Davor Šuker je zadovoljan. Ponosan je na igrače i stručni stožer. Objavio je Urbi et Orbi svim svojim »obožavateljima«, dežurnim kritičarima svega što ima veze s hrvatskim nogometom. Mrziteljima reprezentacije… Onim koji se preko leđa vatrenih obračunavaju sa Šukerima i Mamićima. Smiješno prodavanje magle zamotane u »predsjednički celofan«!

Reprezentacija je jedina naša vrijednost, kako reče Zvonimir Boban, cirkusa koji dođe i prođe, koji se voli i poštuje. Zbog toga je predstava u Reykjaviku bila ispod razine Hrvatske. Festival očaja i tuge. Umjesto glazbe »novogodišnjeg bečkog koncerta« kao da smo slušali tuberkolozne deve. Oni s imalo loptačkog sluha nisu se mogli načuditi tolikom siromaštvu igre. Nitko nije shvatio što je htio i od igrača tražio izbornik Ante Čačić, a bojim se da niti njemu ništa na kraju utakmice nije bilo jasno. Tatički nered i konzufija, zakašnjele i pogrešne reakcije kod zamjena igrače. Vadio je pogrešne figure, Nikolu Kalinića i Marija Mandžukića, nakon što je u početnom sastavu zaboravio na Brozovića.

Što su radili analitičari i mentalni treneri u pripremi utakmice? Čačić se u »seciranju poraza« uhvatio Kovačića, igrača koji nije trebao biti na terenu. Ali teško je objasniti igru bočnih, Jedvaja i poglavito Pivarića, koji su ispred sebe imali Perišića(?), odnosno Mandžukića… Dva »beka« na kratkom defenzivnom kukavičkom lancu. Izvan igre, bez komunikacije sa suigračima. Pivarić vjerojatno igra samo zbog toga što je igrač – Dinama.

Što je s Leovcem, Strinićem… Igračima koji su grijali klupu, Rogom, Andrijaševićem, Bradarićem budući da je sredina terena bila u stalnom kratkom spoju. Modrić se trudio i izgledao smijašan… Nepovoljan termin kraja sezone kada su igrači iscijeđeni kao limuni? Možda, ali i druge su reprezentacije igrale s »potrošenim igračima«. Što su radili ljudi iz HNS-a kod krojenja raspoteda, zbg čega nisu, recimo »namjestili« Kosovo u lipanjskom terminu? Šukerovim autoritetom!

Utakmica u Reykjaviku bila je Čačičevo remek djelo, preslika one s Portugalom, kad smo trebali odškrinuti vrata prema neslućenim visinama besmrtnosti. Igrali smo najbolji nogomet, mnogi su nas vidjeli u finalu Europskog prvedstva, ali je Čačić izgubio momčad, odnosno ekipa je vodila njega… Ante Čačić došao je na klupu repezentacije na mala vrata. Bez kredita, njegov je kredibiltet bio u minusu. Kada bi gurno karticu u bankomat čuo bi – uvrede kolega. Sada su »dobronamjerni« aktualizirali problem sjajne reprezentacije koja zaslužuje da je vodi sposobniji i kvalitetniji izbornik.

Mumificirani izbornik se jednostavno izgubio u dvama susretima, s Portugalom i Islandom. Reykjavik je trebao biti njegov popravni ispit, Hrvatska je pobjedom trebala ići na plus šest u odnosu na svoje domaćine, približti se Rusiji… Ovako će sada kozjom stazom morati tražiti put do Rusije, preko Turske i Ukrajine. Mnogo teže prepreke od Islanđana. Prvi smo i sami odlučujemo o svojoj sudbini.

Utješno, nema što, nakon sramote u Reykjaviku. Za sada, osim domaćina, Brazil je jedin reprezentacija koja ima vizu u džepu nakon što je novi izbornik Tite ostvario devet pobjeda zaredom. Sampaoli je novi izbornik Argentine koja je u težoj situaciji od Hrvata, na petoj poziciji skupine odakle put vodi u dodatne kvalifikacije. Ne bi bilo dobro da u dodatnim kvaifikacijama naletimo na Španjolce, Francuze, Talijane…

Četiri su utakmice još do kraja kvalifikacija. Neodlazak na Svjetsko prvenstvo značio bi bankrot HNS-a i hrvatskog nogometa. Zato se nemojmo tješiti da je to bio samo loš dan, da se svakome može dogoditi da izgubi jednu utakmcu, već pogledajmo istini u oči. Stanimo pred ogledalo. Igrači i Čačić. I predsjednik Šuker, jer kao što je sklon samoreklami, tako mora biti spreman preuzeti odgovornost u neuspjehu. Kriv je za debakl u Reykjaviku.

Na Islandu su naši nogometni tigrovi, na čelu s izbornikom, reklamirali hranu za – mačke. Više nemaju pravo na pogrešan korak. Kome kritika smeta, neka pogleda svoju izjavu u najavi utakmice u Raykjaviku.