RIJEKA Žuka je jutarnja kavica ljubiteljima sporta diljem Hrvatske nakon što su voljeni vaterpolisti protiv Mađara u singapurskom četvrtfinalu predali titulu svjetskih prvaka. Rezultat 18:12 za panonske revolveraše govori više od bilo kakvih riječi, hrvatski vaterpolisti su izrešetane mreže i pognute glave izašli iz bazena u kojem su ih torpedirali veliki rivali.

Naravno da slavna imena našeg trofejnog sporta započinju s uzdasima novi tjedan u kojem su očekivali polufinale i borbu za medalje, među njima je i Petar Muslim, svojevremeno bombastično pojačanje Primorja Erste Bank, koji u bogatoj kolekciji odličja čuva i svjetsko i olimpijsko zlato. Nezadovoljan je krajem sezone napustio mjesto sportskog direktora Primorjaša, istu ulogu sada obavlja u zagrebačkoj Mladosti.

– I ja se kao i svi u nas osjećam loše poslije onog četvrtfinala, šteta da se ono sve događalo. Poslije svega taj je poraz bio gorak, jasno da “to nije to” – kaže Muslim poslije dvoboja u kojem je vaterpolska “laka konjica” lakše od bilo kakvih očekivanja projurila u polufinale kraj svjetskih prvaka koji su najvećim dijelom utakmice teškom mukom samo kaskali za njom.

Dobro je znano kakve su svjetske klase suparnika, među inima Vamosa i Mancherza, ali samim se time nameće pitanje koliko im je momčad Ivice Tucaka otvarala pistu za polijetanje u napad. Da su hrvatski momci skroz razočarali, o tome dvojbi nema, neugodno su iznenadili i navijače i sebe, često su plivali “u pomoć pobjednicima”.

– Razočarali jesmo, dogodi se jedan takav loš dan, utakmica u kojoj baš ništa nije funkcioniralo. Pojedinci, koji inače iznesu ovakve utakmice, nisu bili pravi, u nedjelju nije bio njihov dan.

Ritam igranja

U hrvatskom taboru želja za izravnim ulaskom u četvrtfinale bila je eho kroz utakmice u skupini. Tucakovi momci su si pobjedama uslišali te snove, ali prema Muslimovu mišljenju slobodan dan bio je mač s dvije oštrice, poremetio je ritam igranja i natjecateljski zalet momčadi.

– Gledam to po sebi, kad sam bio igrač, meni ta pauza od tri dana nije nikada odgovarala. Jednostavno gubiš taj tonus turnira, čekajući utakmicu četvrtfinala. Slijedom toga se onda dogodi slučaj da dok se ti opet pokreneš kako treba, zaostaneš za četiri, pet golova. Nije to sve dobro, što se pokazalo i sada. Naime, tri momčadi koje su direktno ušle u četvrtfinale su poražene. Nekako imam dojam da smo odlično ušli u turnir, odigrali smo fantastično u skupini, s Grcima je recimo bila jedna stvarno sjajna utakmica. Pitanje je sada je li ta pauza od tri dana napravila svoje. Ponavljam, meni osobno je bilo puno lakše kada bi recimo u osmini finala imao neku lakšu utakmicu koja nije toliko zahtjevna, a ne gubiš taj tonus turnira.

Hrvatska je u tom ispadanju tonula šutke, kao da nije ni znala niti se mogla žustrije suprostaviti rasplivanim i raspucanim suparnicima.

– U tom lošem hrvatskom danu nažalost nismo bili na razini u odnosu na ono na što smo se navikli gledajući ove momke. Kada se poklopi sve to skupa, jedini je zaključak da nije bilo dobro.

U svakoj igri s loptom loš se dan mora dogoditi kao što je sada svanuo Hrvatskoj. Druga je stvar da ako već ne ide u napadu, u obrani ne treba pričati o lošem danu, nego se marljivo uhvatiti posla. To od hrvatskih igrača nije bilo viđeno, obrana je bila skoro pa nepostojeća.

– Zna se da se s Mađarima ne može igrati na veliki broj golova jer su oni u tome dominantni. Njima igra na veliki broj golova odgovara. Pucači su i kada se uđe u taj njihov mlin, to može ispasti loše, ali kada ne ide, ne ide ništa. Nismo bili dobri u svim fazama igre te tu utakmicu nismo mogli bolje ni odigrati. Mora biti sve super u obrani, u napadu i na klupi da bi se pobijedilo. Nažalost, nismo bili pravi i nemamo se na što vaditi nego samo možemo čestitati Mađarima.

Vjetrometina

I hrvatski vratari su se uklopili u sivilo momčadi, primani su golovi iz igre, bilo je i “seljenja” naših vratara pri mađarskim šutevima iz daljine.

– Naši su vratari zajedno imali tri, četiri obrane, od Bijača smo navikli da brani sve živo. Malo smo ga i ostavili na vjetrometini šuteva mađarskih igrača. Da bi vratar branio mora imati obranu, igrače koji mu pomažu u svemu. Kada to ne funkcionira, onda Bijač, koji je stvarno fantastičan i nema mu se što zamjeriti, nije dobar.

Novi dan nosi nešto novo, svjetskim prvacima danas slijedi ogled s reprezentacijom SAD-a u razigravanju za peto mjesto.

– Svakako je bolje biti peti nego osmi. Igramo sada sa SAD-om, mi ih uvijek, kao i Australiju, doživljavamo kao ekipe koje jednako igraju i za prvo i za peto i za trinaesto mjesto. Jednostavno, to je takav mentalitet, a mi se pak razočaramo kada ne uđemo u borbu za medalje. Svakako da nam sada treba taj mentalni oporavak, da se dignemo iznad svega ovoga što je bilo i završimo turnir na petom mjestu. SAD je pak jako dobra ekipa i koja će sigurno ući u tu utakmicu kao da je to polufinale. Mi moramo zaboraviti nedjeljni poraz i odigrati što bolje, a neće nam biti lako. Znam to iz iskustva jer sam bio “unutra”, igrači sami od sebe i javnost očekuju medalju, svakako da su momci mentalno malo pali. Mislim da će se dignuti i pobijediti.

Život teče dalje, u vrhunskom sportu ne treba predugo slaviti uspjeh kao ni stalno kukati zbog poraza. Hrvatska je uz svjetsko zlato te europsko i olimpijsko srebro dokazivala kvalitetu, ti isti igrači nisu preko noći zaboravili igrati vaterpolo. Ima dana da opet razvesele sebe i navijače. Ova ekipa je sada potonula, ali svakako može izroniti k novim uspjesima.

– Apsolutno da imamo temelja za uspjehe, nema tu straha. Igrači ove reprezentacije su fantastični, kada pogledamo iza njih, vidimo da imamo i mlade nade koje dolaze. U ubrzanom ritmu natjecanja imamo Europsko prvenstvo u siječnju u Beogradu. Za nekoliko mjeseci nas čeka novi veliki turnir. Mislim da smo mi na dobrom putu kojim treba nastaviti. Dogodio se peh, kao što se dogodio raznim drugim reprezentacijama, recimo Italiji, SAD-u i nekim drugima koji su ispali. Što se tiče nas, svakako nema mjesta panici.