RIJEKA  U živopisnim kalama Punta na otoku Krku, tamo na adresi Prgon 41 posijano je atletsko sjeme koje daje slasne plodove kakav je skorašnji, već tradicionalni miting »Jump2Krk« u organizaciji Atletskog kluba Krk, ljetni spektakl za mnogobrojne gledatelje pred koje će na krčkoj rivi 30. kolovoza od 17 sati izaći motkašice i motkaši u ovoj atraktivnoj borbi s visinama. Među njima je i domaći ponos, istaknuti skakač s motkom i desetobojac Fran Bonifačić, otac Željan stalno je pri ruci, jednako i Martin Rakamarić kao i desetak, petnaestak ljudi koja daju sve od sebe u organizaciji jednog ovakvog događaja.

– I ovog puta sam u dvostrukoj ulozi, i kao sportaš i kao dio organizacijskog tima, a ta kombinacija se do sada svake godine pokazala dosta dobra. Ovaj mi miting puno znači jer znam koliko truda smo uložili da sve uspije – kaže Fran Bonifačić. – Do sada sam svake godine skočio dosta dobro, prve 4,87 metara, druge osobni rekord od 5,03, lani 4,90… Za nekog tko je desetobojac to su jako dobri skokovi, bio bih zadovoljan visinom iznad tih 490 centimetara. Ovo je ipak motkaški miting pa se ne mogu nadmetati s najboljima. Nadam se da će opet biti dobra atmosfera uz puno gledatelja te da ćemo na Krku svi skakati visoko.

Volontiranje i atmosfera

Miting s Krka se može itekako s pravom ponositi epitetom međunarodni, na Kvarner stižu i imena s druge strane Atlantika.

– Imamo i mušku i žensku skupinu sa po desetak imena, obje su elitne. Jako me raduje i kao sportašu mi puno znači da je njih 80-90 posto već skakalo u Krku, vraćaju nam se sa zadovoljstvom svake godine, samo je dvoje, troje novih. »Povratnicima« se tu jako dopalo, počeli su se neki javljati već početkom godine da ih uvrstimo na vrijeme, uostalom s tim ljudima imamo jako dobar odnos. Nastupit će skakači i skakačice iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Italije, Engleske, Češke, čak iz SAD-a. Ovo je pravi međunarodni miting, prepoznat u atletskim krugovima kao brend i izvan Hrvatske – dodaje Fran.

Marko Rakamarić, Željan i Fran Bonifačić/ V. KARUZA

Otac Željan samo potvrđuje da »tko rani, dvije sreće grabi«.

– Pripreme za miting počinjemo šest mjeseci ranije. U ove tri godine smo vidjeli ushićene ljude u publici i uvjerili se da sve ovo ima smisla. Velik je odaziv gledatelja. Sve više ljudi želi pomoći i volontirati. Dopala im se atmosfera ovog događanja – kaže strariji Bonifačić. – Dobro je i zanimanje sponzora, jako smo dobro prihvaćeni. Velika je tu podrška Grada Krka, Turističke zajednice otoka Krka te domaćih sponzora na čelu s GP Krk i Trgovinom Krk. Ove godine je novi i to veliki sponzor L’Oreal, svjetski brend. Prepoznati smo i izvan naših granica. Atletika je Kraljica sportova, a skok s motkom je tu možda među najatraktivnijima. Sav ovaj spoj vrhunskog sporta i turizma nas ispunjava.

Kada može na Dunavu, može i na Kvarneru, poruka je vezana uz nastanak ovog jedinstvenog sportskog događaja u Krku.

– U danima prvih Franovih koraka odlazili smo u Austriju prije sedam godina i vidjeli sličan miting u Linzu, u auli jednog muzeja, praktički na Dunavu. Bili smo fascinirani ambijentom i publikom te pomislili kako bi to bilo lijepo organizitati kod nas. Taj san, uz cijelu našu ekipu, AK Krk te brojne naše prijatelje kao što je Martin Rakamarić, smo uspjeli i ostvariti. Presretni smo – tvrdi Željan.

Entuzijazam i mladi

Spomenuti Martin Rakamarić je proslavljeno rukometno vratarsko prvoligaško ime još iz dana bivše države, sada je riječki Puntar, sa sportskim stažom od šezesetak godina, u atletskim vodama.

– Nisam nikada pomislio da će se naći u atletici. Tolike sam godine u sportu, a prvi sam put vidio skakanje s motkom uživo prije dvije godine. Ponudio sam pomoć, imam brojna poznanstva kroz sport. Prošle godine sam se aktivirao u malim stvarima, ove godine sam dobio malo više, dogodine možda bude i više toga. Drago mi je, dajem sve od sebe. Ovo nije nogomet ili tenis, tu se ne obrću milijuni, treba stoga puno entuzijazma. Treba ustrajati, a znamo da je to teško jer se mnogi zasite. Nedostaje pomoći, o sportu se ne razmišlja kao nekada, financiranje je spalo na niske grane. Malo je mladih, nema ih na igralištima. Uspijevamo u svemu ovome jer hoćemo privući djecu, mnogu od njih fizički neaktivnu, da se bave sportom – poruka je Martina Rakamarića. – Maloj djeci je ovaj događaj uživo najbolja reklama za sport. Uz miting na rivi zna se među publikom skupiti stotinu do dvije stotine djece, s njima budu i roditelji, barbe, nonići i none. Uz to, za mlađe uzraste ujutro se održava radionica, djeca mogu trčati na 30 metara uz mjerenje vremena. Daje im se i motka u ruke da vide i osjete koliko je sve to teško. Djeca u tome uživaju, vjerojatno će se neki od njih početi baviti sportom, nije bitno kojim, atletikom, nogometom ili nekim drugim – zaključuje Rakamarić.