
Patrik Kolarić, Ante Majstorović i Stjepan Radeljić/Foto PIXSELL
Oko hrvatskih sudaca već desetljećima vlada klima nepovjerenja koja je uhvatila duboke korijene
povezane vijesti
ZAGREB Desetljeća prolaze, a hrvatski nogomet nikako ne može doći na zelenu granu s djeliteljima pravde u elitnom razredu natjecanja. Štoviše, ponekad se vrlo teško oteti dojmu da sudačka problematika nosi nevjerojatnu sličnost s filmskim klasikom Beskrajan dan; bez obzira na bilo kakav pokušaj promjene, uvijek se ponavlja jedno te isto.
Doduše, Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza službeno je raspusio sve članove svoje Komisije nogometnih sudaca, osim predsjednika Bertranda Layeca, zbog nečega što bi se moglo nazvati administrativnom greškom. Povod je naime, predstavljalo uvrštavanje Tonija Dadića na listu sudaca Prve skupine, iako je dotični početkom prošle godine bio prekrižen zbog toga što je putem WhatsAppa organiziranoj navijačkoj skupini Hajduka odavao tajne organizirane navijačke skupine Dinama.
Pri tome je upotrebljena formulacija da su sada već bivši članovi KNS-a »propustili upoznati predsjednika Komisije Layeca sa svim okolnostima zbog kojih je povratak suca Dadića na listu bio neprihvatljiv HNS-u, klubovima i široj javnosti«. Inače, jedini klub koji je službeno reagirao zbog toga bio je Dinamo, a širu javnost činili su njegovi navijači i simpatizeri. U svakom slučaju, ta situacija s Dadićem poslužila je kao više nego dobrodošlo opravdanje za čistku koju je preživio samo Layec.
Nezadovoljstvo
Samo Marijan Kustić i njegovi suradnici znaju jesu li povod za to predstavljao tragikomičan početak nove sezone, no neosporna je činjenica da dio klubova ima razloga za nezadovoljstvo nakon samo tri kola. Što zbog kardinalnih grešaka djelitelja pravde, što zbog ponašanja KNS-a, u obliku neodređenih formulacija u službenim analizama i ignoriranja.
U prvu kategoriju spadaju izravni crveni karton za Dejana Petroviča na gostovanju Rijeke kod Osijeka i jedanaesterac za Dinamo na Rujevici, u drugu objašnjenja većine spornih situacija, a u treću start Ivana Mamuta na Eminu Hasiću u drugoj minuti utakmice Osijeka i Varaždina, koji je prošao bez ikakve opomene. Na primjer, u analizi isključenja piše da je sudac Petrovičev prekršaj »smatrao nasilnim ponašanjem« te da »KNS ne smatra ovu radnju nasilnim ponašanjem«. No, nigdje nije decidirano rečeno da se radi o grešci.
Zatim, Osječani su odmah nakon gostovanja kod Varaždina na svojim društvenim mrežama izdvojili Mamutov start đonom na Hasićev list, javno tražeći objašnjenje, a tu njihovu objavu preuzeo je i veći dio medija. KNS, međutim, nije osjetila potrebu za uvrštavanjem te situacije u svoju analizu, odnosno ponašala se kao da se ništa nije dogodilo.
Šutnja
Budući da Layec ne govori hrvatski, pa vrlo vjerojatno ni ne prati ovdašnje medije i društvene mreže klubova, može se nagađati da su mu njegovi bivši kolege taj dio jednostavno prešutjeli iz nekog svog razloga. Naravno, moguće je da od njih osam niti jedan nije naletio na Osijekov istup. Bilo kako bilo, Lokomotivin Denis Kolinger je na gostovanju kod Istre 1961 za vrlo sličan start na Israelu Ayumi zaradio izravni crveni karton nakon intervencije iz VAR sobe.
Uglavnom, Layec je jedini dobio povjerenje IO-a HNS-a, a to se može smatrati svojevrsnim porazom hrvatskog nogometa, s time da nitko se sumnja u njegovu stručnost jer čovjek je, na kraju krajeva, stigao u suradnji s UEFA-om, a svojedobno je bio povjerenik za suđenje u rodnoj Francuskoj i Belgiji te na Cipu. Naime, u slučaju da on ode, teško će se za tu funkciju naći netko domaći koga će svi klubovi SuperSport HNL-a podržati. Jednostavno, oko hrvatskih sudaca već desetljećima vlada klima nepovjerenja koja je uhvatila duboke korijene.