Od 23. do 28. kolovoza, na festivalu Sustipan Vibrez 2025, koji organizira Hrvatski dom Split, održat će se šest koncerata. Nastupit će Michelle Gurevich/CHINAWOMAN (23. 8.), Kovacs (24. 8.), Marc Ribot’s Ceramic Dog (25. 8.), Nouvelle Vague (26. 8.), TBF i Jazz orkestar HRT-a (27. 8.) i Vlatko Stefanovski (28. 8.). Zvijezda festivala američki je gitarist i pjevač Marc Ribot, koji će nastupiti sa svojim trijem Ceramic Dog, uz basista Shahzada Ismailyja i bubnjara Chesa Smitha.

Sviranje unatrag

Osim što vodi vlastite skupine, Ribot je poznat po suradnjama s Tomom Waitsom, Elvisom Costellom, The Lounge Lizards, Johnom Zornom, Robertom Plantom i Alison Krauss, Caetanom Velosom i Laurie Anderson, Dianom Krall i drugima. Iskustva što ih je stjecao u tim suradnjama oblikuju i njegova autorska djela te koncepte što ih ostvaruje s vlastitim sastavima, između ostalog i s Ceramic Dog.

Ribot je svoj nastup na Sustipan Vibrez Festivalu najavio u razgovoru za Novi list. »Koncept benda Ceramic Dog zasniva se na tome da smo rock bend, što znači da se volimo družiti, dobro se zabavljati, svirati zajedno i smijati se međusobnim šalama«, rekao je. »Seks, droge i rock’n’ roll! Ali ne uvijek tim redoslijedom. A droge su danas ionako sve na recept. Ja sam zapravo rocker. Osim toga, privlači me kubanska glazba, posebice ona Arsenija Rodrigueza. Ona je utjecala na nastanak rocka. Nisam odustao od rocka, a već dugo se zanimam za kubansku glazbu. Želio sam se vratiti u prošlost i rabiti te utjecaje. To je jedan od konteksta. Činim isto što i mnogi drugi glazbenici. Naime, iako naizgled idu naprijed, zapravo gledaju u prošlost i pokušavaju otkriti starije motivacije.«

Mnoge od tih utjecaja možemo čuti u glazbi što ju je stvarao u raznim razdobljima karijere, pa i s triom Ceramic Dog. »Nas trojica imamo dobru komunikaciju od prvog puta kada smo svirali zajedno«, tvrdi. »Naši su nastupi prije bili dosadni i neprovokativni, ali jednom nam je netko rekao što moramo učiniti. Tako smo u ponoć otišli na ono poznato raskrižje na kojem smo sreli vraga, platili mu 66,66 dolara putem njegovog bankovnog računa, a ja sam mu dao potpisani primjerak svoje knjige. Od tada su naši nastupi fantastični! Sada kada sviramo zajedno već 20 godina i objavili smo pet ploča, postaje sve bolje. Sva trojica također sudjelujemo u mnogim drugim situacijama i ono što smo naučili, ili što god doživljavamo izvan glazbe, unosimo u ono što sviramo.

Ekolog ilegalac

Naime, puno toga radim svirajući solo, a ponešto od toga povremeno koristim i s Ceramic Dogom. To je niz tehnika: odvajanje melodije i improvizacija od redovnih promjena akorda, fragmentiranje melodije, transponiranje, sviranje unatrag, ponekad fragmentiranje vremena, pomicanje oktave itd. No, ta je glazba pristupačna. Glazba koju sam nekad svirao bila je teža za slušanje. Zahtijevala je od slušatelja da uloži trud. Ova glazba ima ritam, pravu melodiju. Iako je bučna, ljudi u njoj mogu uživati na razne načine. Publika ju je brzo shvatila.«

No, osim tih glazbenih faktora, stvaralaštvo trija Ceramic Dog snažno je začinjeno društveno-političkim aspektom koji je, uostalom, uvijek bio važan za Ribotovo djelovanje. Dobar primjer je album »Songs of Resistance 1942. – 2018.« koji je ostvario u suradnji s Tomom Waitsom i drugim poznatim glazbenicima. Na to upućuju i naslovi skladbi – traditionala i autorskih – kao što su »Bella Ciao«, »How To Walk In Freedom«, »Knock That Statue Down«, »John Brown« i druge. Zapravo, Ribotu te teme otvaraju mogućnost za izražavanje različitih narativa. »Na snimanju te ploče sudjelovalo je puno glazbenika«, podsjetio je. »Tom Waits je pjevao, kao i Steve Earle, Sam Amidon, Meshell Ndegeocello i puno drugih pjevača. Uvijek su me pitali mislim li da glazba može stvarno promijeniti svijet. Ne! To što pokušavam mijenjati ne može se postići glazbom. Idem okolo i kucam na vrata u New Jerseyju i govorim ljudima da glasaju za dobre ljude. Znate, to je vrlo dosadno, nije zanimljivo. To čini razliku. Ne znam koja glazba čini razliku, ali mi se zabavljamo i nadam se da ćemo ljude malo razveseliti. Ljudi misle da je to politička glazba, ali zapravo pjesme koje biramo za ovaj program nisu baš političke, u smislu ideologije. Većina toga nadahnuto je partizanskim pjesmama iz Drugog svjetskog rata. Dakle, ideološko je u smislu da je antifašističko, ljudi koji nisu fašisti trebali bi se složiti s tim. Antifašisti u Drugom svjetskom ratu nisu bili samo radikalni ljevičari, ali bili su u vojskama koje su se borile protiv fašista. Vojnici koji su se borili protiv fašista bili su i tradicionalni konzervativci koji jednostavno nisu htjeli da fašisti kroje zakone o ljudskim pravima. Bili su uključeni u Narodni front u kojem su se ljudi s ljevice i oni s nefašističke desnice slagali. Hej, čekajte malo, postoje određene granice, negdje moramo povući crtu. Vjerovali su u demokraciju i zajedno s konzervativcima sudjelovali u borbama u kojima su mnogi poginuli. Nazivali su ih domoljubnim antifašistima. Dakle, ove pjesme koje smo odabrali iz antifašističkih pjesama nisu usko političke.«

Osim što su iskaz buntovništva, neke od tih pjesama nadahnute su ekološkim temama. »Uzeo sam talijansku antifašističku pjesmu ‘Fischia il vento’ i koristio sam je kao inspiraciju za pjesmu pod nazivom ‘The Millitant Ecologist’, koja govori o ekologu ilegalcu nabrijanom za akciju«, objašnjava. »Ali relativno nedavno ekološki aktivizam više nije bio isključivo ljevičarsko pitanje. Konzervativci također vjeruju u to. Dakle, ovo nije u uskom smislu političko. To je nešto što bi svatko tko promovira demokraciju trebao podržati.«