Švedski stol za divljač

Jeleni i košute pojeli sav krumpir i trud Delničana: ‘Sve smo pokušali, ali uzalud…’

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

tanje je tijekom posljednjih godina postalo neizdrživo, govore nam Marijan Šporer i Mladen Colnar



Rijetkim Delničanima koji na Delničkom polju redovno sade krumpir, u sve većoj mjeri prijete – jeleni i košute. Riječ je, očigledno, govore nam Marijan Šporer Cico i Mladen Colnar, na čiji smo poziv i došli do njihovih parcela, o jednom ovećem krdu koje nemilice »tamani« nasade krumpira na Delničkom polju. Stanje je tijekom posljednjih nekoliko godina postalo neizdrživo pa je, govore nam Šporer i Colnar koji na delničkom polju imaju nekoliko njiva krumpira, neke obrađuju i zajednički, takvo da je velik broj ljudi koji su donedavno uzgajali krumpir – odustao.


Svi na gubitku


– Sve ovo što je sad pod sijenom, govori nam Šporer pokazujući na pokošeno polje, do prije koju godinu bilo je zasađeno krumpirom. No, ljudi odustaju jer se jednostavno ne isplati toliko ulagati, trošiti novac, vrijeme i trud da bi na kraju bio na gubitku. Samo prošle godine od daljnjeg rada odustalo je sedmero onih koji su na svojim parcelama sadili krumpir. I mi smo u sličnoj situaciji i zato i ja razmišljam o odustajanju, govori Šporer argumentirajući to i brojkama.


Naime, od prosječno 3,5 tone krumpira koje je znao ubirati po godini, prošle godine to se svelo na svega 700 kila!





– Nisam vratio uloženo. Odnosno, na gubitku sam. Dobro, prošle godine na urod je bitno utjecala suša, ali i jeleni. Sušu još nekako možemo i izdržati jer su takve prilike kod nas ipak rijetkost, ali nas sve više brine i sve je teže zbog konstantne štete koju čine jeleni i košute, govori Šporer.


Njegove riječi, pokazujući nam razrovano zemljište, izbačen iz zemlje sjemenski krumpir te polupojedeni mladi krumpir, potvrđuje i Colnar.


– Najgore je, bar mi tako mislimo, što su se te životinje navikle na krumpir. Jer, one prolaze kraj sve ove pokošene trave koja im je također dobra hrana i idu ravno na naša polja krumpira. Naravno da smo se pokušali zaštititi. Postavljali smo ogradu, sad smo parcelu ogradili kolcima na kojima su u naftu umočene krpe, povremeno i obilazimo polje… ali sve je to uzalud. Oni nekako zaobiđu najveći dio tih prepreka i goste se našim trudom i radom, govori Colnar.


Prebacivanje odgovornosti


O svojim problemima vlasnici parcela obavijestili su i Grad Delnice, kao i LD Tetrijeb Delnice te LD Divokoza Brod na Kupi. Parcele Colnara i Šporera obišla je i komunalna redarka i zabilježila štetu, a gradonačelnik je obećao hitan sastanak svih vlasnika parcela, predstavnika grada i lovačkih društava, govore naši sugovornici koji ističu i nezadovoljstvo činjenicom da se odgovornost prebacuje s jednih na druge.



– U gradu su nam odmah rekli da oni mogu zabilježiti štetu, ali nisu odgovorni za bilo kakvu nadoknadu jer su je učinile životinje koje su pod ingerencijom lovaca. U delničkom LD-u rekli su nam da je to ipak obveza Grada, ali i da ovo područje nije dio njihova lovišta, već spada pod brodoklupskio LD Divokoza s kojima smo razgovarali i oni kažu da više nemaju zakup na tom lovištu. Problem postoji, ali gotovo nitko, bar za sada, ne prihvaća odgovornost i jedini koji zaista imaju poteškoća smo mi koji tu nešto radimo. Rješenje se mora naći i ovu količinu štete moramo smanjiti. U suprotnom mislim da će većina nas jednostavno dići ruke od svega jer nitko nije lud da radi s gubitkom, a upravo to nam se događa, zaključili su Šporer i Colnar.


Problem se mora riješiti


Mogućnosti reakcije su razne. Električni pastiri jedna su od njih, ali s obzirom na broj parcela, tih bi pastira trebalo puno više no što ih lovci imaju. Neki spominju i odstrel zbog štete, ali tu su pravila prilično stroga i lovci uglavnom za to ne žele ni čuti.


Postoje i ideje o uspavljivanju i preseljenju problematične jelenske divljači na neka druga područja. Lovci kažu da je to skupo, ali Grad je navodno spreman sufinancirati. Colnar spominje i nekada od strane lovaca rado korišten trik kad bi u šumi zasadili krumpir i neke druge vrste te na taj način privukli životinje koje bi se tu nahranile i ne bi odlazile do nasada krumpira na druge lokacije. Pomoglo bi svakako i dežurstvo, odnosno tih mjesec dana dok krumpir raste, redovno noću čuvati polje… Što se može učiniti i hoće li se nešto učiniti saznat ćemo nakon sastanka koji bi, kako je to skupni poljoprivrednika najavljeno, trebao biti održan naredni tjedan.



Na Krku – ekspeditivni


Šporer, koji dio godine provodi na Krku, ističe kako su tamo slični problemi s divljim svinjama ekspeditivno riješeni.


– Predstavnik LD-a došao je do nas, ustanovio da je šteta počinjena i da je krivac divlja svinja i ponudili su nam ili novac ili kupovinu potrebne agrarije koja nam je bila uništena. Ne znam zašto to nije moguće i ovdje, tim više što je šteta itekako vidljiva, rekao je Marijan Šporer Cico.