Broj studenata u Hrvatskoj u stalnom je padu, i to već godinama. Osim demografske slike, uzroci tome leže i u loše posloženom sustavu visokog obrazovanja s puno paralelnih programa koje je teško popuniti, kao i u činjenici da dio studenata nikad ne dođe do diplome.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u zimskom semestru akademske godine 2024./2025. na visokim su učilištima u Hrvatskoj studirala 147.454 studenta.

Godinu ranije bilo ih je 148.383, što je značajan pad u odnosu na akademsku godinu 2022./23. kada ih je bilo 151.827, a u zimu 2021. u Hrvatskoj smo imali gotovo 155.000 studenata.

U samo četiri godine, njihov je broj pao za 7,5 tisuća.

Prazan 61 studij

Prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), za jesenski upisni rok ostalo je 15.259 slobodnih mjesta na fakultetima i visokim učilištima. U ljetnom se roku upisalo nešto više od 25 tisuća maturanata, ali je potpuno prazan ostao čak 61 studij s ukupno 782 slobodna mjesta, na koja se nije upisao nitko.

Prema tumačenju AZVO-a, te su programe maturanti mahom odabrali kao drugi izbor, ali su uspjeli upisati fakultet prvog izbora te su ova mjesta ostala prazna. Najveći interes vlada za studijima ekonomije, elektrotehnike i računarstva, prava i sestrinstva, dok je ove godine zbog ograničenih upisnih kvota najteže bilo »upasti« na studij glume, logopedije, kriminalistike i radiološke tehnologije.

Loše pak stoje danas očito potpuno neatraktivni studiji poput drvne tehnologije, poljoprivrede, metalurgije, a čitav niz studija otvorenih i na sveučilištima i na veleučilištima u području ekonomije, IT-a i drugih traženih branši jednostavno ne uspijeva popuniti za to predviđena mjesta.

Podaci DZS-a govore da je od ukupnog broja studenata, njih 83,3 posto upisano na fakultete, oko 15 posto na veleučilišta, 1,7 posto na umjetničke akademije, a najmanje ih je na visokim školama, samo 0,1 posto.

U studentskoj populaciji prednjače studentice s udjelom od 58,4 posto, a osobito prednjače na sveučilišnim studijima s udjelom od 62 posto, dok na umjetničkim akademijama zauzimaju dvije trećine svih studenata. Dvije trećine studenata su redovni, mahom biraju znanstveno područje, i to u prvom redu društvene znanosti (43 posto) i tehničke znanosti (29 posto), dok u umjetničkim područjima likovna, glazbena umjetnost i dizajn zauzimaju oko 20 posto.

Pad broja studenata zadnjih se godina ubrzava, a toga su svjesni i na fakultetima.

Nije samo demografski pad krivac za takvo stanje, upozorava prof. dr. Predrag Marković, redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ujedno i predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

– Mladi sve više idu kraćim putem, stvar je ubrzala želja mladih ljudi da što prije dobiju kruh u ruke i bolje plaćeni posao.

Strukovne škole tako popunjavaju mjesta, a državna matura također pomalo odbija od upisa na studij. Činjenica da sve više fakulteta ide prema nižoj razini osnovnih predmeta na maturi, vrlo jasno govori da situacija nije dobra, veli prof. Marković.

Komentirajući stanje na fakultetima, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs nedavno je poručio kako sveučilišta trebaju reorganizirati studijske programe te da postojanje puno paralelnih programa otežava popunjavanje mjesta jer nema dovoljno studenata.

Za što ih osposobljavamo

– Slažem se, ne da ima udvajanja, nego i »utrajanja« sličnih studijskih programa, ali to je pitanje kontrole AZVO-a, koji odobrava te programe. Oni i dalje bujaju, imamo košmar, svaki veći grad i županija želi imati svoje fakultete, studije, a ne mogu popuniti kvote.

Već 20 godina guramo glavu pod tepih, a nitko nije napravio sustavnu analizu o tome po kojem ključu stvaramo studije i koliko sve to košta, upozorava prof. Marković te dodaje kako nam predstoji suočavanje s realnošću.

Priče o višku radnih mjesta u sustavu visokog obrazovanja smatra neopravdanima, jer ti se ljudi, veli, mogu baviti znanošću.

Odgovornost pripisuje resornom ministarstvu koje ne uvodi red u sustav, već se odobravaju novi studijski programi i novo zapošljavanje. No, ključnim problemom Marković ipak smatra pad kvalitete studijskih programa.

– Postoji strah od gubitka radnih mjesta, dolazi do popuštanja razine kvalitete kako bi dobili studente, i to je zapravo najgora posljedica. Pitanje je što studentima dajemo i za što ih osposobljavamo, što mogu raditi s tom diplomom, zaključuje.

Mladi ne gledaju dugoročno

Broj studenata opada i u godinama nakon upisa, jer mnogi odustaju od studija već nakon prve godine. Podaci ukazuju na to da već u prijelazu s prve na drugu godinu studija broj studenata opadne za oko 6.000 pa neki ponavljaju godinu, a neki prekidaju studij.

Drop-out je postojao i prije, ali nitko ga nije mjerio. On je samo dijelom posljedica zahtjevnosti studija, a dijelom činjenice da su mladi prije bili spremniji na odricanje, ustrajnost, komentira prof. Marković.

– U zadnjih 15 godina studenti su se promijenili. Jednostavno im se ne da čekati, ako im ne ide, traže druga rješenja, lakše će odustati.

Mladi danas ne gledaju dugoročno, sve žele u realnom vremenu. Uz to, ne postoje nikakve sankcije, kad bi se studij plaćao, puno bi više razmišljali, ističe.