Završne riječi

PRESUDA KULIŠEKU U PONEDJELJAK Optužba tvrdi – u trenutku počinjenja zločina definitivno bio ubrojiv

Fiore Vežnaver

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

Ubijeni Ivan Jagodić zadobio je 43 ubodne rane nožem, od kojih najmanje tri smrtonosne, dok je Merien Demo zadobila 17 ubodnih rana, a život joj je spašen zahvaljujući hitnoj medicinskoj pomoći



RIJEKA Završnim riječima optužbe i obrane okončana je glavna rasprava, ostala je još samo presuda u sudskom procesu 24-godišnjem Dinu Kulišeku iz Dramlja, optuženom za stravičan zločin u zgradi u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava u srpnju 2014. godine, ubojstvo 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo.


Presuda će biti objavljena u ponedjeljak, kada će se saznati da li je vijeće riječkog Županijskog suda prihvatilo tvrdnje tužiteljstva, koje smatra da su dokazane teške optužbe protiv Kulišeka i da mu treba izreći oštru kaznu, ili se pak složilo sa stajalištom obrane, koja drži da ga treba osloboditi optužbi jer nisu dokazane ključne okolnosti što se navode u optužnici.


Zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice Tatjana Čarapić u svojoj je završnoj riječi pred vijećem sutkinje Jesenke Kovačić ponovila da se Kulišeka tereti za teško ubojstvo i pokušaj teškog ubojstva, oba na okrutan način, a da je drugo kazneno djelo počinjeno radi prikrivanja ubojstva. Ukazala je da je Jagodić zadobio 43 ubodne rane nožem, od kojih najmanje tri bezuvjetno smrtonosne, dok je Demo zadobila 17 ubodnih rana, a život joj je spašen zahvaljujući hitnoj medicinskoj pomoći.




Zastupnica optužbe podsjetila je da su obavljena tri vještačenja ubrojivosti optuženika u vrijeme zločina, od kojih su dva s istim zaključkom – da je bio ubrojiv – uključujući i nadvještačenje, koje je pokazalo da kod počinitelja postoji »poremećaj ličnosti miješanog tipa«, da je u vrijeme delikata bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.


Sukob kao poniženje


Kulišek – kod kojeg je utvrđena narcisoidnost, impulzivnost, nizak prag tolerancije na frustraciju, sklonost uživanju droge – sukob s Jagodićem oko toga što mu nije nabavio marihuanu, a dobio je novac za to, pa mu je Jagodić uzeo mobitel, doživio je kao poniženje, ustvrdila je tužiteljica.


– Da je optuženi bio ubrojiv, govori njegovo ponašanje prije i poslije počinjenih kaznenih djela – naglasila je zastupnica optužbe, ističući da je Kulišek prijetio Jagodiću da će ga ubiti, pozivajući se i na iskaz dobrog prijatelja optuženog, kojem je najavio da će to učiniti, a poslije rekao da je učinio to što je trebao, da je »to« razriješio s Jagodićem. Tužiteljica je navela da je optuženi dokazao ubrojivost i nakon zločina.


– Bježi, baca nož, skida krvavu majicu, tušira se, mijenja okrvavljene tenisice, sakriva ih pod krevet – ukazala je zastupnica optužbe.Pozivajući se na nalaz vještaka sudske medicine, tužiteljica je podvukla da su žrtvama ubodne rane zadane pretežito na vitalnim dijelovima tijela, vratu i prsnom košu. Smrt nesretnika nije bila trenutna, a više desetaka rana zadobio je u stravičnom događaju što se nije odigrao u samo jednoj prostoriji stana, već i na vanjskom hodniku.

Jezivi događaj trajao je neko vrijeme, što je produžilo tešku patnju i bol mladića, dok nije izgubio svijest i umro. Intenzivan strah, teške bolove i patnju osjećala je i izbodena djevojka. Pravi se da je mrtva, a ubojica joj zadaje još tri uboda nožem, u vrat. Tužiteljica je naglasila da ju je napadač htio usmrtiti kako ga ne bi otkrila i teretila kao ubojicu.


Frustrirani diler


– Činjenicu su ovdje, na žalost, vrlo jednostavne: imamo jednog isfrustriranog sitnog preprodavača droge, optuženog, koji se osjetio povrijeđenim zbog navodnog omalovažavanja kojem je izložen od Jagodića pa je odlučio da će jednom zauvijek s njim srediti račune – kazao je u svojoj završnoj riječi Igor Koren, zastupnik obitelji ubijenog.


– Nogom odvaljuje vrata stana pa nožem do iznemoglosti ubada Jagodića. On je bio teško bolestan čovjek, koji ni u naponu snage ne bi mogao parirati Kulišeku. U stanu je i Ivanova djevojka, Meriem, koja je, kao neželjeni svjedok, morala biti eliminirana. Nakon što je promijenio krvavu odjeću i istuširao se, našao se s prijateljem, pušili su joint i šetali psa. Nema u takvom ponašanju nikakvih elemenata ludila. Nema vragova i sotona koje je spominjao optuženi i njemu naklonjeni svjedoci. Radi se o hladnokrvnom ubojstvu – naglasio je Koren.


Podvukao je da je Kulišek bio hladnokrvan i proračunat i za boravka u pritvoru, pozvavši se na svjedočenje jednog Kulišekovog zatvorskog cimera koji je rekao da mu je optuženi ispričao sve o ubojstvu, da se odlučio osvetiti zbog sukoba oko droge te kazao da će igrati na kartu neuračunljivosti, da mu neće moći ništa, da je mlad i neosuđivan.Odvjetniku obitelji ubijenog simptomatično je da se »sotone i vragovi, na čemu optuženi temelji svoju obranu«, pojavljuju tek na suđenju te ustvrdio da su vrlo nepouzdani svjedoci koji potvrđuju priču optuženog o opsjednutosti, i zbog magije kojoj je bio izložen od Jagodića. Nitko od njih to nije spominjao ranije u istrazi.

Ne žele osvetu


– Obitelj oštećenog ne traži nikakvu osvetu, ne želimo zlo optuženom, mržnja ne može pomoći da Ivan Jagodić uskrsne od mrtvih. U tišini patimo i nosimo uspomenu na mladića koji ničim nije zaslužio da u svom domu bude hladnokrvno zaklan, ubijen. Predlažemo primjerenu kaznu – zaključio je odvjetnik Koren.


Kulišekov branitelj, odvjetnik Goran Marjanović, u svojoj je završnoj riječi pledirao za oslobađajuću presudu.– Optužba nije s dovoljnom dozom izvjesnosti, odnosno izvan svake razumne sumnje, dokazala ključne okolnosti što se optužnicom stavljaju na teret Kulišeku – istaknuo je Marjanović, ukazujući da se to pogotovo odnosi na svijest, ubrojivost optuženika.

– Nadvještačenje nije dalo decidiran odgovor na pitanje njegove ubrojivosti u vrijeme događaja – podvukao je Marjanović, ukazujući da je jedan od ključnih elemenata na temelju kojih su psihijatrijski vještaci iz Popovače, autori nadvještačenja presudnog za ocjenu ubrojivosti, zaključili da je Kulišek simulirao, glumio svoje psihičko stanje, taj što se pri uzimanju placeba ponašao kao da dobiva pravi lijek. »Uostalom, nije bit stvari je li simulirao za ispitivanja nego je li bio ubrojiv u vrijeme događaja«, naglasio je Marjanović.