RIJEKA Zoran Roje, legendarni kapetan olimpijskih pobjednika 1984. godine, koje je nedavno okupio u Opatiji na proslavi 40. obljetnice zlata iz Los Angelesa, emitira svoju novu epizodu nesnimljene serije »Čovjek i more«, na barci je negdje između Cresa i Lošinja.

Slavni trofejni igrač, trener i izbornik otplovio je daleko od lučice na Kantridi, navijači se pak pitaju do kuda može doploviti njihova omiljena posada, sastav hrvatskih prvaka svijeta koji brani titulu u dalekom Singapuru, očekujući nedjeljni četvrtfinale. Ohrabreni su svi u hrvatskom vaterpolu bjelodanom činjenicom da ansambl izbornika Ivice Tucka i dalje emitira pobjedničke koračnice, čule su se one u susretim s Crnom Gorom i Grčkom, čime je izboren izravni ulazak u četvrtfinale.

Nijanse

– Svi dobro znamo kako smo mi reprezentacija koja trenutno brani titulu prvaka svijeta – podsjeća Zoran Roje. – Inače, već su poslovično naše ambicije ući među četiri najbolje svjetske momčadi. U ovom trenutku je to vrlo ostvarljiva namjera, s druge strane, kada se pak uđe u krug te četvorice, onda su odlučujuće te nijanse koje mogu donijeti odlučujuću prevagu. Svakako da smo u ovom trenutku poneseni rezultatima iz svih tih posljednjih godina te samim time u svakom slučaju imamo dovoljno nužnog samopouzdanja. Isto tako, ekipa ima i dostatnu uigranost, uz nju i adekvatnu fizičku pripremljenost, sve što je nužno da bi se doplivalo do kraja. Ali, što će biti na koncu, to je vrlo neizvjesno. Valja podsjetiti kako već ulaskom među četiri najbolja sastava na svijetu svi možemo biti zadovoljni. No, tada počinje nova priča, a ulazeći u nju zadovoljan ne znači ne imati ambicije za ostvarenje još višeg cilja. Pritom ne zaboravljamo niti ostale, konkurencija je tako kvalitetna da se ni izbliza ne bih upuštao u neke pretjerane poruke, u one prepotentne izjave u stilu »bit ćemo prvaci svijeta«. Ali s druge strane, da imamo mogućnosti to ostvariti, to svakako imamo.

Za hrvatsku momčad, kao ostalo društvo »osmorice veličanstvenih«, ova nova faza natjecanja je i nova radost i nova briga, uz veselje zbog ulaska u četvrtfinale kao klobučić nad Učkom prijeteća je činjenica da nakon krivog zaveslaja nema više »ispravke krivog navoda«. Na toj paleti nokaut susreta svaka nijansa može izmijeniti dojam cijele slike.

Stabilnost

– U takvim utakmicama može čak odlučiti tko bolje puca peterce… U svemu tome valja podsjetiti kako u prethodnim četvrtfinalnim, polufinalnim i finalnim utakmicama najvećih turnira imamo našeg vratara Bijača, koji se pokazuje u vrhunskom izdanju. To je pak prvi preduvjet da napravimo taj koračić više od suparnika. Uz to nam se treba dogoditi da na tim utakmicama imamo nekog od naših igrača koji će odigrati malo iznad svih ovih drugih, dati gol, dva više nego ostali i načiniti tu nužnu razliku. Pritom pak krećemo od one bazične stvari kako je izgaranje za svaki centimetar vode, za svaki centimetar visine, za blok, stizanje u obranu ili pak krađu lopte obavezno. Jasno da treba maksimalna koncentracija, da se ne dogode neke banalne greške ili ne daj Bože da u toj nervozi netko ne napravi neku glupost. Bude li sve kako treba, onda je ključno, ako se želi otići do kraja, raspoloženje vratara te jednog ili dvojice koji će odigrati bolje od drugih, zabiti taj gol više, riješiti utakmicu, da bude hladne glave i mirne ruke kada mu se pruži prilika za postizanje gola.

Uoči susreta s Grčkom ocjene su bile kako suparnik ima najboljeg vratara na svijetu i najbolje svjetske centre, utakmica je išla u prilog onima koji ih ne bi mijenjali za Bijača i riječkog slavnog sidruna Josipa Vrlića.

– Imamo psihološku stabilnost, pokazali smo je i s Grcima, kada usprkos startnih 1:4 nismo gubili kompas. Mi igramo dalje, samouvjereni smo, a imamo i kvalitetu. U ovoj fazi igramo s jakim i uigranim ekipama, koje su pune vrhunskih igrača. Stoga nam treba čvrstina, stabilnost u obrani, izgaranje u igri, motivacija koja treba biti »na tisuću«, a nužna je vrhunska, top izvedba vratara te jednog ili dvojice igrača koji će okrenuti utakmicu na našu stranu.