Koliko god godina trebalo da se optužnica napokon podigne - osam godina - čini se da je na ovome DORH položio test
Gotovo osam godina nakon spektakularnog upada policije u Kulmerove dvore i uhićenja niza aktera afere Agrokor, županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podignulo je treću verziju optužnice u ovoj velikoj aferi. Prvookrivljeni je i dalje Ivica Todorić, ali s popisa optuženih ispao je gotovo cijeli njegov visoki menadžment, kao i obojica sinova.
Još uvijek je neizvjesno kada bi moglo započeti suđenje, a cijeli je slučaj od samoga početka obilježen kontroverzama i s vremenom je postao simbol sporosti hrvatskog pravosuđa. Ali i politizacije, jer su zbog ove afere neki ljudi morali otići iz Vlade još s izbijanjem afere, 2017. godine. Većina njih u međuvremenu je rehabilitirana, te je opće mišljenje danas, 2025. godine – da su akteri afere koji su tada bili u fokusu javnosti, a to je bila potpredsjednica Vlade Martina Dalić te privremeni upravitelj Agrokora Ante Ramljak, odigrali pozitivnu ulogu. Naime, kaznenu prijavu protiv bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića koja je pokrenula dugogodišnju pravnu bitku, podigla je još 2017. privremena uprava koja je posrnuli koncern, što danas posluje pod nazivom Fortenova, preuzela nakon donošenja posebnog zakona poznatog kao lex Agrokor.
Da Dalić i Ramljak to tada nisu učinili, pitanje je bi li država ikad reagirala, i kad – radilo se o slučaju u kojem je vlasnik tvrtke, Ivica Todorić, koji jednostavno nije razumijevao da novac korporacije nije bilo i njegov privatni novac, taj novac trošio na svoje privatne troškove. To su Kulmerovi dvori, brodovi, helikopteri, benzin za sva ta prijevozna sredstva, za zabavu, izlete, za cijelu obitelj Todorić. Ti su ljudi na društvenim mrežama potpuno otvoreno pokazivali svoje bogatstvo, svoje spektakle, svoje unutarnje uređenje nekretnina i dvoraca, svoj privatni život, apsolutno ne razumijevajući da se iz tvrtki novac ne može izvlačiti nezakonito, kao keš.
Iz toga je nastala Todorićeva paranoja da ga se progoni – sjetimo se kad je čovjek doslovno bježao od novinara i tzv. organa reda. On je doista mislio da to što je nekad razvio biznis iz privatne cvjetarne, znači da je sav novac Agrokora njegov privatni novac. Nije primijetio zakone i pravila poslovanja, i na tome je afera Agrokor postala jedna od najvećih gospodarskih i političkih kriza u novijoj povijesti Hrvatske i regije. U njoj su sudjelovali brojni akteri – neki su pokušavali sanirati štetu, dok su drugi pridonijeli problemima ili imali korist od netransparentnog poslovanja. Ova sadašnja optužnica, treća po redu, nakon dva nezavisna i nepovezana vještačenja, ide u smjeru veće targetiranosti namjere djela – činjenica da je targetirana prema vlasniku firme, samom Todoriću, njegovim prvim suradnicima i revizorima, pokazuje da se želi kazniti falsificiranje dokumenata, izvlačenje gotovine, kao i dividendi koje su rezultat svjesno pogrešnog prikazivanja poslovanja tvrtke.
To je dosad najviše objektiviziran pogled na ovu aferu – dosad je ona bila u većoj mjeri politizirana. Uostalom, i sam Ivica Todorić u nekoliko je navrata pokušavao ući u svijet politike, i »kazniti« Vladu koja je stajala iza toga da se sankcionira ovakvo upravljanje velikom firmom, u kojoj su u tom trenutku bile zaposlene na desetine tisuća ljudi. Vlada je u međuvremenu spasila tvrtku i radna mjesta svojim odlukama, nazvanima »lex Agrokor«. Napravljen je presedan, u tom trenutku veoma sporan i kao glavna politička tema doslovce pet godina zaredom. Ali pokazalo se da su radna mjesta spašena, i to je posve konkretan dosprinos »politike« u ovoj aferi.
U toj političkoj borbi Ivica Todorić je izgubio – niti na jednim izborima nitko ga nije shvatio ozbiljno. Ono čime on danas može biti zadovoljan, to je činjenica da su mu članovi obitelji, njegova djeca, ostala u novoj optužnici izvan fokusa. On je taj koji će snositi odgovornost, ako doživi suđenje i presudu.
I koliko god godina trebalo da se optužnica napokon podigne – osam godina – čini se da je na ovome DORH položio test. Barem zasad. Tekst optužnice lišen je bilo kakvih paušalnih ocjena i atributa, razmatrat će se poslovne okolnosti i poslovne odluke. I tako je trebalo i biti otpočetka.
Tihana Tomičić
Objektivizirani Agrokor
Tihana Tomičić
26. srpanj 2025 08:38
Filip Kos/PIXSELL
Koliko god godina trebalo da se optužnica napokon podigne - osam godina - čini se da je na ovome DORH položio test
Gotovo osam godina nakon spektakularnog upada policije u Kulmerove dvore i uhićenja niza aktera afere Agrokor, županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podignulo je treću verziju optužnice u ovoj velikoj aferi. Prvookrivljeni je i dalje Ivica Todorić, ali s popisa optuženih ispao je gotovo cijeli njegov visoki menadžment, kao i obojica sinova.
Još uvijek je neizvjesno kada bi moglo započeti suđenje, a cijeli je slučaj od samoga početka obilježen kontroverzama i s vremenom je postao simbol sporosti hrvatskog pravosuđa. Ali i politizacije, jer su zbog ove afere neki ljudi morali otići iz Vlade još s izbijanjem afere, 2017. godine. Većina njih u međuvremenu je rehabilitirana, te je opće mišljenje danas, 2025. godine – da su akteri afere koji su tada bili u fokusu javnosti, a to je bila potpredsjednica Vlade Martina Dalić te privremeni upravitelj Agrokora Ante Ramljak, odigrali pozitivnu ulogu. Naime, kaznenu prijavu protiv bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića koja je pokrenula dugogodišnju pravnu bitku, podigla je još 2017. privremena uprava koja je posrnuli koncern, što danas posluje pod nazivom Fortenova, preuzela nakon donošenja posebnog zakona poznatog kao lex Agrokor.
Da Dalić i Ramljak to tada nisu učinili, pitanje je bi li država ikad reagirala, i kad – radilo se o slučaju u kojem je vlasnik tvrtke, Ivica Todorić, koji jednostavno nije razumijevao da novac korporacije nije bilo i njegov privatni novac, taj novac trošio na svoje privatne troškove. To su Kulmerovi dvori, brodovi, helikopteri, benzin za sva ta prijevozna sredstva, za zabavu, izlete, za cijelu obitelj Todorić. Ti su ljudi na društvenim mrežama potpuno otvoreno pokazivali svoje bogatstvo, svoje spektakle, svoje unutarnje uređenje nekretnina i dvoraca, svoj privatni život, apsolutno ne razumijevajući da se iz tvrtki novac ne može izvlačiti nezakonito, kao keš.
Iz toga je nastala Todorićeva paranoja da ga se progoni – sjetimo se kad je čovjek doslovno bježao od novinara i tzv. organa reda. On je doista mislio da to što je nekad razvio biznis iz privatne cvjetarne, znači da je sav novac Agrokora njegov privatni novac. Nije primijetio zakone i pravila poslovanja, i na tome je afera Agrokor postala jedna od najvećih gospodarskih i političkih kriza u novijoj povijesti Hrvatske i regije. U njoj su sudjelovali brojni akteri – neki su pokušavali sanirati štetu, dok su drugi pridonijeli problemima ili imali korist od netransparentnog poslovanja. Ova sadašnja optužnica, treća po redu, nakon dva nezavisna i nepovezana vještačenja, ide u smjeru veće targetiranosti namjere djela – činjenica da je targetirana prema vlasniku firme, samom Todoriću, njegovim prvim suradnicima i revizorima, pokazuje da se želi kazniti falsificiranje dokumenata, izvlačenje gotovine, kao i dividendi koje su rezultat svjesno pogrešnog prikazivanja poslovanja tvrtke.
To je dosad najviše objektiviziran pogled na ovu aferu – dosad je ona bila u većoj mjeri politizirana. Uostalom, i sam Ivica Todorić u nekoliko je navrata pokušavao ući u svijet politike, i »kazniti« Vladu koja je stajala iza toga da se sankcionira ovakvo upravljanje velikom firmom, u kojoj su u tom trenutku bile zaposlene na desetine tisuća ljudi. Vlada je u međuvremenu spasila tvrtku i radna mjesta svojim odlukama, nazvanima »lex Agrokor«. Napravljen je presedan, u tom trenutku veoma sporan i kao glavna politička tema doslovce pet godina zaredom. Ali pokazalo se da su radna mjesta spašena, i to je posve konkretan dosprinos »politike« u ovoj aferi.
U toj političkoj borbi Ivica Todorić je izgubio – niti na jednim izborima nitko ga nije shvatio ozbiljno. Ono čime on danas može biti zadovoljan, to je činjenica da su mu članovi obitelji, njegova djeca, ostala u novoj optužnici izvan fokusa. On je taj koji će snositi odgovornost, ako doživi suđenje i presudu.
I koliko god godina trebalo da se optužnica napokon podigne – osam godina – čini se da je na ovome DORH položio test. Barem zasad. Tekst optužnice lišen je bilo kakvih paušalnih ocjena i atributa, razmatrat će se poslovne okolnosti i poslovne odluke. I tako je trebalo i biti otpočetka.