Svega je jučer bilo na prvom aktualcu u jesenskom zasjedanju – i svi su bili na svoj način u pravu. Ali pritom su zastupnici nažalost samo dokazali da su društvene podjele u Hrvatskoj tako duboko ukopane da jednostavno nema mogućnosti da se u dogledno vrijeme ti rovovi preskoče. Sve će ostati isto.

U pravu je Siniša Hajdaš Dončić iz SDP-a kad moli premijera Andreja Plenkovića da kriminalizira ZDS i stavi ga u sferu kaznenog zakona. Ali u pravu je i premijer Andrej Plenković kad kaže da je za hrvatsko društvo blagotvorno da je na vlasti HDZ desnoga centra, a ne neka ekstremna desnica, ili desniji HDZ Karamarkovog tipa. Ali istovremeno takav HDZ, baš zato jer okuplja i dobar dio centra, mora lavirati između »dvostrukih konotacija« oko ZDS-a. Njihov je birački bazen toliki da to jednostavno moraju – žele li ostati na vlasti.

S druge strane, iz Možemo! tuku iz svih oružja prema Plenkoviću i HDZ-u, tvrdeći da provode ustašizaciju društva, no jednako tako Možemo! nije u Zagrebu zabranio Thompsonov koncert. A mogao je, kao što je to učinila Pula.

Ali postoje i razlike između pristupa u oporbi – iako SDP i Možemo! zajedno napadaju na Plenkovića i Vladu, SDP ima ponešto specifičan pristup. SDP je u pravu kad realno sagledava da ne može baš svatko tko obuče majicu na ZDS biti u zatvoru, jer niti ima mjesta za to, a niti je to intencija nositelja majice, 15-godišnjaka koji nije prošao dovoljno dobro obrazovanje da bi znao da korištenje ZDS nije pozitivna pojava.

Tako su SDP i HDZ na sličnim postavkama, a potpuno različito ih tumače – to je zanimljiv fenomen hrvatskog društva sam po sebi. Šteta samo što je jedan umjeren čovjek, kao što je predsjednik Sabora Gordan Jandroković, zaboravio jučer reagirati na tvrdnje s krajnje desnice o tome da je Zagreb 8. svibnja 1945. godine – okupiran. To je tvrdnja na razini one izjave Mire Bulja sa ZDS-om – i tada je propustio dovoljno snažno reagirati. I sada opet.

Zanimljiv je bio i stav ministra Tome Medveda o tome da Ministarstvo kulture također financira i festival Nosi se – dobro je da je to rekao, kako ne bi ispalo da politiku Vlade vodi netko drugi (za-branitelji), a ne sami članovi Vlade. »Baš me briga što se tamo govori, svatko ima pravo govoriti što želi«, rekao je Plenković. Teško se s njim ne složiti.

No, ono što je najzanimljivije, i sigurno najbitnije, jest da na cijelom aktualcu nije bilo niti jednog prominentnog pitanja o onome što građane jedino istinski zanima, a to su Vladine mjere – njihovo ukidanje ili nastavak. Danas će se donijeti na Vladi odluka o tome, i o tome će nam ovisiti cijena struje i plina. Ali zastupnike to ne zanima, pa ni zastupnike ljevice. Oni valjda misle da su u sabornici na nogometnoj utakmici – dva tabora navijača, samo što ne uzmu fućkalice, transparente i vuvuzele.

I tu je glavni problem recentne hrvatske ljevice – koliko god programa napisali o ekonomiji i socijali, njihova retorika svodi se na ideologiju. Sazovu press o inflaciji, zapetljaju se o – ZDS. Progovore o zločinima nakon Drugog svjetskog rata, zapetljaju se o Goli otok. Je li proslava 25. svibnja u Kumrovcu, kad se slavi bivša država i bivši lider Josip Broz Tito i njegov rođendan, nešto što bi SDP svojim novim prijedlogom izmjena zakona – sankcionirao? Praktički je nemoguće shvatiti što je pjesnik, pardon SDP-ovac, htio reći. Pritom, svođenje Andreja Plenkovića na glavnog hrvatskog ustašu baš i nije realno, to znaju i birači. Nije se HDZ toliko pomaknuo s desnog centra, koliko bi retorika lijevog pola na to ukazivala. Jer uostalom, zakonski prijedlog s kojim SDP ide oko ZDS vrlo je sličan onome što je HDZ već uveo, a to je credo jučerašnjeg Plenkovićevog govora – potpune zabrane ne vode nikuda.

Nažalost, jedine »mjere« koje su jučer zastupnike zanimale, bile su mjere protiv (i)migranata – i to od strane zastupnika koji su prespavali ljeto i nije ih bilo u javnosti doslovno tri mjeseca.

Uvijek je na aktualcu na trenutke i zabavno i međusobno šamaranje zastupnika. Ali nažalost dojam je opet da su potpuno beskorisni.