Malo tko je vjerojatno čuo za pojam nazvan Ringelmannov efekt. Ovaj paradoks nazvan je po francuskom inženjeru Maxu Ringelmannu koji se u 19. stoljeću bavio učinkovitošću kolektivnog rada ljudi. Otkrio je da, dok se ukupna snaga i efikasnost neke grupe povećava s brojem sudionika, prosječni doprinos pojedinca u njoj – pada.

Znanstvenici su odavno, međutim, otkrili kako mnoge životinje – od jata riba do čopora lavova – uspješno surađuju u velikim skupinama i uspijevaju izbjeći ovaj gubitak učinkovitosti. Najbolji primjer za to su šumski mravi (Oecophylla smaragdina), poznati po svojoj sposobnosti da grade nastambe u krošnjama drveća zajedničkim povlačenjem listova i povezivanjem svilenim nitima koje proizvode njihove larve.

U novom istraživanju mjerili su snagu koju proizvode ove mravlje kolonije tijekom povlačenja lažnog lista pričvršćenog na mjerač sile. Dok je više mrava ulazilo u lanac za povlačenje, ukupna snaga je, očekivano, rasla, no iznenađujuće je da je s povećanjem broja mrava rasla i snaga po jednom mravu. Drugim riječima, pojedinačni mravi postaju učinkovitiji kako se tim povećava.

Ova “superučinkovitost” ovisi o tome kako se mravi postroje. Najbolji učinak postižu kada se rasporede u jedan dugi lanac, a ne u nekoliko kraćih. Također, mravi na stražnjem dijelu lanca zauzimaju položaj u kojem istežu stražnje noge, što im pomaže pasivno se oduprijeti povratnoj sili. Oni u sredini ili na vrhu lanca zauzimaju položaj čučnja koji im omogućava aktivno povlačenje.

Otkrili su da je ključno prianjanje mrava za podlogu. Kad se jedan mrav sam povlači, njegova snaga ograničena je klizanjem. No u lancu, stražnji mravi djeluju kao pasivni potpornici i povećavaju trenje sa zemljom sprječavajući klizanje. To omogućava prednjim mravima da povuku snažnije, a sila se prenosi i pojačava kroz cijeli lanac.

Ovo otkriće ne samo da izaziva univerzalnost Ringelmannovog efekta, već daje novi pogled na prevladavanje problema slabe koordinacije u timovima, barem kad je riječ o primjeni fizičke sile. Istraživanje također ima šire implikacije za razvoj autonomnih robota, gdje bi primjena strategije poput one kod mrava mogla omogućiti da robotski timovi postanu učinkovitiji nego što to dopušta linearno zbrajanje snage.