Vidimo se uskoro na potpisivanju ugovora…, rekao je Gabriele Volpi u mobitel Roberta Komena krajem siječnja 2012. godine iz La Spezije dok sam putovao Dalmatinom. Nogometaši Rijeke putovali su u Međugorje na zimske pripreme s posuđenim gorivom, autobusom na dug sa smještajem u »Regini« na – »majke mi!«.
Klub pred bankrotom kojega je na životu održavao pokojni Komen uz Obersnelovu potporu čudnim transakcijama… Pet godina i nešto mjeseci kasnije autoputom za Zagreb grabio sam na promociju novog prvaka Hrvatske. Dinamo je ostao bez krune nakon jedanaest godina uzastopne dominacije. Uzalud sve prijetnje, svi Sammiri i Soudaniji… Četiri dana kasnije Dinamo je ogoljen poput crva.
Rijeka je uzela i Rabuzinovo sunce. Sunce je zasjalo četvrti puta, ali slaba bi bio utjeha da Rijeka nije osvojila povijesno prvenstvo. Dominantno i samouvjereno razoružala sve suparnike, od Dinama napravila polpete kada je trebalo, vodila cijelo prvenstvo, igrala najljepši nogomet. Izdržala sve proljetne psihološke pritiske natjeravši Zdravka Mamića da u Maksimiru dočeka Damira Miškovića s darom – šestolitarskom bocom šampanjca.
Mamić se pohvalio da je darivao i svog krvnika, trenera Matjaža Keka, vrhunskim hrvatskim crnim vinom! Dinamovcima je na kraju preostalo samo – pljeskati. U Maksimiru. Druga je priča bila u Varaždinu. Nisu očekivali još jednu takvu pljusku u jednoj utakmici.
Rabuzinovo sunce ublažilo bi im bol, ali Rijeka je bila okrutna.
Od Međugorja do Varaždina u pet godina. Nevjerojatna priča jednog uskrsnuća. HNK Rijeka koja dvije godine nije dobila nijedan euro od svog vlasnika (70 posto), zaklade Social Sport (30 posto dionica ima Grad Rijeka), živi od svog rada. Nakon što je uloženo 50 milijuna eura u Kamp na Rujevici i momčad… Damir Mišković je »mozak« kluba, tvorac hrvatskog sportskog čuda.
Predsjednik i najveći navijač. Dinamovci (Mamić) prijete i dalje: »Ovo ste gledali sada i nikad više…«, iz Hajduka poručuju da je došlo njihovo vrijeme. HNK Rijeka usrećila je Rijeku dvostrukom krunom. Trenutačno je iznad Rijeke samo nebo.
Mišković se ne razbacuje velikim riječima, ne obećaje naslove u grozdovima, samo stabilnu Rijeku koja će biti u vrhu HNL-a, ali i pokušati zaraditi nešto u Europi. Bez obzira na neminovnost odlazaka. Ali zar nije bilo panike i prošle sezone?
Kada GP Krk zgotovi radove na sjevernoj tribini, na Rujevici će biti više od osam tisuća sjedalica. Prošle su se godine neki žalili na skupe ulaznice, na kraju su ti isti bili spremni platiti stotinu eura da bi došli do mjesta u teatru loptačke čarolije. Ulaznice bi planule za nekoliko sati…
Stadion na Rujevici gdje Rijeka nije izgubila od inauguracije 2. kolovoza 2015. godine (39 utakmica!) jamačno je temelj veličanstvenog uspjeha. Mataž Kek je manijakalno pedantan u svom radu, strog i pravedan (o stručnosti ne treba trošiti riječi), traži maksimum od igrača, ali zahtjeva da uvjeti za rad budu – biljarski stol.
Na takvom je terenu igra Rijeke, visoke tehničke izvedbe, došla do izražaja. Nikada u 43 godine neprekidnog prvoligaškog staža Rijeka nije igrala tako lijepo i atraktivno. A o učinkovitosti ne treba govoriti. Dođite na Korzo i slikajte se s trofejima.
Skoplje će 8. kolovoza ugostiti Superkup, susret Real Madrida i Manchester Uniteda. Makedonci imaju prekrasan stadion, ono što Hrvatska može samo sanjati. Nevjerojatno je u kakvom kokošinjcu moraju igrati Modrić, Mandžukić, Rakitić i ostale hrvatske loptačke zvijezde u kockastom dresu. Maksimir je ruglo hrvatskog nogometa, ali i slika infrastrukture na domaćoj nogometnoj sceni. Stadioni su groblja, travnjaci očajni. Rujevica će sa svojih nešto više od osam tisuća ljudi sada biti – bombonijera!
Gostoljubivi su bili Varaždinci na finalu Kupa, ali nije to stadion za tako značajan događaj. Niti su organizatori, Hrvatski nogometni savez, bili na razini događaja. Sve je bilo u užasnom neredu, počevši od brige o novinarima…! Hrvatska treba svoj Wembley, tamo se moraju igrati sva finala Kupa Hrvatske. Finale mora biti svečanost za pamćenje.
