Skupo je nama, a skupo je i turistima bez obzira iz koje zemlje dolaze. Danas turisti u Hrvatskoj najviše plaćaju za smještaj, a za ostalo se moraju prilagoditi, zato smo se uputili na Kalelargu kako bismo provjerili koliko su poskupjele one sitnice koje su potrebne za jedan običan đir gradom – boca vode, mali burek ili sendvič, možda sladoled ili kolač uz kavu…

Za svoj đir po gradu, odredili smo budžet od 10 eura. Htjeli smo vidjeti hoćemo li, glumeći turiste moći ponijeti sa sobom doma neki suvenir, ali i kupiti kuglicu sladoleda.

Možemo reći da ovdje svakako vrijedi ona dobra stara »koliko para, toliko i muzike«, a s desert eura u džepu znali smo da nećemo moći puno kupiti.

Provjerili smo gdje možemo kupiti nešto u pekarni da ipak ne budemo gladni, naći razglednicu za manje od eura, zavirili smo na štandove možemo li kupiti magnet kao uspomenu na Zadar, a da ne potrošimo pola iznosa…

Kako smo krenuli ujutro, morali smo slušati i onaj dalmatinski glas u glavi koji nam je šaptao – »polako« pa smo sjeli na kavu. Zamišljajući i dalje da smo turisti, sjeli smo odmah na Forum jer ipak je to mjesto gdje se snimilo najviše selfija u gradu.

Famozni magnetići

Kava s mlijekom, točnije »veliki s ledenim« – 2,30 eura. Bacili smo oko i na kolače, ali s obzirom na to da su se cijene kretale od 3,70 do 4,40 eura znali smo da se moramo suzdržati. S obzirom da moramo nešto konkretnije pojesti, vagali smo između bureka sa sirom od 2,50 i sendviča kojima se cijena kretala od 3,80 do 7,50. Ipak – burek.

Sad smo tek mogli krenuti u obilazak suvenira. Dok smo šetali, nailazili smo na stalke s magnetima kojih ima na svakom koraku. Motivi na magnetu su more, Forum i Donat, zalazak sunca… Cijene variraju, obični su uglavnom oko 3 – 3,50 eura, metalni 5 eura, a našli smo jedne za 7 i za 9,50 eura.

Razglednice, bez obzira na motiv, bile su jedan euro, a u šetnji Kalelargom smo htjeli naći i neku ispod te cijene. Našli smo jedino skuplju 1,30 eura, a tek nakon nekog vremena našli smo ih i za 0,50 eura. No, samo par komada, jer dan prije je jedna žena odnijela većinu zaliha.

S obzirom da smo na kavu i burek potrošili 4,80 eura, morali smo se odlučiti hoćemo li magnet ili razglednicu. Odlučili smo se za razglednicu od 1 euro, imamo više motiva na raspolaganju, a opet ćemo proći jeftinije nego s magnetom.

Kako je zavrućilo, potražili smo si i neko osvježenje, u nekim izlozima viđali smo sokove od oko 3 eura, pa smo tražili ipak vodu. 1,90 ili 2 eura za pola litre. Uzimamo jeftiniju i već smo potrošili 7,70 eura, ostalo nam je malo za sladoled koji smo planirali kupiti.

Sladoledi su na Kalelargi uglavnom 2,50 eura, naravno, ako želite neki premium okus izdvojit ćete i više novca. Naišli smo i na premium gold ponudu sladoleda kojima je cijena 5 eura. Srećom, nakon dosta šetnje, naišli smo i na mali štand sa sladoledima koji koštaju 2 eura.

Tu se nismo puno mislili, zasladili smo se sa kuglicom od 2 eura i pozdravili sa svojih 10 eura. Dakle, kava, burek, razglednica, sladoled i neizostavna voda 9,70 eura. Ostalo nam je 30 centi za štednju!

Iz razgovora s prodavačima u suvenirnicama, saznali smo da turisti također važu što će odabrati u moru suvenira, a najviše kupuju baš magnete. Rjeđe se kupuju razglednice, no nađe se i neka staromodna duša koja će poći na poštu i svojim bližnjima poslati komadić Dalmacije.

Šarm kao kompenzacija

U našem obilasku, sreli smo i Dinga, vodiča iz Češke koji je upravo čekao svoje turiste iz Šangaja dok razgledavaju, u potrazi za suvenirima. Ding je i prije bio u Hrvatskoj, a kako kaže, cijene su se vinule u nebo tako da on ni ne pomišlja na kupnju suvenira. On nije jedini, ni Maria iz Njemačke neće kupovati suvenire.

– Primijetile smo da su cijene u restoranima iste kao i u Njemačkoj. Cijene u pekarnama su razumne, upravo sam platila za kavu i burek skoro 5 eura.

Uspoređujući s našom zemljom, što se tiče suvenira tu su cijene iste, više-manje. Iako, ne planiramo uopće kupovati suvenire, kazala nam je Maria kroz smijeh.

Dok je razgledavala stalak sa suvenirima, Juliu koja dolazi iz Francuske, upitali smo što kaže na cijene hrane i suvenira.

– Jako je sve skupo, ali ionako ne kupujemo suvenire kao što je na primjer magnet. To je zastarjelo, kupujem radije nešto korisno kao što je tanjur s motivom Zadra, ili odjeća, torba… Razglednicu još uvijek kupujem, a 1 euro za razglednicu mi se ipak čini puno.

Dolazim iz Francuske, suveniri su nešto jeftiniji tamo, magnet se može naći za 1 euro. Ovdje gledamo na što ćemo potrošiti, kupujemo u trgovini, velik dio našeg budžeta ode na hranu pa za sve ostalo gledam koliko ćemo izdvojiti.

U svakom slučaju, sve je dosta skupo, a posebno me frustrira to što moram plaćati u gotovini na što nisam navikla, kazala nam je Julia dodavši da Zadar, Hrvatska općenito, kad izuzmemo cijene, i dalje ima neki šarm koji ju vuče da se vratiš opet, ali izvan turističke sezone.

Nogometni dres

Sreli smo i Patriziju sa sinom Jeremyjem koji dolaze iz Britanije gdje je ipak skuplje nego kod nas. Upitali smo ju, misli li da je cijena magneta od 3 eura previše.

– Nije toliko skupo, ali u drugim zemljama se može naći i jeftinije, za euro ili euro i pol. Vidjela sam da uglavnom na stalcima piše 3 do 3,50 za magnet pa sam se začudila. Uvijek kad putujem, kupim magnet i uvijek do 2 eura potrošim. Ako ćete nešto malo ljepše, više od obične plastike onda je to malo i skuplje…

No, ono što me jutros razljutilo je kava koju sam platila skoro 6 eura. Samo jedna kava, ali s mlijekom bez laktoze pa je to valjda zbog toga. Inače, pijem sa zobenim mlijekom, ali to nisu imali pa su mi ponudili bez laktoze. Nisam planirala potrošiti toliko na kavu, kazala nam je sliježući ramenima Patrizia.

Još jedna ekipa s kojom smo razgovarali si je presložila prioritete što se tiče troškova tijekom putovanja. Jedini suvenir koji će kupiti je nogometni dres hrvatske reprezentacije za svoju kćer. Napominju, kako su, više-manje, cijene iste ovdje i u Španjolskoj.

– Isto kao i kod nas, cijene na obali su veće nego u unutrašnjosti. U Zagrebu nam je sve bilo jeftinije nego ovdje. Što se tiče suvenira, cijene su slične, ali na primjer voda je puno jeftinija kod nas.

Ovdje je mala boca 2 eura, kod nas je toliko velika. Ovdje nas je iznenadilo da su cijene u restoranima veće ovdje nego u Španjolskoj. Morat ćemo prošetati, pogledati malo cijene prije nego nešto kupimo, kazao je Peter s kojim se složila i Juanna.