Mnogo pitanja među turističkim vodičima donijela je najavljena liberalizacija tržišta vezana za ulazak Hrvatske u članstvo Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Ovog tjedna je zaključeno i javno savjetovanje o izmjenama Zakona o pružanju usluga u turizmu, koje donose novosti vezane za liberalizaciju tržišta po kojoj se mreža država čiji građani mogu voditi goste u Hrvatskoj širi na 38 zemalja, a o čemu je na ovotjednoj sjednici Vlade govorio i resorni ministar Tonči Glavina.

Naime, novosti koje proizlaze iz novog nacrta odnose se na potrebu izjednačavanja prava građana OECD-a s onima koje imaju građani EU-a, ali se isto tako ukazuje na vrlo volatilno tumačenje odredbe o mogućnosti »povremenog i privremenog« vođenja od strane stranih državljana.

Poseban ispit

Da je tema podigla poprilično bure u redovima turističkih vodiča jasno je iz broja komentara koji su pristigli na javnom savjetovanju. Tako su vodiči komentirali kako vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u Hrvatskoj i položen stručni ispit. Ukazuju i da će se, ako se turističkim vodičima koji će tražiti poslovni nastan namjerava priznavati pravo obavljanja djelatnosti bez polaganja ispita, raditi još veću razornu štetu za sve turističke vodiče, i sljedeće što se očekuje ovakvim maćehinskim postupanjem je potpuna deregulacija. Usto, strani vodiči ne izdaju račune i ne plaćaju prihode jer inspekcijski nadzor nema dovoljno ljudi niti je postavljen adekvatan sustav kontrola, a sustav praćenja aktivnosti vodiča ne postoji…

Pojašnjenje što turistički vodiči mogu očekivati od spornih izmjena zakona o pružanju usluga u turizmu, dobili smo u Zajednici društava turističkih vodiča Hrvatske (ZDTVH) u kojoj su definirali svoje zahtjeve o reciprocitetu, zaštiti lokaliteta, definiranju i kontroli privremenog i povremenog obavljanja djelatnosti te povećanju iznosa propisanih kazni.

Mislav Kolak, predsjednik Zajednice, pojašnjavajući tko u Hrvatskoj može voditi turiste, a tko ne, kazao je kako vodiči iz zemalja članica ustvari već sada u EU-u mogu obavljati vođenje na privremenoj i povremenoj osnovi na cijelom teritoriju Hrvatske osim na lokalitetima vezanim uz umjetničku, arheološku i povijesnu vrijednost i lokalitete vezane uz Domovinski rat. Za vođenje na takvim lokalitetima potrebno je položiti poseban ispit, uz uvjet da su kvalifikacije stekli u matičnoj zemlji i da dokaze dostave uz prijavu za vođenje Ministarstvu turizma i sporta.

Pritom vrijedi načelo reciprociteta pa hrvatski vodiči također mogu voditi u drugim zemljama EU-a na privremenoj i povremenoj osnovi. Ono po čemu je Hrvatska specifična, i što hrvatskim vodičima ustvari ide na ruku, jest činjenica da nijedna druga članica EU-a nema zaštićene lokalitete, a što bi se ulaskom u OECD promijenilo. Zato je resorni ministar i najavio kako će kod izjednačavanja i priznavanja kvalifikacija iznimka biti lokacije povezane uz tematiku Domovinskog rata, za koje će se morati polagati dodatni ispiti.

»Treće« zemlje

Što se tiče liberalizacije za vodiče iz zemalja OECD-a, valja podsjetiti kako su članice OECD-a i 22 EU zemlje, a u asocijaciji su, primjerice, SAD, Južna Koreja, Meksiko, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Turska… Činjenica je da se ovim dodatno otvara tržište za velik broj zemalja izvan EU-a, u skladu s međunarodnim ugovorima kojima se Hrvatska obvezuje.

Situacija je sada takva da, dakle, građani EU zemalja mogu u Hrvatskoj i nadalje voditi na »privremenoj i povremenoj osnovi«, oni iz zemalja članica Europskog ekonomskog prostora (EGP) ne mogu voditi na privremenoj i povremenoj osnovi osim ako imaju poslovni nastan u Hrvatskoj i polože ispit kao i domaći vodiči, na hrvatskom jeziku, a vodiči iz trećih zemalja uopće ne mogu voditi u Hrvatskoj. Ulaskom hrvatske u članstvo OECD-a će i građani iz zemalja članica, a koje nisu u EU-u, moći voditi turiste u Hrvatskoj, međutim, morat će tražiti državljanstvo i položiti B2 ispit znanja hrvatskog jezika. Što znači da se otvara mogućnost nekome iz Koreje ili Meksika da u Hrvatskoj radi kao vodič, međutim, teško da će neki Koreanac doći i polagati hrvatski jezik.

U tome je dijelu teško za očekivati veliku navalu vodiča iz dalekih zemalja. Ono na što hrvatski vodiči upozoravaju, je međutim nelojalna konkurencija vodiča bez licence, odnosno onih koji nemaju pravo voditi turiste po Hrvatskoj. Te »treće« zemlje su, primjerice, Bosna i Hercegovina ili Crna Gora, odakle u Hrvatsku dolazi jako puno autobusa s vodičima na jednodnevne izlete. Tako postoji nemali broj primjera da vodiči iz BiH rade u Hrvatskoj, iako to ne bi smjeli. Međutim, kazne su toliko male, sedamdesetak eura, da se neki i svjesno upuštaju u nelegalno vođenje znajući da će im kazna biti vrlo mala. Iako u Zajednici ukazuju kako je nadzor nedostatan, a turističkih inspektora daleko premalo. Stoga je zakonodavcu predloženo da se kaznu odredi u visini prosječne hrvatske plaće, odnosno približno 1.400 eura.

Nedefinirano »privremeno
i povremeno«

I dalje »visi« u zraku nedorečenost pitanja »povremenog i privremenog« vođenja.

– Nije jasno definirano što točno znači »privremeno i povremeno«, odnosno koliko je dopuštena učestalost vođenja u tom okviru, za što su vodiči tražili da se jasno definiraju. Od početka godine do 1. srpnja je bilo 144 »privremenih i povremenih« vodiča, od čega su 123 bila iz Slovenije. Problem je pitanje sezonalnosti jer ako je naša sezona tri ili četiri mjeseca, a taj strani vodič ovdje »privremeno i povremeno« radi ta tri ili četiri mjeseca, onda to više nije ni privremeno ni povremeno vođenje, već stalni rad. Stoga je potrebno uvesti obveznu registraciju i licenciranje vodiča koji pružaju usluge na privremenoj i povremenoj osnovi pa smo predložili uvođenje iskaznice kako bi se istaknuli i kako bi nadzor nad njihovim pružanjem usluga bio jednostavniji, kazao je Kolak.