Maksimirsku utakmicu s Islanđanima pamtit ćemo najprije zbog pobjede (2:0) koju je dvjema majstorijama skrojio Marcelo Brozović i skrio slabosti naše vrste. Bila je to posljednja utakmica u kalendarskoj godini u kojoj je odigrano Europsko prvenstvo i nikad nećemo prežaliti onu utakmicu s Portugalom. Bila je to četvrta utakmca u dvije godine bez publike u kvalifikacijama za neko veliko natjecanje. U sablasno praznom Maksimiru. Daj Bože da je pamtimo kao posljednju bez gledatelja. Iako nikad neću shvatiti te divljake koji teroriziraju reprezentaciju i pozivaju na bojkot. Zbog nekih Mamića, Šukera… U vremenima gdje su javne kuće samostani u odnosu na zbvanja na političkj sceni (i ne samo njoj), Modrićevi »kockasti« su jedini razlog istinske kolektivne radosti i veselja.

Zagrebački susret s Islandom bio je posljednji nastup reprezentacije u godini koja je ostala za nama, večerašnja utakmica u Reykjaviku je posljednja u sezoni, nakon što je Real Madrid u Cardiffu obranio europsku krunu. Čudesno je violinu svirao Luka Modrić, dok se Mandžukić morao utješiti jednim od najljepših zgoditaka u povijesti Lige prvaka. Umorni su, obojica su blistala ove sezone, osvojila prvestva sa svojim momčadima, ali spremni su dati svoj doprinos na putu do ostvarenja cilja. Osvajanja tri boda, a Islanđani su samo tri boda iza Hrvatske nakon što su kvaifikacije stigle do pola puta. A Čačićeva vrsta do kraja mora u goste Turcima i Ukrajincima. Hrvatska je je prvi favoriti skupine, što večeras mora potvrditi prtiv »nekdašnjih ribara«, koji su na Europskom prvemstvu bili hit, u osmini finala izbacili one koji su nogomet izmislili – Engleze.

Zaista svi danas igraju nogomet… I Islanđani koji nemaju svoju profesionalnu ligu. A njihovi su nogometaši plaćeni manje od hrvatskh prosječnih boćara. Za razliku od Sahare u Maksimiru, u Reykjaviku će stadion biti – košnica. Na utakmicu bi htjelo svih 325.000 žitelja ove male zemlje, 18. na nogometnoj listi svjetskih vrijednosti. Žive za nogomet, za pobjedu protiv Hrvatske, jedne od najboljih reprezentacija na svijetu.

Ante Čačić neće imati Subašića, Ćorluku, Vrsaljka, Rakitića… Nije tu kraj lista odsutnih. Ali, bez obzira na to što su možda malo problematični »bekovi« Jedvaj, a posebice Pivarić, na sredini terena imamo tandem Modrić – Badelj, pjesnika i »talijanskog taktičara«. Treba vidjeti kako će Čačić složiti onaj najraskošniji dio reprezentacije, prema naprijed. Naravno, ako Nikola Kalinić bude prva špica. Iza njega Brozović, Mandžukić i Perišić. Lasom bi ih Islanđani trebali hvatati. Teško Islanđani mogu izrdžati »hrvatsku oluju«. Hrvatska je favorit, bez obzira na to što su Islanđani dobro raspoloženi i uvjereni da imaju igru, više nego momčad, za još jedan povijesni uspjeh. Englezi su Hrvatima opomena.