Od završetka Hladnog rata, na Dalekom istoku, području koje obuhvaća Kinu, Južnu i Sjevernu Koreju, Japan, Vijetnam, Indoneziju i cijeli niz drugih država, nije bilo ozbiljnijeg sukoba, no ovo područje već godinama slovi kao bure baruta s tinjajućim fitiljem, a sada se situacija dodatno komplicira.

Dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću i na početku njegova zadnjeg mandata, tijekom kojeg on ne treba biti pretjerano oprezan jer se na sljedećim predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama ne može kandidirati, jasno je da sigurnosna jamstva kojima je ovaj dio svijeta isprepleten više u praksi baš i nisu toliko čvrsta.

Jačanje vojne industrije

Naime, SAD se još tijekom prošlog stoljeća obvezao štititi Južnu Koreju, Japan i Tajvan od bilo kakvog napada i upravo je to bilo jamstvo mira. No imajući na umu što se događa s Ukrajinom, imajući na umu kako čak i članak 5 NATO ugovora više nije toliko neupitan, u te zaštite dalekoistočnih zemalja sve se više sumnja.

Jasno je to i Južnoj Koreji koja je najavila kako će znatno ojačati, ionako prilično moćne, oružane snage i povećati vojnu industriju kako bi se zaštitili od mogućeg napada sa sjevera, ali i da će dodatno poraditi na jačanju gospodarskih i političkih odnosa s Kinom. Računaju naime da bi im dobri odnosi s Pekingom mogli predstavljati i znatno povećanu sigurnost od Sjeverne Koreje budući da je Pyongyang uvelike ovisan o Kini i bez njihove suglasnosti ne vuče nikakve radikalne poteze, ma koliko se Kim Jong-un predstavljao neovisnim vrhovnim vođom.

– Nema nikakve sumnje da Kina jača svoju geopolitičku dominaciju u tom dijelu svijeta, i cilj im je na kraju ovladati Južnokineskim morem. Upravo zbog toga ubrzano grade svoju mornaricu, a odnos izgradnje brodarskih bruto tona u odnosu na SAD je trenutno jedan naprema 220. Ujedno, Kinezi imaju potpuno drugačije strategije. Za razliku od zapada koji planira tri do pet godina unaprijed, Kinezi razvijaju planove za 50 do 70 godina u budućnost. Ujedno, nema nikakve sumnje da će se Peking otvoriti dodatnoj suradnji sa Seoulom. Na taj način jačaju svoj, ali i smanjuju američki utjecaj na korejskom poluotoku, kaže za naše novine dr. Gordan Akrap, izvanredni profesor i prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman.

Matija Habljak/PIXSELL

Ova promjena sigurnosne politike Južne Koreje dodatno će potaknuti njihovu vojnu industriju koja je već sada impresivna. S ojačanom proizvodnjom lakog pješačkog naoružanja, streljiva i artiljerijskih oruđa, ali i složenih sustava poput elektronike ili zrakoplova F/A-50 koje su svojedobno nudili i Hrvatskoj, Seoul će dodatno osnažiti svoju poziciju ali i, na neki način se »osamostaliti« otklanjajući se od američke zaštite. Bar u vrijeme dok je Trump u Bijeloj kući.

Kineska dominacija

Pred kineskim ambicijama u regiji sve nervozniji postaje i Vijetnam. Oni su izabrali nešto drugačiji put nego Seoul i počeli su graditi umjetne atole nedaleko otočja Spratley koje mogu koristiti kao mornaričke baze u eventualnom sukobu s Kinom. Naravno, još uvijek se uzdaju u neku američku potporu u slučaju sukoba s Kinom, no sve više su stava kako se treba uzdati u vlastite snage i regionalne saveznike.

Posebna je pak priča s Japanom. Tehnološki jedna od najrazvijenijih zemalja tog dijela svijeta ima impresivne vojne snage, no one su po svojoj strukturi i opremljenosti ograničene na usko djelovanje oko otočja bez mogućnosti ratovanja duboko izvan svog teritorija. Japanske oružane snage (JSDF) građene su nakon Drugog svjetskog rata na način da više nikada ne ugroze susjede, ali i s idejom da će im, ukoliko to bude potrebno, u pomoć priskočiti SAD. Situacija je sada znatno drugačija. Na američku pomoć u slučaju rata mogu računati, ali definitivno ta pomoć ne bi bila bezuvjetna, a i pitanje je kojeg bi bila obima. Imajući na umu da su im u neposrednom susjedstvu Sjeverna Koreja i Kina, zemlje koje Japan možda otvoreno i javno ne drži neprijateljima, ali svakako ih takvima doživljava, nema sumnje da se službeni Tokio osjeća pomalo nelagodno sa Trumpom u Bijeloj kući. Kada se u tu računicu doda i činjenica kako ni Južna Koreja, zbog odnosa iz povijesti, baš ne simpatizira Japan, pitanje je tko bi pomogao Tokiju u slučaju da Kina doista krene u ekspanziju prema jugu. Za što već dugo ima i mogućnosti i sredstava.

– Za razliku od Rusije koja je velesila u padu, Kina je država u razvoju koja želi izgraditi i zadržati dominaciju u tom dijelu svijeta. Geopolitička realnost danas je drugačija nego li je bila prije dvadeset ili trideset godina i nema sumnje da će se tome trebati prilagoditi, kaže dr. Akrap.

Susret Trumpa i Kim Jong-una

Američki predsjednik Donald Trump najavio je kako će nastojati u skoro vrijeme organizirati susret sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom.

– S njim sam imao dobre odnose, mislim da imamo puno toga što možemo napraviti, ustvrdio je Trump uz napomenu kako bi glavni cilj novog sastanka bila ideja da se Sjeverna Koreja odrekne svog nuklearnog naoružanja. Na ovo se Pyongyang nije oglasio, no nema sumnje kako je mogućnost da će se Kim odreći svojih nuklearnih bombi ravna nuli. Uostalom, cilj Trumpove inicijative vjerojatno i nije da se Sjeverna Koreja nuklearno razoruža, već da si Trump doda još jednu recku na popisu mirotvornih zasluga pred donošenje odluke o laureatu Nobelove nagrade za mir koju odavno želi.