Uzinić je pritom spomenuo i tzv. “mušku krunicu” na kojoj se moli za muškarce da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći i za čednost u odijevanju, gdje se najčešće misli na žene, te se, kaže, može stvoriti zaključak da taj pokret u sebi ima intenciju da se ženama i muškarcima u Crkvi i društvu dadu tradicionalne uloge koje su imali i prije – da žena bude oko stola, a muškarac za stolom.


“Ako se to razumije tako, a može se razumjeti, jer postoje određeni elementi, onda se razumije i zašto se u javnosti stvara dosta veliki otpor na takva nastojanja jer se to smatra nešto čime se želi ugroziti sekularnost i pluralnost društva i zapravo mogu se ugroziti neka ženska prava i postignuća koja su dostignuta u našem vremenu”, rekao je nadbiskup Uzinić, prenosi IKA u utorak.




Naglasio je i da se u pastoralnim nastojanjima ne trena više truditi samo oko povratka muškaraca u Crkvu, nego i oko mjesta i uloge žena u Crkvi. “To je ono oko čega bismo trebali više nastojati i tražiti neke odgovore na određenu diskriminaciju, osobito kada je riječ o nekim upravnim i mjestima gdje se odlučuje”, dodao je.


Kao pozitivan primjer naveo je pomake koje je napravio papa Franjo uključujući žene u službe koje su povezane uz odlučivanje.


Ocijenio je spornim da su žene danas u Crkvi i obitelji “oko stola”, a ne “za stolom”. “Ono što je sporno u današnjoj Crkvi, ali i u našim obiteljima u kojima su žene još uvijek često ‘oko stola’, a nažalost su često i žrtve različitih oblika nasilja, je doista ono mjesto koje žena treba imati”, poručio je Uzinić.


Naglasio je i važnost ženskih likova kroz povijest Crkve, istaknuvši da su sve najprije znale izabrati “bolji dio” – najprije bile učenice, moliteljice, kontemplativke, pa tek onda djelovale. U tom kontekstu naveo je i sv. Majku Terezu, koja je svoje sestre najprije upućivala na klanjanje pred Presvetim.


“Važno je slušati Isusa, ali i jedni druge”, poručio je nadbiskup Uzinić te istaknuo da tek tada možemo “jedni drugima služiti u ljubavi, bez obzira o kojoj se ulozi i službi radilo”.


Važno je, kaže,  postavljati pitanja o svom odnosu prema drugima kao i mjestu i ulozi u Crkvi i htjeti se približiti Isusu kako bismo od njega učili i na njegov način mogli biti jedni drugima i svima braća i sestre te kako bismo jedni drugima mogli služiti na Kristov način.