Tijekom proteklog mjeseca povremeno sam slušao, a ponešto i pročitao, o ovoljetnim kretanjima u nautičkom turizmu. Značajan je to segment našeg sveukupnog turizma, na njega smo izuzetno ponosni. Svježe informacije s nautičkog tržišta uglavnom nisu odisale zadovoljstvom. Pritom, posebno se isticalo stanje u charteru. Često smo skloni hvaliti se da našim Jadranom plovi jedna od najvećih charter flota na svijetu. I sada razočaranje – ovog ljeta to je brodovlje nedovoljno iskorišteno. Usred sezone najintenzivnije plovidbe, mnogi brodovi stoje na vezu u marinama, ili drugdje u stalnoj bazi. Drugi, opet, povremeno zaplove, po nekoliko tjedana, pa natrag na čekanje. Sve skupa daleko od maksimalne korištenosti, ali uz nadu da će »sljedeći mjesec biti bolji«, da će nam donijeti više nautičara, i to onih koji ne plove na vlastitu brodu, nego na unajmljenom. Pa će se nadoknaditi onaj minus iz prethodnog razdoblja.

Slušao sam prije nekoliko dana, žalio se vlasnik charter tvrtke iz Istre, u dvije godine promet mu se smanjio za 30 posto. Ne puno, nego previše. Takvo stanje zabrinjavajuće je i za vlasnike apartmana, čvrstih zidanih objekata na tvrdom kopnu. Što tek svom vlasniku predstavlja brod koji ne radi, pa shodno tome i ne zarađuje. A, namijenjen je za poslovanje, za osiguranje egzistencije, pa i malo više. Održavanje svakog plovila je skupo, bez obzira na to od kojeg je materijala građen. Trošiti na njega mora se i onda kada ne plovi. Brod što ne plovi, ne radi, najskuplji je brod. Ovu rečenicu čuo sam puno puta od vlasnika brodova, ali i onih koji brodove i poslovanje s njima dobro poznaju.

Prevelika flota

Hrvatsku charter flotu čini oko 5.000 plovila. Uistinu je ogromna. Mnogi su skloni tvrditi da je prevelika, da je teško napuniti kapacitete tog brodovlja. Jer ipak, u ukupnom broju turista, ne samo u Hrvatskoj, nautičari su manjima. Ne može si svatko priuštiti ljetovanje na brodu, u plovidbi, za to treba unaprijed pripremiti značajno više novca. Velika je razlika u cijeni najma kopnenog apartmana u odnosu na plovilo. Istodobno, i na dnevnoj bazi nautičari troše puno više. Prema stručnim kalkulacijama, nautičari u nas dnevno troše oko 250 eura. Rijetki su kopneni gosti, ako ih u nas uopće ima, koji se odlučuju za toliku izdašnost.

– Postali smo bezobrazno skupi u kompletnom turizmu, pa i mi u nautičkom, govori dugogodišnji djelatnik u nautičkom turizmu, sada na direktorskoj poziciji. Svi to osjećamo, i mi iz marina, ne samo čarteraši. Marine su nam slabo popunjene charter brodovima u tranzitu. Neki to ne žele javno priznati, ali od toga ne možemo bježati. Znatno smo digli cijene dnevnoga veza, pa brodovi noće negdje izvan marina. U poznatoj marini što nije locirana na glavnim nautičkim rutama, ovog ljeta tranzit je znatno smanjen, a oko polovice tih brodova u prolazu čine charter plovila.

Umjesto bilo kakvog objašnjenja, sugerira mi da otputujem u srednju Dalmaciju pa da prošetam tamošnjim marinama, one su najbolji pokazatelj. Posebno ističe marine u Biogradu i Sukošanu, gdje su baze najvećih charter tvrtki. Kaže, sve će mi u trenu postati jasno. Prema njegovim riječima, ne trebamo se zgražati što »svi bježe u Grčku«, nautičari i »obični« turisti. Dodaje da masovno odlaze i naši ljudi. Za charter još dodaje:

– Nisam kompetentan komentirati charter poslovanje, ono se razlikuje od marina. Međutim, u kontaktu sam s ljudima, razmjenjujemo mišljenja. Charter brodova u nas je previše, to sami priznaju, a glavnina poslovanja svodi se na dva mjeseca. Koliko se plovi u travnju, listopadu..?

Pomoć kroz regulativu

Preveliku ponudu charter brodova spominju i ostali sugovornici, ističu da je teško sve to napuniti. Kroz medije progovorili su o tome i kompetentni ljudi iz sektora. Smatraju da su charter djelatnosti potrebne promjene, određena regulativa što je treba propisati resorno ministarstvo. Predlaže se limitiranje broja brodova, spominju se koncesije i kvote. Ne može svatko tko se sjeti kupiti brod i upustiti se u charter, uvjeren u ostvarenje brze zarade, govori jedan od njih. I sami čarteraši zalažu se za takav pristup! Kroz određenu regulaciju toj djelatnosti treba pomoći.

Iz velike marine u kojoj vezove koristi više charter tvrtki, ali njihovi brodovi nisu dominantni, ponudili su zanimljivo obrazloženje. Vidljivo je i kod njih više charter plovila na vezu, ali promet se nije svima jednako smanjio. Smatraju da to ovisi o svakoj tvrtki pojedinačno i kvaliteti usluge što je nudi za traženu cijenu. Ponuda je svake godine veća, a potražnja je trenutno smanjena, posebno s naših standardnih i glavnih odredišta, Njemačke i Austrije.

Prema procjenama analitičara turističkog tržišta, hrvatski godišnji prihod od nautičkog turizma procjenjuje se na 3 – 4 milijarde eura. Brojke nisu nimalo zanemarive ali, priznajmo, trebali bi biti malo precizniji. Raspon je prevelik. Znam, nautičari troše na razne načine i na mnogim stranama, nemoguće je sve svrstati pod isti nazivnik, ali takva je i kompletna turistička potrošnja. Pa ipak, ukupne turističke brojke iskazuju više preciznosti. Važno je to bolje specificirati, upravo zbog samog nautičkog turizma.

– Sadašnje stanje ne treba dramatizirati, čuli smo mjerodavno mišljenje iz nautičkog sektora. Ne možemo uvijek imati uzlaznu putanju, ponekad ona mora biti silazna, to je neminovnost. Sinusoidno kretanje događa se u svim djelatnostima, u turizmu posebno, pa logično i u nautičkom sektoru. Sezona je u punom jeku, rano je za donošenje zaključaka i pretjerano kritički odnos kada ne znamo konačan ishod. Svjedoci smo pretjeranih kritika s najviše razine u turističkoj djelatnosti, a to nam nikako nije dobra reklama za nastavak sezone. Ne trebaju nam negativne usporedbe s konkurentskim zemljama Sredozemlja. Čekajmo do jeseni, bit će vremena za analize.

Nelojalna konkurencija

Brojku od oko 5.000 charter plovila u Hrvatskoj obvezno treba uvećati, i to poprilično. Uz legalnu, registriranu charter flotu, imamo u našem moru i »sivih« brodova. Vlasnici ih iznajmljuju, ponekad su oni sami i skiperi, gosti plate i otputuju, račun ne dobivaju, niti ga traže. Svako malo netko od takvih biva otkriven, kažnjen i eliminiran iz poslovanja. Ali, to je jedan, a većina je ostala. Na takve redovno ukazuju, i žale se, registrirani čarteraši koji uredno posluju i plaćaju sva davanja. Poseban je problem s njima što često predstavljaju nelojalnu konkurenciju, budući da ruše cijene najma. Uostalom, nisu jedini u našoj turističkoj svakodnevici. Koliko je takvih vlasnika apartmana, raznih prijevoznika, uslužnih djelatnosti, pa čak i manjih ugostiteljskih objekata na nekoj divljoj lokaciji…