RIJEKA   Stvar se može spasiti za šest dana u uzvratu u Irskoj, ali na Rujevici se u prvoj utakmici 3. pretkola Europske lige Rijeka, kao predstavnik svog grada, kraja i europskog nogometa izblamirala jednim od najsramotnijih europskih poraza u klupskoj povijesti.

Stvar nije izgubljena, Bijeli su u najmanju ruku duplo bolja momčad o Shelbournea samo što se to gotovo ničim osim jalovim posjednom lopte nije vidjelo na travnjaku.

Rijeka vs Shelbourne podsjetilo je na traume zvane St. Patrick i Renova. Nedopustiva rasprodaja ugleda, poraz i dokaz da nešto malo jače ne štima u momčadi Radomira Đalovića.

Ne možemo pričati o izostancima, kartonima i ozljedama – protiv Shelbournea. Nema isprike!

Radomir Đalović je, suočen s izostancima Fruka, Rukavine i Petroviča, posegnuo za laganom korekcijom sustava pa protiv neupitno manje kvalitetnog suparnika na domaćem terenu posegnuo za 4-1-4-1 formacijom.

Dantas na zadnje veznom, dvije ‘osmice’ Janković i Gojak, Ndockyt (opet) na desnom krilu, a mlađahni Šimun Butić kojem je to prirodna pozicija ovaj je put inicijalno preseljen na kontra stranu pa je Rijeka imala – ljevaka na lijevom krilu.

Đalovićeva logika

Logika, jednostavna: u špici Ante Matej Jurić sa svoja 193 centimetra visine, jako solidna meta za visoke ubačaje s boka. Mali je problem u toj teoriji bio što je Shelbourne zaigrao s bunkeraških 5-4-1, a među tih pet obrambenih igrača bila su i trojica stopera manje-više Jurićeve stature. Klasično otočke visoke ‘mrcine’ u srcu obrane.

Počelo je, doslovno, krezubo. Nakon manje od 15 sekundi igre u prvom duelu na utakmici ostao bez tri zuba. Izbijena tri komada. Irac koji je napravio taj prekršaj nije dobio ni žuti karton, a ne vjerujemo ni da će se pobrinuti za račun kad Majstor riješi implantate.

Nakon 18 minuta gostima se ozlijedio napadač Sean Martin umjesto kojeg je Joseph O’Brien na travnjak poslao Johna Martina. Naravno da ni prije, ni poslije nije promijenilo ništa u naravi same utakmice koja je bila očekivano jednosmjerna: riječki posjed i pokušaji da se napravi prva veća pukotina u crvenom zidu Shelbournea, ogromnom broju igrača koje je O’Brien postavio pred svog vratara pa onda jednako gusto napučio i vezni red.

Bez šansi

Nakon 25 minuta, bez imalo želje za omalovažavanjem europskih oponenata u 3. pretkolu Europe lige, opći je dojam bio kako bi se Shelbourne u SHNL-u borio za opstanak. S ne baš velikim izgledima da u tome uspije.

No nakon prvih pola sata na semaforu je i dalje stajalo 0:0. Igra Rijeka nije imala ni dovoljno brzine u protoku lopte, ni dovoljnu dozu nepredvidljivosti kojom bi se materijalizirao neupitno daleko veću nogometnu kvalitetu od skromne irske momčadi.

Posjed na 70 posto, ali šansi… Zapravo nijedna. Opasno je djelovala situacija u 18′ kad je nakon lijepe tranzicije Oreča lopta došla do Gojaka koji je sam s 18 metara pucao prizemno no nedovoljno jako i precizno da uopće zabrine gostujućeg vratara. U 26′ pucao je i Niko Janković, s nekih 18 metara malo iskosa slijeva no ravno u dobro postavljenog nizozemskog vratara Speela.

Armada je u 30′ razvukla prelijepu koreografiju s hrvatskom trobojnicom i šahovnicom koje se vijore iznad kninske tvrđe, a uz desetke razvučenih hrvatskih zastava i transparent: ‘Sveto tlo Hrvatsko’. Dan nakon dana pobjede sanja.

Đalović je nakon tridesetak minuta promijenio strane Butiću i Ndockytu i mladi Šimun odmah je prošao trojicu protivnika pa s 20-ak metara potegao prema Speelovom golu, ali na žalost lopta je taman prije udarca odskočila pa je onda lansirana preko tribine, a ne u desne rašlje koje je riječko-zadarski dragulj gađao.

Toni Fruk

U drugoj minuti sudačke nadoknade svoje dobro poznati ‘VBR’ aktivirao Niko Janković, s nekih 25 metara, lopta je išla u donji lijevi kut, ali 23-godišnji Wessel Speel ima vratarskog mota, uspio je loptu odbiti u korner.

Na poluvremenu smo primijetili kako Rijeka ima i desetak stranih navijača. Ravnomjerno obučeni u domaće i gostujuće prošlosezonske dresove (potrošilo se u fan shopu, svaka čast) zdušno su navijali za Rijeku.

Zapravo, protiv Shelbournea. Dečki su Englezi. Koji su još jednom potvrdili svoju ‘ljubav’ prema Irskoj, Irkinjama i Ircima. Takav stav, zapravo, imaju prema kompletnom ostatku kugle zemaljske. A ‘ljubav’ je univerzalno uzvraćena.

Na odmor se otišlo s 0:0. I još jednom ogolilo segmente igre Đalovićeve momčadi koji bi morali biti bolji. Sve je očiglednije kako nije stvar u nedovoljnoj kvaliteti ‘devetki’ (Andrić, Marić, Perica, Čop, Jurić…) nego – igri koja te napadače treba dovesti u prave šanse.

Kad nema Fruka dolazi do problema. Što je očekivano jer ‘Fruqinho’ je klasa, ali i igrač koji će do kraja ovog prijelaznog roka (99 posto) napraviti izlazni transfer. Efikasnost Rijeke, posebno protiv momčadi kao što je Shelbourne, ne smije ovisiti o tome igra li Fruk ili ne i je li Rukavina kartoniran ili ne.

Rijeka je na poluvrijeme istrčala s dva nova igrača. Majstorović se navikavao na privremeni život s tri zuba manje, umjesto njega ušao je Anel Husić pa su Bijeli na stoperskim pozicijama imali dva ljevaka. A na lijevom beku dešnjaka jer je u svlačionici ostao Devetak, a na teren utrčao Justas Lasickas.

Zvižduci

Mijenjali su i Irci, ušao je Kelly umjesto Odubeka, ali to je više faktografski podatak. Koga god O’Brien poslao u igri očekivalo se da Đalovićeva momčad riješi stvar u svoju korist. I to, ne nekom minimalnom prednošću nego – uvjerljivo! Sukladno razlici u čisto nogometnoj kvaliteti koja je između Rijeke i Shelbournea, ne velika nego ogromna.

Još jedan Đaletov potez od 46. minute bio je da Ndockyta vrati u sredinu, a Jankovića preseli na lijevo krilo. Niko iz Hrvaca vjerojatno se ni sam ne sjeća kad je jednu utakmicu počeo i svih 90 minuta odigrao na istoj poziciji.

I kad su s tribine Rujevice već počeli prvi, ne posebno glasni, ali ipak dovoljno čujni zvižduci, jedan se čovjek sažalio nad jalovom igrom Rijeke.

Shelbourneovom vrataru Speelu valjda je bilo ‘neugodno’ što mu je mreža još netaknuta pa je u 55′ krenuo u bespotrebni dribling na manje od 10 metara od svog gola, Merveil Ndockyt krenuo je u pravovremeni presing, irski Nizozemac faulirao riječkog Kongoanca, a Španjolac de Burgos dosudio 11-erac za Rijeku.

Loptu je uzeo Janković i u 56. minuti zabio za Rijeka – Shelbourne 1:0. Napokon! Poklonjenom konju se ne gleda u zube, Rujevica je eruptirala od sreće i pripremila se za punjenje mreže poljuljane irske momčadi.

Preokret

No, koliko god to nevjerojatno zvučalo, nakon manje od dvije minute još jednu su loptu u mreži vidjeli – na drugoj strani. Shelbourne je izjednačio!

McInroy je ubacio s desne strane, lopta je preletjela kompletnu riječku obranu uključujući kapetana i vratara Zlomislića, a na drugoj ju je vratnici pametno čekao Sam Bone pa slijeva iz blizine glavom poentirao pod vratnicu za – 1:1. Zvižduci su sad već jače počeli parati uši trenera Đalovića i njegovih igrača.

A Armada u svojoj 60. minuti umjesto bakljade stala uz svoj klub i poslala poruku gradskome poglavarstvu transparentom: ‘Jedna preskočena bakljada, ušteda je veća nego nagrada iz Grada’!

Dvije minute kasnije Lasickas se probio do 18 metara i tukao odlično, gromovito pod gredu, ali Speel je to odbio u korner. Aplauzi Rujevice.

U 65′ John Martin puca s 20-ak metara, zamalo preko Zlomislićevog gola. Odlična prigoda za Shelbourne i – gromoglasni zvižduci Rujevice. Rijeka će na kraju vjerojatno proći Irce, ali razina prikazane igre squadre Radomira Đalovića do te 65. minute apsolutno je bila ispod svačijih pa vjerojatno i ispod očekivanja samog mladog i trofejnog šefa struke HNK Rijeka.

Đale je u 69′ napravio dvostruku zamjenu, umjesto Jurića i Gojaka u igru su ušli Duje Čop i Luka Menalo. Za završnih 20 minuta opsade irskog gola? Na žalost: ne. Jer već u 70′ bilo 2:1… Za Shelbourne!

Slaba Rijeka

Harry Wood je ubacio s desne strane, a John Martin sam (kako pobogu – sam?!) na osam metara od Rijekinog gola glavom pogodio mrežu Martina Zlomislića.

Irci su na Rujevici imali gol prednosti, Joseph O’Brien ispunio svoju najavio ‘Rijeka je sigurno puno bolja, al’ kad smo već tu idemo pobijediti’, a riječki su se obrazi crvenjeli i od neugode i od ljutnje.

U 76′ umjesto Butića ušao je Dominic Iankov, da se protiv slabašnih Iraca proba izvući iz one ‘jame’ za koju njegov trener tvrdi da je Bugarin u nju upao. No na riječku žalost, izgleda da ‘u jami’ nije samo Iankov nego manje-više cijela momčad pod trenerskim ravnanjem Radomira Đalovića!

Rujevica ih je ispratila zviždukom. Armada je navijala i nakon posljednjeg sučevog zvižduka, ali za ovakvu Rijeku više ni navijači nemaju bogzna koliko strpljenja.

Đaloviću i igrači, trgnite se! Ovo se više ne smije dopustiti. Shelbourneu, svaka čast. Oni su se samo pošteno borili i uzeli ono što im je dala – sramotno slaba Rijeka.