Lovre Penava je mladi sportski ribolovac, član SRK Giričić – Split kojem ribolov nije ni ljubav ni strast već način života.

Način na koji ovaj mladi ribolovac doživljava more i ribolov, izvrstan je primjer maksimalne posvećenosti životu s kakvim se sve rjeđe susrećemo.

Evo što nam je Lovre rekao o sebi, svojim planovima i nadanjima:

– Ljubav prema ribolovu traje od 2014. kad mi je dida prvi put da tunjicu u ruke.

Bilo je teško držat me na oku dok bi se spremali izaći s brodon pa mi je dida da malu tunjicu s plovkom u nadi da ću sidit mirno makar desetak minuta i gledati u plovak oće li se pomaknit dok se pripremi brod za izać.

I tako sam se zaljubija u ribolov.

Malo ko je mislija da će nakon toga ljeta ta ljetna ljubav prerasti u strast jer sam tada ima samo 2-3 godine, ali to evo traje i traje, i odavno to više nije samo ljubav, to je moj stil života.

Nije uvik lako jer moja generacija već i puši, pije, izlazi, a mene to ne zanima.

A znan da ima vrimena za sve u životu – priča nam Lovre.

– Prošao sam i ruganje i nerazumijevanje vršnjaka, ali uz podršku obitelji sve se sredilo, novi razred, odlična razrednica.
Bija san dobar i u judu i u nogometu, ali između utakmice ili treninga i izlaska brodom u ribu ja bi ostavija sve i s didom u ribe.
Poslije sam se uključio i u natjecateljski ribolov, osnove sportskog ribolova sam stekao u Stobreču, a poslije sam težeći još većem znanju i kvaliteti obavio, kako se mi zezamo, ‘sportski transfer’ u RSD Giričić u Kaštela di san naša svoju sriću i di se nadam i ostat i tako doprinijet također i u brodskom i podvodnom ribolovu za koju godinu.
U ribe idem svaki dan.

Nije mi teško dignit se u 3 ili 4 ujutro i čekat ovako lipe komade.
Plan mi je upisat pomorsku školu, malo navigavat, skupit pare za koču i otvorit malu peškariju sa uvik provjerenom i friškom ribom – nastavlja Lovre.

– A za ovu zadnju ribu, konkretno, bija san na nogama oko 4  ujutro, pobra malo friskih pidoća i oko 4:30 san se već namistija na misto di san već dan dva ranije primjetija da se vrzma par većih komada.

Ponija san Shimano spinning štap od 2,7 metara sa mašinicom Shimano Sahara 4000 na kojoj je bila tunja Tubertini od 0,35 milimetara.

Na kraju je bila udica Sode 6 na koju san naješka frišku pidoću, zaveza silikoncen i pripremija se na čekanje.

I već nakon 15 minuti jako udara.

Kako me riba iznenadila, zgrabio sam štap i udario kontru i već nakon par minuta mi je bila u rukama.

Nakon toga je palo još par manjih porcijašica pa san poša doma sritan materi se pohvalit. Ova je imala 1,30 kilograma i uvatija san je na niti punih metar dubine.

Ali to mi nije najveći ulov.

Bilo je tu svega, i morskih pasa od 3 do 4 kila, velikih ugora, drhtulja od 4 kile, a ove manje ribe više ni ne slikajen. To mi je pod normalno postalo.

Ne znam koliko je naša okolina svjesna toga koliko ribolov nama dici znači, a izumire sve više. Tužno je što su nam uzeli i ribarsko nautički smjer u pomorskoj školi, a mi uz more s ribom i od ribe živimo – poručuje Lovre Penava.