Vjerni gosti

Supružnici Bartl u smještaj obitelji Stanić u Ustrinama dolaze bez prestanka od 1975. godine

Alenka Juričić Bukarica



Supružnici Johannes i Annelore Bartl iz bavarskog Wolfratshausena sa svojom obitelji u obiteljski smještaj obitelji Stanić u Ustrinama dolaze bez prestanka od 1975. godine, dakle, punih 50 godina.


Lijep jubilej bila je prilika da se vjernim gostima uruče nagrade i zahvali im se na impresivnih pola stoljeća dolazaka na odmor upravo u Ustrine gdje svake godine provode tri do četiri tjedna istražujući skrivene, netaknute i očaravajuće dijelove cresko-lošinjskog otočja, mjesta koja im, kako sami kažu, pružaju osjećaj slobode, mira i povezanosti s prirodom.





U povodu ove velike obljetnice Dalibor Cvitković, direktor Turističke zajednice grada (TZG) Malog Lošinja, uručio je obitelji Bartl Lošinj Local Product – maslinovu zdjelu lokalnog T.O. Gulam, a u čast dugogodišnje vjernosti iznenađeni su i tortom te krokantom, lokalnom, a svjetski poznatom lošinjskom slasticom.


– Ova priča nije samo dokaz privrženosti jedne obitelji, nego i potvrda da Lošinj ostaje destinacija koja osvaja srca te se u nju uvijek iznova vraća, kazao je tom prilikom Cvitković.


Inače, kako su priopćili iz lošinjske TZ, turizmom se u obitelji domaćina počela baviti Marica Stanić, a nastavili su njena kći Marina s mužem Fiorom Saganićem.



Potom je obiteljsko turističko poslovanje preuzela Ondina, dok je danas i četvrta generacija direktno uključena u obiteljski turizam, a četvrtu generaciju čini Ondinin sin Damjan.


Fiore, Ondina i Damjan nastavljaju baštiniti obiteljsku tradiciju i ponosni su na činjenicu da im se većina gostiju uvijek iznova vraća.


– Još od vremena kada je moja nona vodila obiteljsko turističko poslovanje, njihove su tri kćeri, Manuela, Tanja i Jutta odrastale zajedno sa mnom u Ustrinama, a posljednjih dvadesetak godina dolaze s vlastitim obiteljima i djecom – već treća generacija, prisjetila se privatna iznajmljivačica Ondina Saganić-Stanić.


Tada su se, dodala je, slala pisma za rezerviranje smještaja, nije bilo telefona i interneta.



– Dobili bi pismo u prosincu u kojem su gosti najavili “Dolazimo u kolovozu!” i tako su se zapravo ostvarivale rezervacije. Moja bižinona Marica Stanić zapravo je još krajem 60-ih godina započela s obiteljskim pružanjem usluga u turizmu, a obitelj Bartl je bila jako vezana uz nju.


Svako jutro bi se ustajala u 4 sata kako bi im napravila kruh u krušnoj peći što dan danas spominju i pamte, prisjetila se ova iznajmljivačica.


A prisjećajući se nekadašnjeg života u Ustrinama, Johannes i Annelore, najstariji članovi obitelji Bartl, kazali su kako je nekada u ovom otočkom mjestu živjelo znatno manje ljudi, a nije bilo ni ceste. Cresko-lošinjski arhipelag im je i dalje inspiracija.



– I dalje svakodnevno obilazimo otoke cresko- lošinjskog akvatorija, ali rado posjećujemo i Premudu, Rab, Dugi otok… Nekada, dok smo još mogli, ustajali bismo svako jutro u 6 sati i odlazili u šetnju nakon čega bismo išli na barku.


Često smo posjećivali i Martinšćicu, Nerezine te Osor, prijetili su se najstariji članovi obitelji ujedno zahvalni što je otočni zrak pomogao njihovoj kćeri u oporavku od respiratornih problema.


Naime, njihova najstarija kći Manuela imala je ozbiljnih respiratornih problema te je za nju dolazak na otok, zapravo, bio istinski lijek jer se nakon mjesec dana boravka na lošinjskom zraku i moru uvijek osjećala značajno bolje.



Došli su tih davnih godina na preporuku liječnika jer je Manuelino zdravstveno stanje bilo vrlo kritično, ali joj se ono nakon mjesec dana boravka na otočju značajno popravilo te uz redovnu godišnju kuru otočnog zraka, mora i meda od kuša ona i danas super funkcionira. Pravi je to primjer lječilišno-rehabilitacijskog turizma.


Prilikom obilježavanja pola stoljeća vjernosti Ustrinama, gosti su se osvrnuli i na nedostatak interneta u Ustinama. Pa tako mlađim članovima on predstavlja nedostatak, dok je za starije to prednost odmora.