Centar za psihosocijalnu pomoć stradalnicima Domovinskog rata u sklopu Doma zdravlja Primorsko-goranske županije djeluje od 1995. godine s ciljem pomoći stradalnicima Domovinskog rata, odnosno hrvatskim braniteljima, njihovim obiteljima, civilnim žrtvama, žrtvama seksualnog zlostavljanja i ostalima. Kroz 30 godina djelovanja, Centar je prošao svojevrsnu transformaciju, a danas je njegova voditeljica magistrica mentalnog zdravlja Manuela Kiršić Širol koja korisnicima pruža pomoć kroz individualne i grupne terapije, ali i brojne druge načine.

– Naš Centar u početku je bio formiran u nekom drugom smislu, protezao se na sva tri kata naše zgrade u Ulici braće Monjac. Tada su ovdje bili prisutni pravnici, psihoterapeuti, socijalni radnici, psihijatri i psiholozi. Danas sam ovdje ja kad je u pitanju zdravstveni dio, a pravni dio preseljen je u Zametsku ulicu. Rekla bih da je tako možda i bolje jer korisnici imaju veću privatnost. Oni jako vole ovo mjesto, osiguran im je parking i imaju intiman prostor. Centar je donedavno bio u jako lošem stanju, a mi smo ga zajedničkim snagama prošle godine obnovili i svojim sredstvima i dobrom voljom uspjeli smo ga sanirati, kaže Kiršić Širol.

Mjesečno 200 korisnika

Osim što je magistrica mentalnog zdravlja, ona je psihoterapeut s obzirom na to da je educirana za psihijatrijske pravce koje primjenjuje u svojoj praksi koja se sastoji od individualnog savjetovanja i podrške, inicijalnih razgovora, grupne analitičke psihoterapije, kibernetike i sistemske terapije, savjeta kako brinuti o sebi i djetetu u procesu razvoda i nakon razvoda, problema debljine, zašto je važno oprostiti sebi i općenito opraštati. Tu se provodi EMDR terapija, pristup za koji Kiršić Širol kaže da je jako dobar za PTSP i velike traume, a koji funkcionira na principu desenzibilizacije i aktivacije neurotransmitera.

Oko 200 korisnika mjesečno prođe kroz Centar bilo da je riječ o grupnom radu ili individualnom, bračnom i obiteljskom savjetovanju. Pritom Centar organizira sistematske preglede, slaže dokumentaciju za veteranske centre te surađuje s resornim ministarstvom i sustavom socijalne skrbi.

– Naš je pristup multidisciplinaran pa tako provodimo u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo PGŽ-a program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Trudimo se na svim razinama, ističe Kiršić Širol.

Razni poremećaji

Najmlađi pacijenti su srednjoškolci, ali kako ističe Kiršić Širol, ima korisnika koji su 1949. i 1950. godište. Pacijenti su braniteljska populacija, njihova djeca, supruge, hrvatski ratni vojni invalidi, civilne skupine i žrtve seksualnog nasilja.

– No, našu pomoć traže i ljudi koji nemaju braniteljski status, mi uvijek primimo ljude i pomažemo kad možemo pomoći. Kada bih opisivala zbog čega naši korisnici traže pomoć, rekla bih da sve potječe iz obitelji, a s obzirom na to da sam educirana na području kibernetike i sistemske terapije koja probleme sagledava iz perspektive sistema, naš prvi sistem i jest obitelj. Tu sve počinje i na temelju toga se osvještavaju razni pogledi, naše nesvjesne radnje i razmišljanja. Kako to osvještavamo, tako emocionalno i rastemo. Većina korisnika je u tretmanu određenog psihijatra i dolaze ovdje po preporuci svojeg liječnika. Dogovaramo se telefonom, mailom ili osobno, nakon čega imamo prvi inicijalni razgovor. Nakon toga u dogovoru s liječnikom odlučujemo hoće li korisnik ostati u individualnom savjetovanju i podršci, hoćemo li ga uključiti u grupu. Vodimo grupne terapije koje se sastoje od osam do deset članova, a trenutno su aktivne tri grupe, dvije jutarnje i jedna popodnevna, objašnjava Kiršić Širol.

Kako kaže, uspjeh terapije ovisi o pojedincu, o tome koliko će se pojedinac otvoriti i sudjelovati te biti redovit u samoj terapiji.

– Jako je važno i povjerenje između terapeuta i korisnika. Mislim da se radom i upornošću mogu postići jako lijepi rezultati. Dolaze nam ljudi s poremećajima kao što su PTSP, depresija, poremećaj osobnosti, poremećaj prilagodbe, liječeni alkoholičari, anksiozni poremećaji i razne druge dijagnoze. Naši pacijenti dolaze iz cijele Primorsko-goranske županije te dijelom iz Istre. Skrb o stradalnicima Domovinskog rata uvijek može biti bolja, a mislim da je velik nedostatak to što puno ljudi ne zna koja prava ima. Danas su privatne terapije jako skupe, a ovdje stradalnici Domovinskog rata mogu doći bez uputnice, ne plaćaju ništa te su, da tako kažem, zaštićeni od sustava, ali i financijski.

Raditi na sebi

Na pitanje koliko je kod mentalnih poremećaja i poteškoća važna uloga obitelji i radne okoline, Kiršić Širol odgovara da je podrška okoline osobito važna.

– To je važno jer posebno u poslovnim okruženjima dolazi do stigmatizacije pojedinca i to me uvijek iznova rastuži. Nastojim komunicirati s ljudima i korisnicima kažem da daju slobodno moj broj i da ću kontaktirati njihove nadređene. Primijetila sam da poslodavci tada dobiju drukčiju sliku i pristup, a naši se korisnici osjećaju zaštićenije. Tu je naravno važna uloga obitelji i okoline općenito, jer se korisnici uz takvu podršku osjećaju prihvaćeno, nisu izolirani i imaju veću motivaciju. Pritom treba imati na umu da rast i razvoj nikad ne prestaju, samo ovisi o čovjeku koliko će raditi na sebi i koliko je otvoren za napredak, zaključuje Kiršić Širol.

Dobitnica nagrade Bijelo srce

Voditeljica Centra za psihosocijalnu pomoć stradalnicima Domovinskog rata ovogodišnja je dobitnica nagrade Bijelo srce koje dobivaju medicinske sestre i tehničari.

– Ja sam primarno medicinska sestra te sam i dalje u sestrinskoj službi kao magistrica mentalnog zdravlja. Nagrada se dobiva za humanost i izniman doprinos u zdravstvu, a ove godine je mene dopala ta čast. Ta me nagrada osobito dirnula kad sam vidjela što su korisnici napisali o meni. Kad shvatite da ste tim ljudima nekad zadnja slamka spasa, nekako i sami validirate svoj rad i vidim da se svako moje odricanje i rad isplatilo. Bilo je opisa gdje su obitelji završile sretno, djeca završila školovanje, gdje je čovjek koji je htio sebi presuditi i dan danas sretan sa svojom obitelji i radi, kaže Kiršić Širol.

U ambulanti za mentalno zdravlje treba biti psihijatar

Kiršić Širol autorica je idejne skice kako bi trebala izgledati ambulanta za mentalno zdravlje.

– Mislim da je to jako važno i da bi se na tom principu rada puno pomoglo i obuhvatio veći broj ljudi. U ambulanti bi bio psihijatar uz mene. Iako smo i sada povezani s psihijatrima, zna se nekad dogoditi da nam dođe korisnik u akutnom stanju i jednostavno ne može čekati dva mjeseca da dođe na red za psihijatrijsku pomoć. Tako sam znala provesti sate na telefonu da se korisniku pomogne, a mislim da se sve to može odraditi sustavno i u kraćem vremenskom roku, smatra Kiršić Širol.