CRIKVENICA – Ča će mi Copacabana, Acapulco i Madrid, kad ja imam svoju kalu, kad ja imam svoju malu, tamo je moj cili svit! Svoju kalu i svoju malu imao je legendarni Oliver Dragojević, a Crikveničanke i Crikveničani imaju jako puno kala, ali samo jednu Moju malu kalu! Riječ je o možda najboljoj manifestaciji u gradu na Dubračini, i to ne samo zato što su se proteklog vikenda crikveničkim kalama slile rijeke ljudi, već i stoga što je ovogodišnje, treće izdanje Moje male kale iznova donijelo fantastičnu atmosferu, pozitivne reakcije, smijeh i zabavu, u osmijehe razvučena lica brojnih domaćih i stranih posjetitelja… Također, ova dvodnevna manifestacija posebna je i po tome što pruža autentičan doživljaj i uvid u crikveničku povijest, običaje i tradiciju, nekadašnji način života ljudi u kalama – uličicama i dvorištima ispunjenima strašću, ljubavlju i životom, ali i nostalgičnim mirisima djetinjstva, melankoličnim sjećanjima, mladenačkim uspomenama, isprepletenim ljudskim sudbinama…

Crikvenički puhanci

U staru jezgru Crikvenice ušli smo sa znatiželjom i radoznalošću, ne bismo li otvorena srca upili sve ono što su nudile simpatične kale. Svega je tu bilo – od glazbenih i plesnih nastupa, dječjih igara, izložbi i radionica, preko degustacije autohtonih domaćih gastrospecijaliteta te vinskih i pivskih kapljica pa sve do prezentacija autohtonih proizvoda, vještina i običaja, crikveničke nošnje, ribarskih alata… Žila kucavica crikveničke gradske jezgre bila je Gorica braće Cvetić, najšira kala koja je poslužila za sajam domaćih proizvoda i rukotvorina, ali i za slikarsku Wine & Paint radionicu koja je održana na inspirirajućoj lokaciji uz glazbenu kulisu, u dvorištu nekadašnjeg župnog dvora. Ondje je, uz kolegicu, u ulozi mentora bio Bruno.

– Okupljeni slikaju prema predlošku, a ja im pokazujem što i kako. Učim sudionike radionice da slikaju u fazama, od crteža, prvog i drugog sloja, pa do završnih detalja – pojašnjava Brunček.

Gorica braće Cvetić je također nudila priliku za gastrospecijalitete i enoužitke te izložbu fotografija crikveničkih kala. Crkveniške rupice, sardele, sir u ulju, vinćol u limunu, pašteta od prženih vinćola, tuna na razne načine…, samo su neki od tradicionalnih delicija u kojima se uživalo. U Kali svetog Antona izrađivali su se crikvenički puhanci (kroštule), a u jednom od dvorišta prezentirane su ribarska tradicija, vještine i alati uz tradicionalnu gastroponudu – riblje zalogaje. Na puhance nas je namamio Jure Rošić, predsjednik Udruge umirovljenika grada Crikvenice Sunce. U rukama je držao košaru s puhancima, koje je “šakom i kapom” dijelio prolaznicima, pokupivši svu “hvalu i slavu” za koje su zapravo bile zaslužne Jurina supruga Marta Rošić, Ružica Kostrenčić, Dobrila Subotin, Branka Toić…

– Netko kaže puhanci, netko kroštule, a pravilno je jedno i drugo. To je zapravo sirotinjski kolač u koji idu brašno, jaja, putar, šećer, prašak za pecivo, vanilin šećer i cimet. Sve se to izmiješa, napravi se prhko tijesto kao za rezance, tanko se razvalja i mora odstajati oko dva sata. Na kraju režemo oblike po želji i pržimo puhance u dubokom ulju. Puhanci se najviše jedu u doba maškara i oni su autentična delicija za ovaj kraj – otkriva nam Ružica Kostrenčić.

Kala svetog Antona bila je idealna i za Dječju morsku suvenirnicu, gdje su se mogli kupiti suveniri koje su najmlađi izradili s puno ljubavi. Na samom raskrižju Kale svetog Antona i Andrije Kačića posjetitelji su imali priliku uživati u lokalnom pivu. Na početku Ulice Dvorac smjestio se Dječji kreativni kantun. U istoj ulici bio je Etnokantun uz gastroposlastice. Kala Grgura Ninskog poslužila je kao predivna kulisa za nekoliko sadržaja – keramičku radionicu, za jedan od slanih gastrokantuna, a na raskrižju s Ulicom Pavla Radića bio je smješten još jedan gastrokantun. Klope koliko voliš, mljac!

Ručni rad

U Ulici Pavla Radića, osim u Primorskom stolu, okupljeni su se mogli okušati i u plesu na ljetnoj plesnoj terasi uz instruktore plesa. Riječ je o novoj lokaciji koja se pokazala kao pun pogodak. Ispred crkve se smjestio Dječji kantun koji je nudio raznolik sadržaj – radionice, animaciju, facepainting, ples, predstave… Svi posjetitelji su imali priliku razgledati radove učenika dviju crikveničkih osnovnih škola i djece iz vrtića. U jednom od romantičnih dvorišta u navedenoj ulici održana je izložba slika, keramičarska radionica i recitacija čakavske poezije, a u dvorištu su se izmjenjivali i glazbeni izvođači. Posjetitelji su u ovoj ulici mogli uživati u spotu pjesme “Od murve put svetog Antona”, kao i drugim videima i fotografijama stare Crikvenice. U Školskoj još jedan gastrokantun, izložba fotografija starih kala te prezentacija tradicionalnih vještina kao što su heklanje, pletenje, šivanje i izrada vijenaca od lovora. Odbor za ručni rad čine mlade dame iz Udruge umirovljenika grada Crikvenice i Vinodolske općine – Ružica Hreljac, Biserka Barac, Anka Jovanović, Slavica Subošić i Dubravka Kršul.

– Koja će nas naučiti heklati? Kako se to dela? – pitamo mi naše dame.

– To je vještina koja se prenosi s generacije na generaciju. Naučili su nas naši stari, ali mi nismo naučile mlade jer nisu baš jako zainteresirane – govori Biserka, dok Ružica dobacuje: “To više ni va modi. Sada odeš va butigu, kupiš lipo kineske čarape i ne moraš ih više plest. Ali, ni to to, ni ta vrednost.”

I dok dame heklaju, pletu, štikaju, pitamo ih koliko je vremena potrebno za isplesti čarapu ili džemper. Kad je jedna rekla da “se zavisi ku veličinu ki nosi”, e, tad je sve pošlo po krivu. “Za XL treba najduže”, kaže jedna. “To je preveliko”, govori druga. “XL su najbolji”, demantira treća. “Drugo leto delamo nakurnjake, ste dali meru?” – pita četvrta. “Ove stare babe su po stare dane poludele”, konstatira peta, dok tko zna koja uzvraća: “Ovo su nam zadnji trzaji! Više ne moramo brinut’ ki će ča reć’, moremo govorit ča ćemo”. I bogme, drage naše dame, bile nam žive i vesele još 100 let!

Noviteti i otvorena dvorišta

Direktorica TZG-a Crikvenice Marijana Biondić otkrila nam je novi prostor koji se ove godine nalazi na vrhu Kale sv. Antona. Pripremljen je kao ljetna plesna terasa. Ugostitelj na ovoj lokaciji je bio Jadran koji je pripremio nekadašnji hotelski bife. Ovogodišnji novitet je i dječja morska suvenirnica te ugostiteljski kutak s lokalnom craft pivom iz Drivenika. Najviše promjena i novih sadržaja bilo je u Ulici Dvorac i u Kali svetog Antona. A koliko je teško organizirati Moju malu kalu, manifestaciju s velikim brojem sudionika i pregršt sadržaja?

– Samo kad pomislite da trebate porazgovarati sa svim tim udrugama i ljudima… Iako je komplicirano, istodobno pruža jako puno zadovoljstva. Moja mala kala je uistinu svima prirasla srcu. Od prvog dana Crikveničani sudjeluju u manifestaciji i svake godine predlažu nove programe, a i turistička zajednica potiče ljude da se aktivno uključuju. O činjenici da su manifestaciju prihvatili i zavoljeli lokalni ljudi možda najbolje govori podatak da je prve godine manifestacije bilo otvoreno pet privatnih dvorišta, a sad ih imamo dvanaestak – ističe Marijana Biondić.