Lesley i John Brown iz Bristola u Engleskoj devet su godina bezuspješno pokušavali dobiti dijete, kada su se sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća obratili ginekologu i opstetričaru dr. Patricku Steptoeu u općoj bolnici Oldham. Steptoe im je predložio tada još uvijek eksperimentalan zahvat izvantjelesne oplodnje na kojem je godinama unatrag radio s biologom Robertom Edwardsom i embriologinjom Jean Purdy. Lesleyna jajašca oplođena su »in vitro« spermom njezinog supruga Johna 10. studenog 1977. godine, a 25. srpnja 1978. godine na svijet je došla njihova prva kći Louise Joy Brown, medicinsko čudo i veliki iskorak znanosti druge polovice 20. stoljeća.

I prije njezina rođenja, javnost je budno pratila rad trojca iz Oldhama koji je, osim davanja nade brojnim parovima koji su se borili s neplodnošću, i tada izazivao kontroverze. No, kada je Louise došla na svijet, i sama je postala svjetska senzacija označivši uspješan početak nove ere humane reprodukcije.

NA SVJETSKOJ TURNEJI

Od njezina rođenja prije više od 47 godina pa do danas uz pomoć medicinske potpomognute oplodnje rođeno je 12 milijuna djece, od čega u Hrvatskoj njih 40 tisuća. Louise Brown danas je ambasadorica medicinski potpomognute oplodnje koja se zalaže za zdravlje reprodukcije i svojom pričom podiže svijest o snazi znanosti. Ovog tjedna boravila je u Opatiji na kongresu ginekologa i embriologa na kojem je podijelila dijelove svoju životnu priču.

Kako je i sama istaknula, puno je već puta javno govorila o svojem životu prve IVF bebe na svijetu.

– Nekako sam uvijek bila dio te priče. Kada su mama i tata davali intervjue, uvijek sam bila u blizini, a zajedno smo odradili svjetsku turneju kad sam imala samo devet mjeseci. Tada baš i nisam znala govoriti, ali da, bila sam prisutna u priči o medicinski potpomognutoj oplodnji od samih početaka, kazala je Brown.

Prisjetila se i kako je bilo odrastati pod pritiskom javnosti i biti prva »beba iz epruvete«.

– Moji roditelji su me prije polaska u školu, kad sam imala četiri godine, posjeli, pokazali video mojeg rođenja i objasnili da sam na ovaj svijet došla na malo drukčiji način od druge djece. Očito je da sam bila svjesna da je moj život malo drukčiji od života mojih vršnjaka, a kada sam bila tinejdžerica i kad smo u školi slušali predmet spolni odgoj, mogla sam se vidjeti u udžbeniku. Tada sam otprilike i shvatila koliko je velika stvar što sam došla na ovaj svijet. Danas sam i sama majka dvoje djece i svoje sam im rođenje objasnila otprilike kao što su moji roditelji objasnili meni – da su baka i djed trebali malo pomoći da bih došla na ovaj svijet. Mislim da moja djeca imaju normalno djetinjstvo, kao što sam ga uostalom imala i ja, bez obzira na medijsku pozornost. Da, bili smo prisutni u javnosti, moji su roditelji imali priličan broj javnih nastupa i to je trajalo sve do mojeg polaska u školu, kad su odlučili da žele da imam normalan život kao i moji vršnjaci. Kako sam krenula u školu sa svojim prijateljima s kojima sam odrastala i kojima su roditelji na način prilagođen djeci objasnili kako sam došla na svijet, sjećam se samo da su se, kad bi netko novi dolazio u naš razred, uvijek nadmetali tko će tom novom učeniku objasniti kakva sam ja zapravo beba. No, sve u svemu, ja sam bila ono što jesam, bila sam samo jedno obično dijete kao i svi ostali, istaknula je Louise.

PETRIJEVA ZDJELICA

Louise Joy Brown izrazito je otvorena i istovremeno vrlo strpljiva osoba, a ako je suditi prema opatijskom kongresu, svako njezino pojavljivanje u javnosti i danas pobuđuje veliko zanimanje i emocije. U Opatiji je dočekana s neskrivenim oduševljenjem stručnjaka, kao i onih koji se ne bave humanom reprodukcijom, a koji su svejedno željeli imati fotografiju s prvom »bebom iz epruvete«.

– Kad sam bila dijete, ostala djeca često su me znala pitati – dobro, ali kako su te zapravo izvukli iz epruvete? Bila sam tipično dijete koje ih je ispravljalo da nisam došla iz epruvete, nego iz Petrijeve zdjelice. Slučaj moje mame koji je bio pionirski, bio je zapravo jednostavan slučaj u usporedbi s današnjim postupcima. Zato uvijek i kažem da zapravo nisam najbolja osoba kojoj bi trebalo postavljati znanstvena pitanja i sva stručna pitanja prepuštam profesionalcima koji se ovim područjem bave, kaže Brown.

Kako i sama potvrđuje, njezini roditelji pokušavali su gotovo deset godina dobiti dijete.

– Moj tata je već imao dvoje djece iz prethodnog braka, pa je nakon deset godina pokušavanja moja majka otišla liječniku. Bila je u depresiji i rečeno joj je da je depresivna jer ne može zanijeti. Poslali su je specijalistu koji joj je rekao da su njezine šanse za trudnoću jedan prema milijun. Odlučili su se za susret s Patrickom Steptoeom i tu je mama podvrgnuta tretmanu koji je tada bio besplatan jer je bio eksperimentalan, ali je podrazumijevao i jedan zahvat koju su moji roditelji morali platiti i to su uspjeli uz pomoć nogometne kladionice na kojoj su osvojili pet tisuća funti pa mogu reći i da sam i dijete nogometa, iako ga baš i ne volim. Nakon toga, uslijedio je prvi pokušaj medicinski potpomognute oplodnje koji je odmah bio uspješan i evo me danas ovdje s vama, pojednostavljuje Louise.

Njezina majka Lesley preminula je 2012. godine, šest godina nakon njezinog oca Johna. Louise će za svoju majku reći kako je bila vrlo samozatajna i tiha osoba, ali istodobno i vrlo odlučna.

– U trenutku kad je upoznala Patricka Steptoea, Roberta Edwardsa i Jane Purdy, znala je da će joj oni pomoći da dobije dijete. Moja je majka imala sreće i uspjela je zatrudnjeti iz prvog pokušaja, no svjesna sam da se to ne događa svima. Ipak, moja mama je bila vrlo uporna i uvijek je govorila – ne odustajte. Tako i ja mislim, ako je moja mama uspjela, može svatko tko vjeruje u uspjeh. Također, oni koji uspiju, mislim da djeci trebaju reći da su začeti uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje i da djeca trebaju znati da su doista željena, kao i da su njihovi roditelji prošli kroz puno toga da bi ih na kraju dobili, poručuje Louise koja ima sestru koja je također začeta uz pomoć IVF-a.

ŽIVOTNI CIKLUS

Njezina sestra Natalie rođena je 1982. godine kao 40. IVF beba u svijetu. Natalie je 1999. godine postala i prva majka koja je začeta uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje, a danas ima petero djece i sva su začeta prirodnim putem. Louise ima dvoje djece koja su također došla na svijet prirodnim putem.

– Moja sestra Natalie imala je već dvoje djece kad sam ja dobila svoje prvo dijete. Mislim da je mojim roditeljima činjenica da su postali baka i djed značila da su zatvorili životni ciklus u potpunosti. Jedna od posljednjih misli moje majke koje je podijelila sa mnom prije nego što je preminula, jest da bi bez medicinski potpomognute oplodnje na ovom svijetu bila sama, bez ikoga. S IVF-om dobila je kćeri, zetove i unučad… Mislim da to dovoljno govori o kakvom se izvanrednom i neponovljivom znanstvenom postignuću radi kad je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji, zaključuje Brown.

TRAMVAJ I SPACE SHUTTLE

Svi koji pamte sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, osim Louise Brown, pamte i Roberta Verigu, prvu IVF bebu rođenu u Zagrebu 1983. godine. Tadašnja Jugoslavija bila je ujedno i sedma zemlja na svijetu u kojoj se rodilo dijete začeto izvantjelesnom oplodnjom. Jedan od pionira medicinski potpomognute oplodnje u Hrvatskoj, prof. dr. Velimir Šimunić, govoreći o napretku ovog postupka kroz više od 40 godina, na opatijskom kongresu slikovito je kazao kako se nekad vozio tramvajem, a danas se zahvaljujući napretku medicine humane reprodukacije vozi u space shuttleu.

Nakon Zagreba, Klinički bolnički centar Rijeka postao je drugi centar u Hrvatskoj u kojem se provodi medicinski potpomognuta oplodnja. Prvi postupak tima za humanu reprodukciju pod vodstvom prof. dr. Ljiljane Randić proveden je 1994. godine, a prva IVF riječka beba rođena je 1996. godine.

– Znate što je manje dobra strana kad ste medicinsko čudo? Nikada ne možete lagati o svojim godinama, duhovito je primijetila Louise Brown u Opatiji.