ZAGREB Dok se broji sitno do uzvrata u Solunu i druge utakmice play-offa Europske lige, nemoguće je pobjeći od prisjećanja na jedan od najvećih europskih uspjeha riječkog nogometa, kao i od usporedbi s tim čudesnim predvečerjem 29. kolovoza 2013. godine u Stuttgartu. Uostalom, datum je sličan, a i okolnosti su tu negdje. Rijeka je i tada s golom prednosti iz prve utakmice (2:1) išla na uzvrat kod uglednog suparnika kojem su nogometni stručnjaci jednoglasno davali status favorita.

Iako je razvoj događaja na travnjaku Mercedes-Benz Arene itekako dobro poznat, nije na odmet ponoviti da je Leon Benko pogodio za vodstvo, a zatim su spretni gol Christiana Gentnera i autogol Luke Marića izjednačili ukupan rezultat. Točno tri sekunde prije isteka sudačke nadoknade od četiri minute, Goran Mujanović je pogodio izjednačenje, nakon sjajnog proigravanja Ivana Močinića, lansiravši Rijeku u Europsku ligu.

Taj remi ravan pobjedi oslobodio je bujicu pozitivnih emocija, koja se može usporediti s onim što je donio davni 24. listopada 1984. godine, kada je Rijeka golovima dvostrukog strijelca Adriana Fegica i Danka Matrljana srušila na koljena Real Madrid pod stijenama Kantride. Jedina je razlika u tome što tada nije bilo »happy enda« jer se na uzvratu belgijski sudac Roger Schoeters besramno pobrinuo da Španjolci prođu u drugo kolo nekadašnjeg Kupa UEFA koji su na kraju i osvojili.

Spektakularan doček

Uglavnom, nije pretjerano reći da su Mujanovićev bijeg s centra i kirurški precizan udarac s vrha kaznenog prostora ispisali prvo poglavlje vrlo uspješnog dijela moderne povijesti Rijeke. Na kraju krajeva, dovoljno se sjetiti da je momčad po povratku iz Stuttgarta doživjela spektakularan doček na Krku.

– Prošlo je dosta godina, ali meni svakog 29. kolovoza na mobitel još uvijek stiže hrpa poruka prijatelja i navijača Rijeke. Tada nismo najbolje stajali u prvenstvu, mislim da smo bili oko petog mjesta. To je bila nezaboravna utakmica. Za Stuttgart su tada igrali Vedad Ibišević, Cacau, mladi Timo Werner i Antonio Rüdiger, branio im je Sven Ulreich… A mi smo ih izbacili iz Europske lige – kaže Mujanović.

Ako nije tajna, kakav je sadržaj tih poruka?

– Skoro uvijek se potrefi da blizu tog datuma Rijeka igra neku važnu europsku utakmicu, pa mi pišu da bi bilo super da se opet pojavi neki novi Mujanović i slično. Da se razumijemo, nisam ja pobijedio Stuttgart, to je napravila Rijeka. Svi u klubu su dali velik doprinos toj pobjedi, a ja sam imao sreću da se nađem u velikoj prilici i zabijem taj gol. To je stvarno bilo fantastično razdoblje. Sada ću možda zvučati kao neki stariji ljudi kada govore o prošlim vremenima, ali mislim da nikada nije bilo tako kao nakon te pobjede protiv Stuttgarta.

Dvije-tri sezone prije toga Rijeka se gušila u prosječnosti, čak se i borila za ostanak u ligi. Onda je došao Damir Mišković, doveo je Matjaža Keka na klupu i sve se preokrenulo. Atmosfera u gradu je bila neopisiva. Te dvije godine koje sam proveo u Rijeci su mi najljepše u karijeri. Uvijek se s velikim veseljem sjetim svega toga. Kasnije sam na internetu vidio i čuo kako su to proživjeli Viki Ivanović na HTV-u i pokojni Korado Vujnović i Robert Ferlin na Radio Rijeci… Ma, sve skupa je bilo baš fantastično.

Paklena atmosfera

Sada Rijeka opet ide na noge favoritu s golom prednosti. Kakva su vaša očekivanja?

– Složio bih se sa zaključkom da je situacija vrlo slična. Gledajući imena, Stuttgart je možda bio jači nego ovaj PAOK. No, mislim da tu nema neke velike razlike. Razmišljam pozitivno i nadam se da će ta utakmica u Solunu završiti isto kao ona u Stuttgartu. Jasno je da igračima Rijeke neće biti lako jer su grčki navijači ipak dosta vatreniji od njemačkih. Oni su po temperamentu bliže nama i još su malo luđi od nas, ha, ha… Najvažnije da momčad ne podlegne u takvoj atmosferi.

Koliko takva atmosfera može utjecati na igrače?

– To je tako individualno. Nekoga takvo okruženje još više napali, nekoga boli ona stvar, a nekoga uplaši. No, činjenica je da takvo ozračje ima utjecaja. Gledao sam nekoliko derbija grčkog prvenstva i mogu reći da je to kao rat. Mislim da će PAOK pred svojim navijačima krenuti jako od prve sekunde, da probaju iskoristiti taj pritisak s tribina, ali isto tako vjerujem da Radomir Đalović i njegov stručni stožer znaju kako pripremiti igrače za sve što ih čeka.

Otvaranje utakmice ima iznimnu težinu. Kad dobro kreneš, kasnije sve ide lakše. Ne daj Bože da Rijeka dobije gol u prvih deset-petnaest minuta. Ako se to dogodi, PAOK će dobiti snažan vjetar u leđa i bit će vrlo teško pohvatati konce utakmice.

Kako vam Rijeka izgleda ove sezone?

– Solidno, ali jasno je da može biti dosta bolje. Gledajući dosadašnje utakmice, vidio sam puno oscilacija. Na Rujevici su izgubili od Shelbournea pa su dva tjedna kasnije pobijedili neusporedivo jači PAOK. Prošle nedjelje je došao novi poraz koji nisam očekivao jer Varaždin nije izgledao uvjerljivo na dosadašnjim utakmicama. Taj rezultat me baš iznenadio jer sam bio uvjeren da je pobjeda nad PAOK-om prekretnica za Rijeku. S druge strane, mogu reći da je naša liga dosta izjednačena. Dinamo i Hajduk su se odvojili na vrhu, ali većina momčadi je tu negdje.

No, vjerujete da Rijeka može proći PAOK?

– Siguran sam u to. Vjerujem i da Rijeka može biti konkurentna u Europskoj igi. Naravno, ako u Solunu napravi ono čemu se svi nadamo. Svakome je jasno da bi bilo puno ljepše igrati Europsku ligu, pogotovo kada je tu povoljan rezultat s Rujevice, ali mislim da eventualni plasman u Konferencijsku ligu ne bi trebalo doživjeti kao tragediju. Pogledamo li širu sliku, zbog koeficijenta kluba i lige najvažnija je jesen u Europi, a Rijeka je taj cilj već ispunila.