Foto Ivica Tomić
Miloš i Josip Bepo Španjol te Branko Vukušić osuđeni su na kazne zatvora za financijske i pretvorbene mućke. Nikola Slavić i Ljerka Ercegović oslobođeni su po točkama optužnice koje su ih teretile
RIJEKA U riječkom Županijskom sudu jučer je objavom presude okončan višegodišnji sudski postupak koji se vodio protiv Miloša Španjola i njegovog brata Josipa Bepa Španjola iz Lovrana, Branka Vukušića iz Ike, Nikole Slavića iz Matulja te Ljerke Ercegović iz Zagreba za dugogodišnju aferu Fenixve.
Vijeće kojim je predsjedao sudac Saša Cvijetić oglasilo je krivima Miloša i Josipa Španjola te Branka Vukušića po točkama 1, 4 i 6 optužnice te ih nepravomoćno osudilo na jednogodišnju zatvorsku kaznu. U odnosu na točke 2, 3 i 5 optužnice, a kojima su se teretila braća Španjol, Vukušić, Nikola Slavić i Ljerka Ercegović, donijeta je oslobađajuća presuda. U zatvorske kazne obračunava im se vrijeme provedeno u pritvoru.
Konkretno, Miloš Španjol je oglašen krivim da je od 23. travnja 1997. pa do 31. prosinca 2000. godine kao direktor TD Fenixve d.o.o. Rijeka u nakani da za TD Fenixve s.r.l. Udine ostvari nepripadnu korist, bez valjane osnove s računa Fenixvea Rijeka isplatio dodatnih 5.161.345,89 kuna Fenixveu Udine.
Neobavljeni radovi
Nadalje, Josip Španjol i Vukušić su proglašeni krivima po četvrtoj točki optužnice u kojoj se Vukušić teretio da je kao direktor GHB-a, a na traženje Josipa Španjola, većinskog vlasnika tog istog društva, bez vjerodostojnog računa tvrtki Tinarelli s.p.a. Perugia platio radove koje to društvo nije obavilo. Time da je talijanskoj tvrtki na štetu GHB-a pribavljena nepripadna korist od 3.796.337,25 kuna. Vukušić je proglašen krivim i da je kao direktor GHB-a s ciljem da zagrebačkoj tvrtki Z.M.T. pribavi nepripadajuća joj sredstva, temeljem ugovora o cesiji toj tvrtki doznačio 350.000 kuna, a da je to učinio iako GHB sa zagrebačkom tvrtkom nije imao nikakav poslovni odnos.
Ovo je jedan od najdužih i najtežih sudskih postupaka u kojem se izmijenilo niz sudaca, tužitelja i ostalih sudionika, a suđenje se nikako nije primicalo kraju. Radi se o višegodišnjoj aferi koju je i ranije opterećivao niz problema, pa i bolesti optuženika zbog kojih nikako da bude dovršena. U prošlosti su obrane optuženih nizom pitanja i protuteza uspjele stvar dovesti na slijepi kolosijek i istaknuti sumnje zbog kojih je odlučeno da se mora iznova provesti vještačenje da bi sve bilo jasno. Na koncu su provedena čak tri vještačenja, a pri kraju postupka unijete su i izmjene u optužnicu.
Oslobađajuća presuda donijeta je u odnosu na drugu točku optužnice u kojoj se navodilo da su tijekom 1997. do 20. listopada 1998. godine, Miloš Španjol kao direktor Fenixvea d.o.o. Rijeka i Nikola Slavić kao predsjednik Liburnija rivijera hotela d.d. Opatija, nepripadno materijalno okoristili Josipa Španjola, većinskog vlasnika TD GHB d.o.o. Opatija, u procesu dokapitalizacije tog trgovačkog društva.
Društvo Liburnija rivijera hoteli je u društvo GHB na ime dokapitalizacije unijelo nekretninu Vila Rozalija, a Miloš Španjol da je od sredstava Fenixvea preusmjerio iznos od 16.281.638,05 kuna u GHB iako je znao da će Josip Španjol taj novac u procesu dokapitalizacije društva prezentirati kao svoj osobni ulog. Slavića se teretilo da je, iako svjestan da se ne radi o osobnom ulogu, s Josipom Španjolom zaključio ugovor o prijenosu poslovnih udjela.
Kamate i porez
Miloš Španjol je oslobođen optužbi da je od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 1999. godine u cilju da za Fenixve ostvari nepripadnu korist na pozajmice dane drugim tvrtkama nije ugovorio kamatu niti istu obračunao. Slijedom toga da nije obračunao niti uplatio porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 514.604,34 kune, a za koliko je okoristio Fenixve Rijeka na štetu državnog proračuna.
Oslobađajuća presuda donesena je i u odnosu na petu točku optužnice, a po kojoj se Ercegović teretila da je na traženje Josipa Španjola, većinskog vlasnika GHB-a, i Branka Vukušića, direktora GHB-a, kao predsjednica Uprave Hrvatske poštanske banke u to trgovačko društvo plasirala znatna novčana sredstva, u nakani da na štetu banke materijalno okoristi GHB. U konačnici da je za banku nastupila šteta u iznosu od 3.945.400 kuna.
Sudsko vijeće je prilikom izricanja presude u obzir uzelo dosadašnju neosuđivanost optuženika, njihovo zdravstveno stanje i životnu dob, a kao otegotnu okolnost cijenilo je visinu nepripadne materijalne koristi. Donijelo je oslobađajuću presudu u odnosu na tri točke optužnice, smatrajući da neke stvari nisu rađene po pravilima struke, ali i da nema nedvojbenih dokaza koji bi upućivali da bi djelo bilo počinjeno s namjerom.
