U potrazi za odgovorom na pitanje – jesu li baš sve tržnice nalik riječkoj, jedno od glavnih sastajališta, navike i druženja ljudi, krenuli smo od Bakra, preko Kraljevice, Jadranova, Crikvenice, Selca, Novog Vinodolskog, do Klenovice, pa se onda još i digli u Vinodolsku dolinu. Što smo otkrili? Puno toga! Napričali se s ljudima sve u šesnaest, malo podružili i štošta doznali. O voću, povrću, ribi, ljudima i životu općenito.

Bakar je prvo mjesto koje smo posjetili. Iako Bakar nema svoju tržnicu, u neposrednoj blizini zgrade gradske uprave nalaze se tri kamena stola koja su povremeno i mala gradska tržnica. Nažalost, stalnog interesa među prodavačima da ta mala tržnica zaživi nema. Petra Đurđa iz turističke zajednice odvodi nas do ribarnice u centru Bakra, gdje se mogu kupiti ribe, ali i odmah ispeći, ako to kupci žele. Ribarnica smještena na popularnom Jazu nije nudila ribu za prodaju jer ribe jednostavno nema – pun je mjesec.

Foto Marko Gracin

– Stanovnici Bakra uglavnom su zainteresirani za sitnu plavu ribu, srdele, inćune, pa i osliće, ali kako nje nema jer brodovi nisu isplovili, čeka se jesen, objašnjava nam ribar Marijan Čoklo.

Ipak, ako ste se baš zaželjeli plodova mora, Mufida Ćenanović pokazuje bogatu ponudu, koju će odmah pripremiti. I još jedna zaimljivost. U popularnom Jazu odmah do ribarnice plivaju pastrve. Međutim, njih nema u prodaji – jer ribolov je zabranjen. Bakrani se hranom i zelenjavom opskrbljuju u brojnim malim trgovinam u Bakru, a mogu se odlučiti i za obližnju trgovačku zonu na Kukuljanovu, gdje je izbor takav da bi mu pozavidjele i velike metropole.

Foto Marko Gracin

Nevenova zelena tržnica

Put nas vodi dalje, do Kraljevice. U ribarnici dosta skromna ponuda, raža 14 eura, pas 16, orade i brancini po 13.

– Da je ponuda plave ribe, bilo bi krcato posla, objašnjava nam prodavačica Martina Čubelić.

Foto Marko Gracin

Ipak, kupaca ima. Saša Kovač i Ana Annini Ivanić došli su po brancine. U Oštrom su na ljetovanju i danas im je na jelovniku riblji dan.

Iako su stanovnici Kraljevice, baš poput stanovnika Bakra, ostali bez »otvorene« tržnice za koju nije vladao interes pa je pretvorena u parkiralište i možda nekad ponovo zaživi, ipak ima svoju malu tržnicu na kojoj bi joj pozavidjela ne samo ostala primorska mjesta, već i brojni kvartovi Rijeke. Radi se o klimatiziranoj maloj tržnici u samom centru grada. »Nevenova zelena tržnica« trbuh je, ali i jedna od znamenitosti Kraljevice, kako nam kažu mještani. Jedan od njih, Ivan Franić, ispija svoju jutarnju kavu i čita Novi list u kafiću Captain Hook.

Foto Marko Gracin

– Obavezno svaki dan idem do Nevenove tržnice, ali nakon što pročitam novine i popijem kavu, tu uz more, kaže nam Franić te hvali bogatu i raznovrsnu ponudu.

Odlazimo se uvjeriti koja je tajna »Nevenove zelene tržnice«, kojom su stanovnici Kraljevice, ali i brojni turisti pa i stanovnici okolnih mjesta oduševljeni.

Foto Marko Gracin

Neven Pravdica, »alfa i omega« ovog »zelenog projekta« iz Kraljevice, vodi posao zajedno sa svojom kćeri Nevijom, što se može vidjeti već i na fotografiji na samom ulazu u zelenu oazu.

– Ovim poslom bavim se još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Odlučio sam se za obiteljski biznis i uživam u njemu. Zbilja radim s velikom strašću. Cilj mi je ponuditi kvalitetnu robu pa je nabavljam iz cijele Hrvatske. Iskustva imam puno, stoga nikakvo čudo što su kupci zadovoljni. Recimo, prije nekoliko dana imao sam upit od jednog kuhara koji je trebao odraditi veliko vjenčanje i nigdje nije mogao nabaviti određeno povrće koje mu je trebalo prema predloženom jelovniku, pa se obratio meni, s ponosom ističe Pravdica.

Foto Marko Gracin

Jedna, ali vrijedna

Klimatizirani prostor nije samo zbog ugode za kupce, već i zbog toga da se roba ne bi pokvarila. Pogled nam pada na ogroman i nepravilan pomidor koji se ne može zateći u standardnoj ponudi trgovačkih lanaca.

– To je ono po čemu smo specifični i zbog čega ne samo da imamo stalne kupce, već nam dolaze kupci iz susjednih mjesta, objašnjava Pravdica te napominje da cijenom ponekad ne može konkurirati velikim trgovačkim lancima, ali bogatom i raznovrsnom ponudom može.

Foto Marko Gracin

Pitamo ga planira li uvesti i dostavu robe na adresu, u skladu s današnjim trendovima, i dok se on nećka, kći Nevia kao iz topa kaže – na to ga stalno nagovaram, dobro je da ste to spomenuli. Ostavljamo obitelj Pravdicu, u nadi da će želje i planovi Nevije uskoro proširiti priču o ovom zanimljivom obiteljskom »zelenom« projektu i odlazimo u obližnje Jadranovo.

I dok smo u Kraljevici vrijeme proveli u idiličnom ugođaju, u Jadranovu – problemi. Mala tržnica napravljena sredstvima EU-a – zjapi prazna. O tužnoj slici govori nam Neli Sučić, jedina prodavačica.

Foto Marko Gracin

– Ja sam jedina na tržnici, jer drugog interesa nema, a kako bi ga bilo kada dođu na divlje s kombijima i automobilima i prodaju na crno. Ne samo da nemamo parkiralište, već ni WC-e, pa smo morali izgraditi nešto privremeno, žali se Neli Sušić i pita što radi inspekcija. Napominje da kada se požali inspekcijama, oni ne traže one s kombijima, već dođu do nje i njoj naprave kontrolu. Ponuda standardna, za informaciju i usporedbu uzeli smo lubenicu koja košta 1,50 po kilogramu. Ima u ponudi i maslinovog ulja i meda.

Koprcanje

Idemo dalje prema Crikvenici, koja ima veliku modernu natkrivenu tržnicu, okruženu brojnim malim trgovinama, pekarnicama, ali i megatrgovinama velikih trgovačkih lanaca.

Foto Marko Gracin

Odlazimo do ribarnice, nema u ponudi plave ribe, ali zato nude se velike divlje orade po 30 eura, brancini po 16, tuna po 23, lignje po 18 eura.

Prodavač Zlatko Opačar brusi noževe jer je uvijek spreman i očistiti ribu, ali i podijeliti iskustva pošto je godinama u ovome poslu. Pitamo kako ide posao u sezoni, kaže slabije od prošlih godina, manje je prometa između 10 i 20 posto. Čeka se plava riba, jer ona najviše ide.

Zelena pak tržnica u Crikvenici je priča za sebe i gotovo je nemoguće na samoj tržnici napraviti barometar cijena. Ako uzmeno za primjer lubenicu – ona se od štanda do štanda kreće s cijenom od 2 do čak 3 eura po kilogramu. Ono što je pak još čudnije, u obližnjem trgovačkom lancu kilogram lubenice je 0,75 eura, a uz to je još i besplatno parkiranje, pa ne samo da je ne treba nositi do automobila, nego ne treba čak ni čekati u redu da se uđe, a zatim i plati parkiranje.

Foto Marko Gracin

– Kako ide, pitamo prodavačicu koja nam se ne želi predstaviti.

– Nikako, koprcamo se, objašnjava ona.

Postavljamo logičko pitanje, zašto bi netko kupio lubenicu od tri eura po kilogramu kada je u obližnjem trgovačkom lancu više od triput jeftinija. Dobivamo obrazloženje da formiraju takve cijene jer moraju preživjeti i sve rade po zakonu. Da imaju manje cijene, ne bi im bilo isplativo, a posebno negoduju na sve one koji rade na divlje i u okolici same tržnice prodaju na crno. Da je to istina, vidjeli smo i kod prodavača na crno koji na malom stoliću uz tržnicu prodaju smokve po 10 eura za kilogram, isto tako kao i naša prodavačica koja to radi po zakonu i plaća porez.

Foto Marko Gracin

Drugi je naš sugovornik tek ove godine počeo s radom za razliku od naše sugovornice koja je tu na crikveničkoj tržnici već godinama. On prodaje rezane lubenice za 2,5 eura za kilogram, smokve po 10, kaže da su stigle iz Istre, ima krumpira po 3 eura i pomidora po 5 eura za kilogram. Kaže da će tek na kraju sezone napraviti računicu kako je prošao. Inače, od iskusnih prodavača saznali smo da se godina može podijeliti u tri sezone. Ljeto je zarada, zima gubitak, a u jesen i proljeće radi se s nulom, pa je za mnoge tržnica u malim turističkim mjestima samo sezonski – ljetni posao.

Isplativo i neisplativo

Put nas dalje vodi u Selce. Prolazimo pokraj velikog trgovačkog lanca gdje nema mjesta na parkiralištu, i tamo su uglavom strane registracije. Da turisti ne dolaze samo po hranu, dokaz je i nedavni slučaj turista iz Mađarske koji se s više od četiri promila sudario s betonskom vazom. Gužva i u samom središtu Selca, nema mjesta za parkiranje, a uz jedan trgovački lanac smještena samo dva štanda s voćem i povrćem. Vlasnici se ne bi rado predstavili, ali kažu da slobodno možemo poslikati ponudu. Kupaca ima. Među njima je i Miljana Stoisavljević, koja je kupila nektarine. Kaže da je u Selcu par dana i da voli kupovati na otvorenim štandovima, a na ovom štandu je moguće plaćati i karticama, što je ona učinila. Za usporedbu, kilogram lubenice na ovom štandu u Selcu košta 1,80 eura.

Foto Marko Gracin

Idemo dalje prema Novom Vinodolskom. Moderna »zatvorena« tržnica u samom sjedištu mjesta – poluprazna. Radi do 12 sati, ali nema puno ponude. U mesnici zatječemo mesare koji se spremaju za odlazak i čekaju gospođu koja je došla po meso za juneći gulaš. Marija Vujnović meso za gulaš je kupila na tržnici, ali kada je u pitanju zelenjava, upućuje nas na obližnje parkiralište jer tamo štand s voćem i povrćem radi non-stop.

Pitamo mesare isplati li im se kad je ovakva slaba potražnja i što im najviše ide.

– Ne isplati se ništa, a najbolje ide mljeveno meso, objašnjavaju dok se tržnica zaključava pa žurimo da ne ostanemo zaljučani.

Dozimo do obližnjeg parkirališta po preporuci gospođe Marije, kada tamo bogata ponuda voća i povrća, a za štandom Berat Bajrami.

– Kakvo je kod vas radno vrijeme, pitamo.

Foto Marko Gracin

– Radimo od 7 ujutro do 11 navečer, kaže Berat i objašnjava našem fotoreporteru koji je najbolji kut da se »uhvati«njegova bogata ponuda.

– Isplati li se prodavati voće i povrće u Novom Vidodolskom, s obzirom na ponudu brojnih trgovačkih centara, pitamo Bajramija, dok stalno dolaze novi kupci.

– Kako se ne bi isplatilo, odgovara nam Bajrami.

Foto Marko Gracin

Ustrajnost

Pa ga ti sad znaj. Neki plaču – nema turista. Neki plaču – ima turista, ali nemaju novaca. Neki ne žele pričati, neki bi do sutra pričali, kupcima skupo, prodavačima ispod zarade i sve tako u krug. Ono što se ne mijenja je da dobra roba uvijek prolazi, kao i da ljubazan i šarmantan prodavač više znači i od kvalitete onoga što prodaje i od cijene za koju tu robu prodaje. Zna to Bajrami!

I još Bribir – u središtu mjesta najbolje se informacije mogu dobiti u turističkoj zajednici. Od Alenke i Roberte dobivamo informaciju da Bribir nema klasičnu tržnicu, već ponuda dolazi iz putujućeg kombija. Ljudi su tako navikli.

Foto Marko Gracin

Ova novinarska patrola, koja nas je povela od Bakra do mirnog zaleđa Bribira, otkrila je bogatstvo priča, ali i izazova s kojima se suočavaju lokalne tržnice i ribarnice. Iako su neke od njih, poput one u Kraljevici, uspješni primjeri obiteljskog posla i prilagodbe, druge se bore s nedostatkom interesa, nelegalnom prodajom i sve većom konkurencijom trgovačkih lanaca.

Ipak, ono što je svima zajedničko jest ustrajnost ljudi koji stoje iza pultova, bilo da se radi o ribaru koji čeka jesen kako bi ponudio svježu plavu ribu, ili prodavačima koji se svakodnevno bore za opstanak. Tržnice i ribarnice nisu samo mjesta za kupnju, već su ogledalo lokalne kulture i života, a njihova je budućnost usko povezana s podrškom zajednice i pronalaskom inovativnih rješenja.

Foto Marko Gracin

O’š – ne’š

Klenovica, malo poznato ribarsko mjesto, večer prije našeg dolaska imalo je neugodan doživljaj s agresivnim turistima iz Poljske od kojih je jedan izvukao i sjekiru, pa su svi nepovjerljivi prema novinarima. Ne postavljamo pitanje o »Poljacima i sjekiri«, ali zaposleni na jedinom štandu koji prodaje voće i povrće, prema uputama »gazde« ne žele kontak s novinarima, pa čak ni fotografiranje štanda. Ipak pamtimo neke cijene, pomidor po 4, nektarine 4,5 eura, a radno vrijeme je od 7 do 21 sat.

Poštujemo želju, pa se fotografira samo panorama Klenovice za uspomenu. Marko bi rado uslikao i turiste pokraj kante za smeće, zapravo ogromne baje, kako uz skladište obližnje trgovine piju. Ipak – bezalkohona pića.

– To su naši turisti, kaže Marko.

A i bolje da su takvi, nego da po ovom suncu popiju alkohol pa prorade promili i sjekire, pomisli autor ovog teksta.