RIJEKA – Naš (ne)održivi turizam posljednjih godina karakteriziraju posjeti turista stranim trgovačkim lancima, gdje uglavnom razgledavaju i kupuju prehrambene artikle, te ponešto od opreme za plažu. Međutim, ovo ljeto u Rijeci donosi i jednu zanimljivost kada su u pitanju navike stranih turista i njihova izvanpansionska potrošnja u smislu kulturnog prosvjećivanja. Naime, dok ljetno sunce grije Kvarner, Palača šećera postala je nezaobilazna postaja za strane turiste. Muzej grada Rijeke ove sezone proživljava pravi procvat, bilježeći izvanredan porast posjetitelja i potvrđujući status Rijeke kao sve prepoznatljivije kulturne destinacije.

Kroz hodnike ispunjene poviješću i umjetnošću provela nas je muzejska vodičica Daria Dadić, čiji entuzijazam zrcali uspjeh koji muzej doživljava.

– Ova turistička sezona u Muzeju grada Rijeke zaista je iznad naših očekivanja, bilježimo velik interes posjetitelja iz inozemstva, što nas jako veseli, kaže Dadić s neskrivenim zadovoljstvom.

Globalna privlačnost

Brojke govore same za sebe. U usporedbi s prošlom godinom, muzej bilježi porast posjetitelja od gotovo 67%. Samo tijekom lipnja i srpnja kroz vrata Palače šećera prošlo je oko 4.000 posjetitelja, što je sjajan pokazatelj rastućeg interesa za bogatu baštinu koju muzej nudi.

Slika posjetitelja šarolika je i svjedoči o globalnoj privlačnosti Rijeke.

– Najviše nam dolaze gosti iz Poljske i Češke, objašnjava Dadić, što zahvaljujemo dolascima sezonskih vlakova u Rijeku, pa im je sa željezničkog kolodvora prva stanica upravo Palača šećera.

Tradicionalno vjerni gosti iz Njemačke, Italije i Austrije najbrojniji su od kraja srpnja i tijekom kolovoza, a prate ih posjetitelji iz Mađarske, Francuske te skandinavskih zemalja. Ono što posebno raduje jest primjetan porast broja gostiju iz Sjedinjenih Američkih Država te čak iz afričkih i azijskih zemalja. Zanimljivo je da dio njih odsjeda u samoj Rijeci, no velik broj dolazi na jednodnevne izlete iz Istre, Opatije i Zagreba, potvrđujući da je muzej postao regionalna atrakcija.

Što točno privlači tako velik broj posjetitelja? Odgovor leži u jedinstvenom spoju svjetski relevantne umjetnosti i inovativne, interaktivne prezentacije lokalne povijesti. Apsolutni hit sezone je izložba »Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza«.

– Posjetitelji su posebno zainteresirani za ovu izložbu, posebice Austrijanci, naravno, ističe Dadić, te napominje da ih oduševljava što su izloženi originali. Mnogi komentiraju kako u svjetskim muzejima teško da ćeš doći bliže od metra slici koja je zaštićena svim mogućim vitrinama, a ovo im je poseban doživljaj, vidjeti ta remek-djela tako izbliza.

Miris karamele i čokolade

No, privlačnost muzeja ne staje s Klimtom. Stalni postav, koji pripovijeda fascinantnu priču o riječkoj povijesti, koncipiran je tako da angažira sva osjetila.

– Stalni postav zanimljiv im je zbog svoje velike interaktivnosti. Posjetitelji mogu uživati u taktilnim sadržajima, ali i olfaktivnim – u dijelu posvećenom nekadašnjoj tvornici čokolade, iz ventilacije se širi primamljiv miris karamela i čokolade, vraćajući posjetitelje u slatku prošlost grada. Audiovizualni elementi također izazivaju oduševljenje. U glazbenom vremeplovu iznenađuje ih koliko je Rijeka bila ispred svoga vremena već 60-ih godina 20. stoljeća i koliko pjesama zvuči suvremeno, dodaje Dadić.

Mnogi posjetitelji, kako kaže, ostaju ugodno iznenađeni opsegom i raznolikošću ponude, ne vjerujući u početku da je za detaljan obilazak cijelog postava potrebno čak tri do četiri sata.

Uz izvanredan sadržaj, Muzej grada Rijeke veliku pažnju posvećuje i jeziku posjetitelja. Sve legende u postavu su dvojezične, a audiovodiči su dostupni na hrvatskom, engleskom, njemačkom, talijanskom i mađarskom jeziku, dok je u pripremi i francuska verzija. Stručna vodstva također se nude na više jezika.

Trud se, čini se, itekako isplati.

– Reakcije su jako pozitivne, što se vidi i u našoj knjizi dojmova, s ponosom govori Dadić, a posjetitelji posebno ističu atmosferu muzeja i ljubaznost osoblja.

Odlične recenzije

Jedna od anegdota koja to najbolje ilustrira je komentar povjesničara iz Francuske koji je, nakon što je obišao brojne svjetske muzeje, riječki uvrstio u svojih top pet najboljih.

Uspjeh se prelio i na muzejsku trgovinu. Zahvaljujući stranim turistima, prodaja suvenira cvjeta. Najtraženiji artikl su male glave šećera – takozvani »kampanuli« – oblik koji je riječka šećerana proizvodila u 18. stoljeću, a koje danas vrijedne ruke ručno izrađuju kao autentičan podsjetnik na industrijsku baštinu grada.

– Sve u svemu, zaključuje Dadić, osjećamo da Palača šećera sve više postaje nezaobilazna točka na kulturnoj mapi grada, a sudeći prema rekordnoj sezoni i oduševljenim licima posjetitelja iz cijeloga svijeta, ta točka sjaji jače no ikad, ispisujući novo, uspješno poglavlje u povijesti Rijeke.

Oduševljeni torpedom

Strane turiste posebno oduševljava činjenica da je u Rijeci izumljen torpedo, zatim dio muzeja koji govori o Drugom svjetskom ratu gdje se obavezno fotografiraju iznad umjetničke instalacije s puškama, te ortofoto snimka grada po kojoj se može hodati. Iako je cijeli muzej interaktivan, pažnju stranih gostiju privlače i obične fotografije. Jedna prikazuje slona kako ga dizalica iskrcava s broda, a druga prikazuje brod Jugolinije ispred nebodera »blizanaca« u New Yorku. Rijeka ne samo da je imala redovitu trgovačku liniju s New Yorkom, već je iz New Yorka isplovio brod »Carpathia« 11. travnja 1912. prema Rijeci sa 700 putnika, a imao je ključnu ulogu u spašavanju putnika s »Titanica«.

Čija je ovo himna?

U dijelu muzeja koji govori o tome kako je osoba koja se rodila u Rijeci za vrijeme Austro-Ugarske, živjela u Rijeci i za formiranja samostalne Hrvatske, promijelila čak sedam država, mogu se poslušati i himne svih tih država. Strane turiste, posebno Nijemce, iznenadi kada čuju melodiju himne Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, jer je službena himna bila hrvatska inačica »Volkshymne« (»Kaiserhymne«) Carevka ili Kraljevka – »Bože čuvaj Cara Franju«. Naime, melodija je inačica današnje njemačke himne. Poljake, koji su u zadnje vrijeme najbrojniji posjetitelji muzeja, iznenadi kada čuju melodiju »Hej Slaveni«, koja je po melodiji inačica poljskoj nacionalnoj himni – Mazurek Dąbrowskiego. Turisti iz Italije mogu čuti svoju himnu, a turisti iz Srbije i Slovenije, himnu iz Kraljevine SHS, gdje prepoznaju svoju himnu, odnosbno u slučaju Slovenije, današnji himnu Slovenske vojske.