
Foto Vedran Karuza
Taj povijesni dan kada je otvoren most, građevinsko čudo tadašnje države, nije mogao proći bez svečanosti, narodnog okupljanja, i dakako - Novog lista
povezane vijesti
Mostom hrle pješaci, unuci i none, težaci i ribari, krčki povratnici iz dalekih zemalja, domaćini i gosti, stranci i Jugoslaveni. A dolje, duboko pod vitkim mostom, bistrim, plavim morem, između Voza i Črišnjeve, trajekti posljednje bijele brazde oru. Staro odlazi, novome se diveći. I ne samo trajekti! Kao da ovo more pod mostom nikada takvom srećom kliktalo nije.
Stotine barki, motorina, jahti, glisera (jedan je padobranac šarenim padobranom vukao), sandolina… Mašu radosne ruke uvis, mostu, nadimaju se snježnobijela i jedra jarkih, razigranih boja desetina jedrilica. Most zajednički slave – kopno i more. Ljudi.
Pisao je tako Novi list u ponedjeljak, 21. srpnja 1980. godine opisujući atmosferu koja je vladala u subotu, 19. srpnja, dana kada je Krk zauvijek prestao biti otok u doslovnom smislu riječi.
Dana kada je otvoren monumentalni Titov most, građevinsko čudo tadašnje države, koji je prvi put fizički spojio najveći jadranski otok s kopnom.
Taj povijesni trenutak nije mogao proći bez svečanosti, narodnog okupljanja i, dakako, pomnog medijskog praćenja – a posebno istaknuto mjesto zauzeo je upravo Novi list, koji je otvaranje mosta popratio nizom naslovnica i tekstova prožetih ponosom, emocijama i inženjerskim fascinacijama.
Od ranog jutra tisuće građana iz Krka, Rijeke i okolice slijevale su se prema novom simbolu stvaralaštva. Na krčkoj strani mosta u 10 sati počeo je veliki narodni zbor, a točno u 11.30 sati predsjednik Predsjedništva SFRJ Cvijetin Mijatović simbolično je prerezao vrpcu i pustio promet preko mosta.
Posebno emotivan trenutak bio je prelazak građana – njih oko 25.000 – pješice preko mosta, uz besplatni autobusni prijevoz. Bio je to trenutak kolektivne euforije i identifikacije s velikim djelom. Krk je tog dana prestao biti izolirani otok i postao prometno i simbolički dio zajedničke budućnosti.
Već dan kasnije čitatelje su u Novom listu dočekale stranice posvećene jedinstvenom događaju. Naslovnice Novog lista bile su u funkciji slavljenja: “Titov most u prometu”, “Titovo ime – simbol stvaralaštva”, uz fotografije mase ljudi okupljene u čast otvaranja te same ceremonije s političkim vrhom.
Novi list je dao i tehničku “osobnu kartu mosta” – impresivni podatci o najvećem armiranobetonskom luku na svijetu (390 metara) koji se proteže između kopna i otočića Sveti Marko, pa dalje prema Krku, do otočića Voz.
Uspoređujući most s onima u Australiji, Paragvaju, Portugalu, Švedskoj i Brazilu, jasno se isticalo da je ovo bio projekt globalnih razmjera. Samo glavno gradilište obuhvaćalo je više od 30.000 kubika materijala, 25.600 kubika betonskog željeza, 3.520 tona armature i 280 tona visokoovrijednih kablova.
Most je stajao 654 milijuna dinara, s dodatnih 140 milijuna za pristupne ceste. Osim tehničkih podataka, Novi list nije zaboravio ni ljude. Detaljno su predstavljeni inženjeri, projektanti, građevinari i direktori.
Nisu izostavljeni ni konzultanti, izvođači i institut koji je radio reviziju projekta… Danas, s vremenskim odmakom, može se reći da su stranice Novog lista iz srpnja 1980. mnogo više od pukog izvještaja – one su dokument emocije jednog vremena u kojem je izgradnja mosta značila vjeru u budućnost, u napredak, u mogućnost povezivanja….