolijeva ulje na vatru ionako vrlo užarenih odnosa Rusije s NATO savezom dok se Washington u svemu ovome drži po strani. I Moskvu, ali i zapadnoeuropske članice NATO saveza, posebice one na istoku Europe muči isto pitanje. Kako bi se Trump ponio u slučaju stvarnog upada ruskih trupa?

Naravno, Rusiju će od optužbi pred Glavnom skupštinom UN-a braniti i njene saveznice. Moskva može svakako računati na diplomatsku pomoć Kine, Irana, možda čak i Indije s kojom je u posljednje vrijeme u vrlo bliskim odnosima, posebice nakon što je Trump New Delhiju uveo carine od 50 posto i okrenuo najmnogoljudniju zemlju svijeta prema Putinu. Na rusku stranu treba pribrojiti i zemlje Afrike u kojima Rusija, ali i Kina imaju znatan utjecaj. A kada na svojoj strani ima zemlje čije stanovništvo, zbrojeno, čini gotovo polovinu stanovništva svijeta, Rusija ima vrlo jake argumente za zastupanje svojih stavova, ma kakvi god oni bili.

(Ne)zaustavljive klimatske promjene

I treća bitna, moglo bi se reći već tradicionalna tema koja godinama obilježava zasjedanje Glavne skupštine UN-a bit će ono oko čega se svi, više ili manje slažu, klimatske promjene. Posljednja studija pokazuje kako će zbog dizanja razina mora do 2050. godine gotovo milijun i pol stanovnika Australije biti ugroženo, a da će čak i jedna država, Tuvalu, potpuno nestati. Naime, zbog podizanja razine mora ova pacifička otočna nacija izgubit će i posljednji pedalj svoga tla, a stanovništvo će morati biti preseljeno u susjedne države poput Australije. Tuvalu se već sada organizira kao »digitalna nacija«, stvarajući računalnu sliku cijele države, uključujući svaku pojedinu zgradu, ulicu, svako pojedino stablo koje za sada još uvijek postoji.

Sve kako bi ostao bar neki trag u povijesti države koja će, ukoliko se nešto ne promijeni, ostati upamćena kao Atlantida 21. stoljeća. I upravo je globalno zagrijavanje, koje, uz ostalo uzrokuje topljenje ledenjaka i podizanje razine svjetskih mora, jedna od glavnih tema zasjedanja ovogodišnje Generalne skupštine UN-a, no ni ovo pitanje ipak neće proći potpuno glatko. Da bi se smanjilo globalno zagrijavanje, potrebno je smanjiti količinu ugljičnog dioksida koji se ispušta u atmosferu.

A da bi se smanjila emisija CO2, potrebno je načiniti znatne promjene u industrijskim postrojenjima. Ili smanjiti proizvodnju ili proizvodne procese, ali i postrojenja opremiti tako da se ugljični dioksid reducira na najmanju moguću mjeru. A to ne odgovara, prije svega, Kini koja svoj rast temelji na prljavoj industriji bez prevelikih kontrola, ali ni Trumpu koji je tijekom svog prvog mandata povukao SAD iz klimatskih sporazuma.