Riječko Gradsko vijeće i formalno je jučer odradilo ono što se zna već dva mjeseca. SDP je u Rijeci oporbena stranka prvi put od 1990.. Nema ni gradonačelnika, a nije ni dio većine u Gradskom vijeću koju je godinama, da ne kažemo desetljećima, formirao, oblikovao i predvodio. Sljedeće nešto manje od četiri godine ne da to neće raditi, nego će biti svjetlosnim godinama udaljen od gradske vlasti i mogućnosti da utječe na odluke. Naravno, domaća je politika prevrtljiva, posebno ona lokalna, i svašta se može dogoditi u tom razdoblju. Ali teško da će SDP do 2029. imati priliku na bilo koji način participirati u vlasti u Rijeci.

Kako će vladajuća većina funkcionirati, ostaje da se vidi. U svakom slučaju bit će to jedan veliki eksperiment. Ipak je 34 godine vlasti SDP-a u Rijeci jako dugo razdoblje. Ono je sada završilo i nova ekipa vodi grad. Ona je neuigrana, na brzinu sastavljena, bez iskustva u međusobnoj suradnji i vođenju velikog grada. Ali ima mandat građana.

A SDP se sam uništio. U nizu čudnih odluka naravno najbizarnija je bila ona gdje su svom aktualnom gradonačelniku usred mandata najavili da neće biti kandidat stranke na sljedećim lokalnim izborima. I da su pritom u igru gurnuli jako lošu kandidatkinju, a samu stranku nisu pripremili za tu situaciju. Dakle, SDP sada ne da nema gradonačelnika u Rijeci, nego nije ni u vladajućoj većini. Sada su njegova tri gradska vijećnika, još jednom – tri, nije to nikakva greška, dio oporbe.

Što je opet, koliko god to bila katastrofalna situacija, puno bolje od onog u splitskom Gradskom vijeću. Gdje nema nikoga nakon što je dvoje njihovih vijećnika prvo omogućilo HDZ-u da sklepa većinu, a potom iz prosvjeda nad nepravdama koje su u SDP-u doživljavali, napustili ovu stranku. U Osijeku je SDP u oporbi, a njihova koalicijska lista s Možemo! osvojila je samo šest od mogućih 27 mandata. Jedini od četiri velika grada gdje se SDP uspio dokopati vlasti jest Zagreb. Ali tek kao mlađi partner Možemo!, a jedan od uvjeta za suradnju, koji je SDP spremno prihvatio, bio je taj da ne ističe svog kandidata za gradonačelnika.

Ovaj lom koji se SDP-u dogodio u četiri najveća grada posljedica je katastrofalnih, na trenutke i karikaturalnih kadrovskih i dnevnopolitičkih odluka. U Splitu je stranku godinama vodio čovjek koji tome nije dorastao, što se vidjelo ne samo s Iblerovog trga, nego moguće s Mjeseca ili čak i dalje. Nije se na vrijeme reagiralo pa je cijela situacija doslovce eksplodirala. Osijek je tradicionalno mjesto u kojem SDP nema što tražiti, a zagrebački je SDP veliki konkurent riječkom po količini napravljenih gluposti. Za koje je u velikoj mjeri krivo vodstvo stranke na državnoj razini, kako ovo aktualno, tako i ono prije njega. Tu je naravno i ta sistemska greška koju SDP ima, a to je da se jedino bavi temama kao što su LGBTQ, migracije i ustaše. Ono čime bi se trebao baviti, SDP ne zanima. A većinu onih ljudi koje bi trebao štititi kao socijaldemokratska stranka, SDP u većoj ili manjoj mjeri naprosto prezire. A to su oni koji žive od svog rada. Ali to je već jedna druga tužna i vječna tema. Ovi lokalni potopi, od kojih je ovaj riječki daleko najspektakularniji, ipak su ponajviše posljedica katastrofalne lokalne kadrologije i dnevnih političkih poteza kojima su se sami uništili. Sada imaju barem tri godine za novi početak i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Nismo baš sigurni hoće li ih znati iskoristiti. Lako moguće da neće. Ali opet, praksa je pokazala da se SDP vraća iz teških situacija. Njegov riječki ogranak sada je u jednoj takvoj.

A što se tiče Rijeke, vrlo brzo će se vidjeti kako će se stvari odvijati. Pred novom ekipom vrlo je složena situacija s brojnim izazovima. Ali onaj koji je sposoban i vrijedan znat će se nositi s njima. I znat će ih pretvoriti u veliku priliku. Oni koji su pobijedili na izborima, ponajviše nova gradonačelnica Iva Rinčić, dobili su jasan mandat građana za vođenje Rijeke. Riječani su očito poželjeli i svojevrsno provjetravanje – i ono čisto političko, ali i ono koje se odnosi na način vođenja grada i donošenja ključnih odluka. U krajnjoj liniji, dobro je da se oni koji su na vlasti mijenjaju, da nije ista ekipa desetljećima na vlasti.