Iako je prema posljednjoj procjeni Državnog zavoda za statistiku Hrvatska prošle godine ostvarila pozitivan migracijski saldo, odnosno više nam se ljudi doselilo nego što je iz zemlje otišlo, to ne znači da su se Hrvati počeli masovno vraćati s privremenog rada u inozemstvu. Dapače! Trend odlaska Hrvata iz domovine se nastavio, samo slabijim stopama pa Hrvatsku godišnje više ne napušta 100 tisuća ljudi nego 20 tisuća.

Nije šija, nego vrat, ironično bi se reklo u narodu, no ovdje nema mjesta nikakvoj ironiji jer je najveći broj onih koji su lani odlučili pokupiti kofere i odseliti se bio u dobi od 20 do 39 godina. Dakle, i dalje nam odlazi najpotentniji dio stanovništva, unatoč silnom rastu BDP-a, plaća, prihoda od turizma i ostalih ekonomskih agregata. Demografi kažu da ovu generaciju iseljenika nikako ne treba uspoređivati s onom generacijom koja je 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća odlazila na privremeni rad u SR Njemačku jer se ta generacija ipak odlučila vratiti, za razliku od današnjih mladih koji su otišli iz Hrvatske sa svojim obiteljima i s namjerom da se više ne vrate.

Ipak, u domovinu se prošle godine vratilo nešto više od 13 tisuća Hrvata, što je u odnosu na 450 tisuća koliko ih je otišlo u posljednjih deset godina – a to je tada bilo 10 posto stanovništva – kap u moru. Osnovali smo i Ministarstvo demografije s namjerom da zauzdamo bijelu kugu iako i djeca u školi znaju da jedno ministarstvo ne može spasiti demografsku sliku Hrvatske, kao što ni Ministarstvo gospodarstva samo ne može potaknuti gospodarski rast. Ministarstvo demografije tako je pokušalo znatnije privući potomke hrvatske emigracije iz Južne Amerike, a prema jučer objavljenim podacima Zavoda za statistiku, iz zemalja Latinske Amerika vratila su se 62 Hrvata (slovima: šezdeset i dva).

Pokušali smo i s novčanim poticajima za one koji se žele vratiti kroz program »Biram Hrvatsku«, koji je također doživio fijasko kao i napori da u domovinu dovučemo praunuke Hrvata koji su trbuhom za kruhom bježali iz Austro-Ugarske. Baš kao što su kod nas došli Filipinci i Nepalci u potrazi za boljim životom, a Hrvatska im služi kao odskočna daska za razvijenije članice Europske unije. I sve ih je više, a upravo zahvaljujući njima imamo pozitivan migracijski saldo, ali koji ide u korist stranim državljanima. Naime, u Hrvatsku se u prošloj godini doselilo više od 57 tisuća stranaca, a istodobno se odselilo više od 20 tisuća Hrvata i ovom podatku ne treba nikakav komentar. Pametnom dosta, reklo bi se. Nastavimo Ii ovakvim tempom, više neće imati tko iseliti se iz Hrvatske, a Srbi će izgubiti status najveće nacionalne manjine. Možda bismo trebali početi razmišljati o nepalsko-hrvatskim dvojezičnim pločama.

Negativne demografske trendove u Hrvatskoj pratimo od 1991., upozoravaju demografi, a da stvar bude gora takvi trendovi pokazuju da imamo depopulaciju u kontinuitetu jer u isto vrijeme imamo i veći broj umrlih nego rođenih, i iseljavanje stanovništva i starenje stanovništva, sve u paketu. A svi ti negativni trendovi donose probleme ekonomiji, tržištu rada i socijalno-zdravstvenim sustavima te na kraju i mirovinskim fondovima koje uskoro neće imati tko puniti.

Svi vole reći da su djeca budućnost, a u posljednjih sto godina nam se prepolovio broj djece do 15 godina i starije, a uzrasta od nula do šest godina, tj. predškolske djece je tri puta manje, upozorava demograf Marin Strmota. To je zabrinjavajuće jer znamo da tu nema pomoći ako ne budemo radili na fertilitetu, kaže Strmota i dodaje da je Slavonija predvodnica u lošim demografskim trendovima. U samo 20-ak godina broj učenika se u slavonskim županijama prepolovio, a zatvoreno je 1.120 razreda! To je najizvorniji prikaz onoga što nas čeka na tržištu rada u budućnosti, a onda i po pitanju opstanka Hrvata.

U Vladi se previše ne zabrinjavaju oko demografskog potopa jer su od istočnoeuropskih članica Unije doznali da kad država dostigne 80 posto razvijenosti EU-a da se tada svi koji su otišli počnu vraćati doma. Sada smo na 79 posto razvijenosti Unije.