U restoranu u Vratima rade djevojke iz Subotice i picajol iz Bangladeša kojeg svi zovu Ante: 'Svi smo obitelj'

Foto Marinko Krmpotić

"Želim ovdje ostati, a ako ikako bude moguće, volio bih u Hrvatskoj jednog dana otvoriti svoj restoran", kaže Mehedi

povezane vijesti

Inspektori češljali građevinski sektor i otkrili stotine radnika na crno. Najviše ih je iz Indije, Nepala, Srbije i BiH
Kaos s dozvolama za strane radnike! Zahtjevi stoje mjesecima, oni skupljaju boce: “Stanje je katastrofa”
U Povljani napadnuti strani radnici; trojica su lakše ozlijeđena

Turistička sezona u vratarskom Furmanu, odličnom restoranu i pizzeriji, bila je odlična i na svu joj se sreću ne nazire kraj što raduje sve uposlene, među kojima su pažnju domaćih ljudi već privukli stranci, Mehedi zvani Ante iz Bangladeša te Sara i Jasmin, dvije djevojke iz Subotice koje su domaćim ljudima već itekako poznate jer njihova šira porodica već desetljećima iz Vojvodine dolazi u Vrata i tu boravi cijelo ljeto. Uz domaće snage, ekipu iz Vrata, Belog Sela, Fužina… radi se, uz puno veselja od jutra do mraka.

Mehedi Hasan Khan je 24-godišnji mladić iz Bangladeša koji je od listopada prošle godine u Hrvatskoj i to kao picajol, majstor za pizze. Čim se ukazala prilika da Bangladeš zamijeni Europom, Mehedi je to učinio, a izbor Hrvatske bio mu je, kaže, najbolji mogući potez.

Furman ekipa

Gazde kao obitelj

– Sve mi je ovdje fantastično, svi su dobri prema meni, posebno gazda i gazdarica u čijoj kući živim. Oni su mi kao obitelj i iznimno ih poštujem i cijenim, kao i sve ljude koje sam upoznao u Hrvatskoj jer su ovdje prema meni svi divni i zato radim s velikim zadovoljstvom i predanošću. Znam da mnogima koji dolaze iz Bangladeša kad odu raditi van naše domovine nije dobro, iskorištavaju ih i imaju puno problema. Ja sam izbjegao takvu sudbinu. Meni je fantastično, oduševljen sam načinom na koji su me ljudi primili i želim ovdje ostati, a ako ikako bude moguće, volio bih u Hrvatskoj jednog dana otvoriti svoj restoran u kome bih nudio bangladešku hranu – byriani, Tangali Bails Misti, slatki jogurt… – govori Mehedi kojeg svi na poslu zovu – Ante! Zašto, pitamo ga?

Mehedi je maestro za pizze / Foto M. KRMPOTIĆ

– Pa to je zanimljiva priča. Jednom smo prilikom bili u Fužinama i tamo je bio neki koncert pa sam ja slušajući tu glazbu, iako ne znam hrvatski, zapjevao. Sve oko mene to je oduševilo, a gazda mi je nakon toga rekao da će me, kad već tako dobro pjevam, od sada svi zvati Ante iz Imotskog. Ne znam gdje je taj Imotski, ali mi se sviđa nadimak pa sam sad Ante iz Imotskog – kaže kroz smijeh Mehedi koji na pitanje kakva je razlika između Bangladeša i Hrvatske kaže da su u Hrvatskoj ljudi slobodoumni.

Ljekoviti Gorski kotar

Zanimljiva je povijest obitelji koje su dio Jasmin i Sara. Obitelj Nađ u Gorski kotar, odnosno Vrata, došla je prije punih 75 godina! Došli i ostali dragi gosti svakog ljeta. Jasmin i Sara prvi su put došle kao djevojčice od tri i četiri godine i to stoga jer su patile od snažnih alergija.

– Imale smo ozbiljne teškoće u disanju. Liječnici su savjetovali planinski zrak, a naši su odmah rekli da idemo u Vrata i to nas je doslovce izliječilo pa je za nas Gorski kotar divan. Za nas je to doslovce mali kutak raja na zemlji, lijek za dušu i za tijelo jer smo se ovdje kao djevojčice izliječile i od tada dolazimo svako ljeto – kažu Sara i Jasmin.

– Plus ovdje vlada demokracija, a plaće za to što radiš daleko su bolje no u Bangladešu. Uz to, u ovom trenutku u Bangladešu je puno problema različitih vrsta pa mi je do daljnjega bolje ne vraćati se u domovinu jer bi mi nakon toga povratak u Hrvatsku vjerojatno bio jako težak i kompliciran. Inače imam veliku obitelj – starijeg brata i sestru koji su u braku i imaju djecu. Pomažem im novčano koliko mogu, a volio bih da brat dođe ovamo i dobije posao pa ću to pokušati učiniti – rekao je Mehedi zvani Ante.

Dinamičan posao

Sestre Sara i Jasmin Faiad odnedavno su diplomirane profesorice arapskog jezika i književnosti, a ljeto provode konobareći i to iz jednostavnog razloga što im je već dugo vremena navika da kad dođu ljetovati u Hrvatsku, dio ljetnih mjeseci provode radeći. Pred nekoliko smo godina o njima pisali kao o lijepim vodičicama kroz spilju Vrelo, a ovog su ljeta obje odlučile okušati se u ugostiteljstvu. Jasmin je još u svibnju počela raditi u Furmanovom beach baru na polutoku jezera Bajer, a Sara od lipnja radi u piceriji i restoranu. I tu joj je, kaže, odlično.

Pošteni radnici oštećeni

Mehedi je oduševljen svime, osim odlukom hrvatskih vlasti vezanoj uz nedavnu zabranu dolaska radnika iz Bangladeša.

– Razumijem da je možda bilo problema s nekim radnicima, ali nije u redu da nas se sve stavlja u istu poziciju. One koji nisu bili dobri i koji su se ogriješili o zakon svakako treba kazniti, ali ima puno nas koji smo pošteni i radimo najbolje što možemo pa smo oštećeni ovom odlukom. Tužan sam zbog toga i žao mi je dobrih radnika i ljudi iz Bangladeša koji bi željeli doći ovdje i raditi, a sada im to nije moguće – rekao je Mehedi.

– Sad nam je čak malo i žao što to nismo odlučile i prethodnih godina jer je posao odličan, dinamičan i stalno se nešto zbiva, a ekipa s kojom radimo je baš fantastična i super su nas primili. A to je i normalno jer nas dvije već 23 godine ljeti dolazimo u Vrata pa puno ljudi i poznajemo. Radit ćemo do kraja sezone, a to znači do kraja rujna ili sredine listopada – što dulje to bolje. Ovo nam je ljeto super i zato što smo obje završile studij u Beogradu i postale diplomirane profesorice arapskog jezika i književnosti. Ostao nam je još tzv. master rad koji trenutačno ne možemo obraniti zbog stanja u Srbiji, ali se nadamo da će i to doći na red. Budući da se arapski jezik puno traži, ja sam već radila kao prevoditeljica za Liječnike bez granica, kao i s migrantima koji su dolazili u kampove u Srbiji, a bila sam i prevoditeljica na sudu. Ja i seka govorimo sve arapske dijalekte, od marokanskog do iračkog, a uz to još i engleski, mađarski, srpski, hrvatski… Ja jako volim jezike i nema kraja želji da ih naučim. U struci bih voljela raditi, ali ne u kancelariji, nego s ljudima na terenu – rekla nam je Sara.

Jasmin i Sara Faiad / Foto M. KRMPOTIĆ

Bogatstvo prirode

Njena seka Jasmin došla je ovog ljeta čak i ranije.

– Budući da je zbog svega što se zbiva u Srbiji postalo jasno da nećemo moći ovog ljeta kraju privesti naše studiranje, odlučile smo ne gubiti vrijeme, već naći negdje posao i možda što zaraditi. Naravno, zbog gotovo cjeloživotnih veza s Gorskim kotarom opredijelile smo se za Vrata, pri čemu sam ja došla prva i počela u Furmanu raditi još 1. svibnja. Onda je došla i seka kojoj sam “prepustila” svoje mjesto, a ja sam otišla raditi u beach bar. Meni je bilo fantastično u restoranu, a sad je isto tako i u beach baru jer dolje je takav pogled na šumu i jezero, takvo bogatstvo prirode, takav mir da radim i uživam, a to je neprocjenjivo pa sam zahvalna gazdi i gazdarici koji su nam dali priliku da radimo i koji su prije svega ne gazde, nego divni i dobri ljudi – rekla je Jasmin.

Ljiljana i Mehedi kraj automobila (polovnog) koji je Mehedi kupio ovih dana! / Foto M. KRMPOTIĆ

Uz ovu međunarodnu ekipu grehota bi bila ne spomenuti i sjajne domaće snage od kojih je niz njih u Furmanu već puno godina – kuharice Ljilja (Fužine), Zorica (Vrata) i Jasminka (Lič), konobari Dorijan (Belo Selo), Tin (Fužine)… Svima je njima šef Dado Čebuhar, vlasnik Furmana. No, prava je šefica, zna se, njegova Hana koja je nakon mnogo nagovaranja pristala reći riječ-dvije.

– Neki su tu od početka rada Furmana, neki nekoliko sezona, naš Antiša ulazi u drugu sezonu, a Jasmin i Sara su ove godine prvi put s nama, nadam se ne i zadnji jer su odlične, kao i svi naši uposlenici. No, tako i mora biti, inače… znaju oni što bi im se dogodilo! – govori gazdarica Hana poznata po svojoj duhovitosti i brzom jeziku. Tako je, izbjegavajući odgovore na naša pitanja, nalazila izlike na sljedeći način: “Evo stižem, samo da malo izmeditiram u kuhinji.” Ili: “Ma evo me, evo, samo da skočim doma pogledati seriju.” Ili: “Pa evo me, sad ću ja, samo da popravimo krov…”