ZAGREB Izuzmu li se odgojna mjera za Luku Sučića i izostanak Matea Kovačića zbog rehabilitacije, komotno se može reći da hrvatska reprezentacija rujanske oglede s Farskim Otocima i Crnom Gorom dočekuje u optimalnom stanju. Sezona se, doduše, još uvijek nalazi u ranoj fazi, i stoga je teško govoriti o formi igrača. S druge strane, jasno je da su svi svježi i odmorni, a sasvim sigurno i motivirani.

Kada se u obzir uzmu lipanjske pobjede nad Gibraltarom (7:0) i Češkom (5:1) na otvaranju skupine L kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo nije teško pretpostaviti kakvo je stanje duha Zlatka Dalića i njegovih štićenika. Osim toga, teorija govori da bi početak idućeg mjeseca mogao donijeti dodatne razloge za zadovoljstvo, a samim time i podizanje razine raspoloženja.

Dalićevu vrstu 5. rujna očekuje dvoboj s Faranima u Torshavnu, a u istom terminu Crna Gora dočekuje Češku u Podgorici. Ostane li reprezentacija pod stručnim vodstvom Robert Prosinečkog neporažena u tom sučeljavanju, Hrvatska bi se mogla naći na milimetar do Svjetskog prvenstva. Naravno, pod uvjetom da ostvari očekivano i uknjiži pobjedu u glavnom gradu Farskih Otoka.

Imperativ

Naime, u ovom trenutku Češka i Crna Gora imaju po jedan poraz u četiri kvalifikacijska kola, dok je Hrvatska na stopostotnom učinku iz dva ogleda. Tu razliku u broju utakmica napravila je Liga nacija. Dok je Hrvatska igrala s Francuskom četvrtfinale tog natjecanja, u skupini L su odigrana prva dva kola. Uglavnom, remi ili poraz Češke u Podgorici otvorio bi priliku da Dalićevi izabranici pobjedom nad Crnom Gorom tri dana kasnije steknu opipljivu bodovnu prednost.

Pri tome jedan od najvažnijih čimbenika predstavljaju kvaliteta i iskustvo igračkog kadra. Na kraju krajeva, Hrvatska je poznata po tome što iz godine u godinu proizvodi ili pronalazi igrače koji reprezentaciju drže na visokoj razini izvedbe i rezultata, dok se njeni skorašnji suparnici time baš i ne mogu pohvaliti.

Crna Gora je, doduše, kroz proteklih dvadesetak godina imala nekoliko klasnih nogometaša, ali to je ipak (bilo) premalo za nešto više od povremenih bljeskova. Farski Otoci, pak, u vlastite nogometne legende ubrajaju igrače koji su van granica svoje domovine potpuni anonimci. Prema tome, jasno je zbog čega Dalićeva vrsta ima imperativ pobjede na obje utakmice, s time da to ne bi smjelo donositi dodatni pritisak.

Srednja klasa

Za početak, Hrvatska ima bogato iskustvo u takvim situacijama. Uostalom, dovoljno se sjetiti uvjerljive pobjede nad Gibraltarom u lipnju. Istina, ta utakmica je donijela nešto muke u početnih dvadesetak minuta, ali kada je Dalićeva momčad uhvatila radnu temperaturu suparnik je primio sedam komada, s ime da su propuštene još dvije-tri više nego izgledne prilike. Uz dužno poštovanje, reprezentacija Farskih Otoka je na nešto višoj razini od Gibraltara.

Crna Gora, pak, pripada u kategoriju koja se može opisati kao srednja klasa. Međutim, to definitivno nije momčad koja bi mogla predstavljati ozbiljnu prijetnju za Luku Modrića i društvo. Osim toga, Crnogorci u Zagreb stižu samo tri dana nakon ogleda s Češkom u Podgorici, a to sugerira da će biti fizički načeti. A možda i psihički, ako dožive poraz koji bi za njih značio oproštaj od snova o debitantskom nastupu na nekom velikom natjecanju.

Uglavnom, sve se svodi na Dalića i njegove štićenike. Ukoliko oni budu na potrebnoj razini, izgledi Farskih Otoka i Crne Gore za ostvarenje pozitivnog rezultata bit će vrlo mali. Ako, pak, pomisle da su bodovi upisani prije nego što izađu na teren, moglo bi biti određenih problema. Opet, zadnjih nekoliko godina je pokazalo da se hrvatska reprezentacija relativno uspješno izliječila od sindroma »lako ćemo«.