RIJEKA Gorak, jako gorak okus ostavilo je ispadanje Rijeke iz Lige prvaka od bugarskog Ludogoreca. Ne zato što se ispalo, nego – zbog načina na koji se ispalo. Čim su fajt i »daj Bože da Fruk ima svoju večer« zamijenjeni igranjem nogometa, odmah je postalo jasno kako Bugare ne treba tretirati kao Barcelonu, nego kao ono što zaista i jesu. Prolaznu prepreku.

– Tužni smo zbog rezultata. Dali smo sve od sebe, ali s devet igrača… Teško je tako, ali što je tu je. Sutra je novi dan, u nedjelju je nova utakmica i trebamo što prije ostaviti ovo razočaranje s Ludogorecom, a sav fokus premjestiti na Slaven Belupo i domaću ligu – govorio je vidno razočarani strijelac Amer Gojak nakon utakmice.

Nakon vašeg prvog gola Bijeli su zaigrali tako da je svačiji dojam bio da »Rijeka ovo sigurno može proći«.

– Zabio sam prvijenac i drago mi je, ali da je bar zabijao bilo tko drugi, a Rijeka prošla. Ništa, idemo dalje raditi, što prije ovo zaboraviti. Okrećemo se novim utakmicama. Najprije SHNL pa ćemo se onda opet posvetiti Europi – govorio je Gojak uz duboki uzdah, onako… Baš iz dna duše. Kad osjećaš, kad znaš da si izgubio od momčadi koju si sigurno mogao, pa samim time i trebao proći.

S dva igrača više Bugari su se mučili zabiti gol. Kad je Fruk dobio više slobode ulaskom Čopa, kad je Dantas dobio još jednog kreativca ulaskom Gojaka, kad je šansu dobio i Lasickas… Ludogorec je bio podređen, a nakon Gojakovog gola i uplašen. Rijeka je u deset minuta postala momčad koja igra riskantnije i samim time ostavlja više prostora za kontre domaćih brzanaca, ali i to je nogomet. Preuzeti rizik. Biti hrabriji. Preuzimanje malo većeg rizika odmah je rezultiralo činjenicom da su konci igre preuzeti u riječke ruke.

I taj je pristup bio utoliko logičniji ako se zna, a to su svi konstatirali i prije prva utakmice, kako je Ludogorecova slaba točka – obrana. Koju je trebalo daleko više stavljati na iskušenja. A ne čekati da prođe sat vremena pa onda kreneš s drukčijim pristupom. I to silom prilika. Zato što gubiš pa jednostavno moraš bar po taj jedan gol i produžetke.

Naravno, svi smo mi generali poslije bitke. Jer nogomet volimo pa ga komentiramo ili smo plaćeni da to činimo. A treneri su plaćeni da budu – generali prije bitke. Naprimjer da uoče kako se u Razgradu na boku daleko više može dobiti s Lasickasom nego s Ndockytom. Dinamo Minsk Ludogorecu je u Razgradu složio 3-4 zicera. Nisu zabili jer nemaju kvalitetu. Koju Rijeka sigurno ima. Ili barem potencijal dio kojeg je čamio na klupi. Inače isti taj Minsk je prekjučer kod kuće u 2. pretkolu Konferencijske lige izgubio 0:2 od grčke Egnatije.

Riječka priča o propuštenoj šansi ulaska u 3. pretkolo Lige prvaka počinje osam dana ranije. Na Rujevici se moralo igrati hrabrije, s više rizika. Ako najaviš da bi ti bilo kakva pobjeda bila dobra, onda se po tu pobjedu ne kreće na način koji su već svi pročitali, a koji ovisi o Frukovoj inspiraciji.

Previše je respekta pokazano Bugarima, a onda ih se i pretjerano darivalo. Trenucima »pomračenja« Gabriela Rukavine, pa onda i izbojem frustracije Tonija Fruka.

Devet minuta

Istina, Bugari imaju kvalitetnija krila, Rijeka nije nadomjestila odlazak Naisa Djouahre. Ali valjda ne postoji samo jedan sustav kojim se može igrati. I valjda se s bar nekima od osam igrača koji su dovedeni ovog ljeta može uigrati i neki plan B. Već samo uvođenje klasične »devetke« gotovo je odmah donijelo neki drukčiji nogomet. Fruk je »prodisao«.

A još jedan napadač, Ante Matej Jurić, u dvije je utakmice od ukupno odigranih više od 220 minuta dobio – devet. I gotovo je nevjerojatno da Dominic Iankov nije dobio – niti jednu minutu. Dantas i Gojak odmah su se »skužili« na travnjaku. Možda nije nevjerojatno očekivati da bi dobro, bar na 20-30 minuta, funkcionirale i dvije klase, Iankov i Fruk?!

U paru zadnjih veznih defenzivnije se postavi Dantasa čija je zadaća time svedena da »glumi Selahija«, a nije takav tip igrača. U kreaciji igre Dantas se morao spuštati na 15-20 metara od Zlomislića, između dva justopera. Kreativac Dantas »šestica«, a »pitbull« Petrovič »osmica«…

U redu, nisu još dovedena prava krila, ali zadržani su Fruk, Radeljić i Janković i dovedeno je osam novih igrača. A stalno se ide na jedan te isti sustav. Pa nije čudo da je Rijeka postala pročitana knjiga. Izgledna prodaja Tonija Fruka prisilit će struku na novi način igre. Vidjet ćemo kakav.

Nije ovaj poraz nikakva drama, pogriješiti i izgubiti također je ljudski, ide se dalje. No, sad s već velikim upitnikom i iščekivanjem na koji će se način ići dalje i kako će se Rijeka snaći kad dođu nove promjene u igračkom kadru. Ili će fanatično borbenih 4-2-3-1 ostati »Sveto pismo« neovisno o profilima igrača od kojih je danas sastavljena svlačionica.

Ludogorec je znatno bogatiji klub i skuplja te europski daleko iskusnija momčad, dakle nije nikakva drama ispasti od njih i(li) pasti na prvoj prepreci u Ligi prvaka. Razlog za zabrinutost postoji ako se na terenu vidi da taj protivnik nije nikakav bauk, ako se konstatira da smo »bili bolji u prvoj utakmici«, a onda ne pokaže iskorak u načinu igre u odnosu na prošlu utakmicu i cijelu prošlu sezonu, iako je odlascima Djouahre i Selahija, a dovođenjem Iankova, Jurića, Lasickasa, Dantasa, Husića, Ndockyta… Ipak promijenjena »krvna slika« svlačionice.

Pa se ne može kao slučajnost promatrati sve što se propustilo učiniti u prvoj i sve u čemu se griješilo u drugoj utakmici. Jer nije aktiviran sav potencijal nove momčadi koja je u dvije utakmice i dva produžetka djelatno potvrdila (što je konstatirao i sam Đalović te svi igrači) kako nije lošija od Ludogoreca! Ali je puknula u upornom istovjetnom »udaranju glavom u zid«. Pa posljedičnoj frustraciji Tonija Fruka te »žutoj minuti’ Gabriela Rukavine«.

Nije slučajno da Bugari postignu jedan sretni gol, a Menalo s nekoliko metara promaši zicer. Nije slučajno ni da se razlog za dosuđivanje jako sumnjivog penala dogodi u riječkom, a ne bugarskom kaznenom prostoru. Pa ti, kvalitetni bugarski napadači, Rijeci su na Rujevici stvorili jednu šansu, a u Razgradu zabili iz jedanaesterca i s dva igrača više. To je tih 3:1 nakon dvaju produžetaka! Moglo ih se i trebalo proći!

Rui Mota zna da ima lošiju obranu od Rijekine, ali je svejedno njegova momčad istrčala s daleko više uvjerenja da težište igre treba prebaciti na protivničku polovicu. Niti jedan od najjačih Ludogorecovih aduta nije ostavljen na klupi.

Pretjerana grubost

Naravno, da je dobio dva istinska pojačanja na krilima Đalović bi imao veće šanse za prolazak. Ali svi mi već godinama znamo da Rijeka na tržištu dovodi igrače koje – može dovesti. Pa su pojačanja došla na polušpici, u vezi, na stoperu i na boku. Ili, ako ćemo baš u detalje, isti ovaj Dominic Iankov kojeg Rijeka danas ima u momčadi, za daleko je jači Ludogorec nerijetko znao odigrati na lijevom krilu.

Bilo je dovoljno vremena da se ne ostane na posve istim postavkama igre kao prošle sezone nego složi i alternativni sustav, ne »plače« za onima koji su otišli, nego iskoristi one koji su došli!

Dvije utakmice s Bugarima podsjetile su na prošlo ljeto i dvije utakmice s Elfsborgom. Doma nedovoljno hrabro pa ti se lopta podrugljivo nasmije kad istrčiš u gostima. I još te ovaj put i sudac oplete čim mu se ukaže prilika. A silna borbenost ode preko crvenog broja okretaja, u pretjeranu grubost.

Slijede dvije domaće utakmice. U SHNL-u Slaven Belupo (nedjelja, 18.45), a u 3. pretkolu Europske lige irski Shelbourne (srijeda, 20.45).

Cijela momčad Shelbournea vrijedi 3 milijuna i 300 tisuća eura (otprilike kao pola Nike Jankovića) i jedini europski aduti su joj borbenost i disciplina. Fruk je dobio crveni pa sigurno neće igrati, a možda u međuvremenu i napravi izlazni transfer. Valjda nećemo i protiv Iraca gledati Rijeku koja će prolaz tražiti prvenstveno pogonjena borbenošću i disciplinom. Pa da s Ircima »tuče« za prolaz.

A ako se dovedu pojačanja, neka se gleda prema krilima, a ne prema veznjacima. Uz svo dužno poštovanje Marku Rogu, ne vjerujemo da se Đalović preko noći fatalno zaljubio u vezni red u rombu. A ionako ne krije da bi, ako će se već dovoditi veznjaka, radije klasičnog zadnjeg veznog, a ne još jednu »osmicu«.

Borbenost i disciplina se podrazumijevaju. Ali ima Rijeka valjda i neku kvalitetu! I ne bi se svijet srušio ako se početni sastav malo »promiješa« te i formacijski pokuša prilagoditi vlastitim igračima.

Od narednih dvaju protivnika Rijeka je i bez Fruka kvalitetnija. Sad ima dvije službene utakmice iza sebe. A ispred sebe dvije nove u kojima se očekuju pobjede. Puni respekt Slavenu Belupu i Shelbourneu, no realno to ipak nisu momčadi kvalitete jednog Ludogoreca. Protiv kojeg se, unatoč svim poukama iz prve utakmice, u Razgradu sve do primljenog gola igralo gotovo kao da se otišlo na noge Bayernu.

Šteta. Koja može biti ispravljena u Europskoj ligi i SuperSport HNL-u ako su se izvukle pouke. Ako ih je izvukla struka. Jer bit će još igračkih migracija. Na struci je da bude manje tvrdoglava i fleksibilnija u traženju igre primjerenije kadru koji ima na raspolaganju, a u kojem ima novih i itekako dobrih igrača.