Tihana Tomičić

Novi anarhisti

Tihana Tomičić

Foto Mate Komina

Foto Mate Komina

Ako desnica u Hrvatskoj jača - gdje su nestali desni glasovi?

placeholder


Posljednje istraživanje Crobarometra pokazalo je kako su dvije glavne stranke, HDZ i SDP, stabilne kod svojih birača, u malom je rastu Možemo! koji je sada čvrsto na trećem mjestu, ali svi drugi igrači koji inače prelaze prag, a to su DP, DOMiNO i Most – padaju. Malo je to čudno s obzirom na to da se u zadnja dva i pol mjeseca u hrvatskoj politici ne govori baš ni o čemu drugome, osim o Thompsonu, ZDS-u i sad najnovije o Benkovcu gdje branitelji priječe da se okupe nezavisni umjetnici i nezavisno progovore o svim temama, pa i o Domovinskom ratu.


Ako desnica u Hrvatskoj jača – gdje su nestali desni glasovi? Radi li se možda o tome da političke ankete, pa čak ni politički izbori za Sabor i drugi, ne uspijevaju motivirati braniteljsku populaciju da se politički izjasni i izabere svoje političke reprezentante? Prije nekoliko godina prof. Dragan Bagić sa suradnicima na Filozofskom je fakultetu proveo istraživanje o političkoj participaciji branitelja. Ono je pokazalo da se hrvatski ratni veterani ne razlikuju od ostatka nacionalnog biračkog tijela po stopi političke participacije, koju su mjerili izlaznošću na parlamentarne izbore 2011. i 2015. godine te predsjedničke izbore 2015. godine. No, ratni veterani se razlikuju od ostatka biračkog tijela po političkim preferencijama i ideološkoj samoidentifikaciji, i to u smislu da u većoj mjeri biraju stranke desnice i desnog centra te svoju političku orijentaciju određuju kao desnu, neovisno o drugim obilježjima. Istraživači su naglasili kako je populacija hrvatskih veterana Domovinskog rata ipak politički pluralna društvena skupina u kojoj je zastupljen cijeli dijapazon političkih orijentacija i preferencija kao i u ostatku populacije, te da sam braniteljski status ne spada među najjače prediktore političkog ponašanja, no većinski oni ipak glasaju za desne stranke.


Utvrđeno je da to može biti iz dva razloga: prvo tumačenje bi počivalo na pretpostavci selekcijske pristranosti, što bi značilo da su u ratu u većoj mjeri sudjelovali oni koji su a priori bili više patriotski i nacionalno orijentirani i u većoj mjeri politički konzervativni te da su onda prethodne političke preferencije i identiteti zadržani i preneseni u poslijeratni civilni politički život. Drugo tumačenje počiva na socijalizacijskoj paradigmi i ono bi glasilo da je iskustvo sudjelovanja u ratu značajno utjecalo na tu skupinu hrvatskih građana na način da su im vrijednosti poput patriotizma, autoriteta, jake države i druge vrijednosti koje tradicionalno zastupaju desne političke opcije važnije nego ostalim građanima. Slično tome, ratno i postratno iskustvo moglo je utjecati na oblikovanje specifičnog veteranskog identiteta i specifičnih interesa veterana koji su više u suglasju s programima desnih političkih stranaka, kaže se u tom istraživanju prof. Bagića.




Ako je tako – a nalaz istraživanja je očekivan, i dalje ostaje otvoreno pitanje zašto s jačanjem desne retorike ne jačaju i desne stranke? Logično, DP pada jer je doživio bar dvije razine disolucije od samih izbora 2024. godine – najprije odmah nakon izbora kad ga je napustio dio ljudi s liste koji nisu ni bili članovi stranke, a potom kad je iz DP-a nastao DOMiNO, i na kraju kad je DP na lokalnim izborima izgubio Vukovar. Nakon toga sve je bilo palac dolje za DP, no fenomen je da nije ojačao ni DOMiNO koji je izrastao iz DP-a, ali ni Most niti Tomislav Jonjić, koji na predsjedničkim izborima nije loše prošao, no nije se strukturirao prema nekoj novoj stranci pa ni od toga zasad nema ništa.


Iz toga se možda može zaključiti da su branitelji, i drugi tradicionalni birači desnice, danas zapravo grupacija socijalno i politički vrlo frustriranih ljudi koji međutim u političkim procesima ne sudjeluju – osim ponekad na ulici, na raznim prosvjedima ili slično.


Oni su kao svojevrsna grupa »nacionalističkih anarhista« koji ne pristaju sudjelovati u redovnim političkim ili izbornim procesima, nego svoje društvene frustracije izražavaju na drugi način. A taj je način nažalost često buka ili protest, a ne političko sudjelovanje. Sigurno je tako, jer to vidimo iz dana u dan – ali da bismo to mogli ustvrditi, bit će očito potrebno neko novo znanstveno istraživanje koje će to i dokazati za ovu 2025. godinu.