
Katja Luketić / Foto: V. KARUZA
Prosječno je na razini Županije prije obuke plivanja 20 do 25 posto neplivača, dok ih je na kraju obuke oko 9 posto. Od 2023. godine kroz obuku je prošlo više od 3.000 djece
povezane vijesti
Jedna smo od zemalja s najvećom dužinom obale po stanovniku, 6.176 kilometara na manje od četiri milijuna stanovnika, da o broju naših otoka i ne govorimo. Velik je i broj rijeka, voda je, bilo morska, bilo slatka, jedan od najvažnijih hrvatskih simbola, kao i bogatstava. Znači li to samo po sebi da smo i jedni od najboljih plivača na svijetu, da u Hrvatskoj svi znaju plivati i da to čine od najranije dobi? Na žalost, situacija je – suprotna. Vjerovali ili ne, ali među djecom i mladima do 19 godina utapanje je drugi najčešći uzrok smrti, odmah nakon prometnih nesreća. Protekle dekade, od 2011. do 2020., u Hrvatskoj se utopilo 857 osoba – 53 su bila djeca. Prema podacima o broju neplivača u Hrvaskoj, što je za velikih vrućina i jedan od uzroka utapanja jer osvježenje koje donosi more je nezamjenjivo, ne stječe se dojam o državi s više od tisuću otoka i kilometrima i kilometrima obale, već o državi koja prema toj tjelesnoj aktivnosti, jako važnoj i kao refleks održavanja života, unatoč svim naporima i ulaganjima još uvijek ima nedovoljno kvalitetan odnos. Prema procjenama, čak četvrtina stanovništva ne zna plivati, tako da bi nam slogan mogao biti – Zemlja s tisuću otoka i milijun neplivača.

Triatlon klub Rab niz godina organizira obuku neplivača / Foto: TK Rab
Nakon pretužnih brojki o utapanju, nova sramota je činjenica da između 40 i 70 posto djece u Hrvatskoj ne zna plivati. Sustavna obuka neplivača izbačena je iz državnog pedagoškog standarda 2010. godine, dok je zahvaljujući ministrici turizma i sporta Nikolini Brnjac taj problem riješen 2021. godine. Ona je naime pokrenula inicijativu kojom je od Ministarstva obrazovanja tražila da se za najmlađe učenike vrati obavezna obuka plivanja. Da priča krene u željenom i potrebnom smjeru, Ministarstvo turizma i sporta definiralo ju je kroz Nacionalni program sporta te sustavno provodi Natječaj za sufinanciranje sportskih programa obuke neplivača »Hrvatska pliva« kroz koji se javljaju sportske udruge što provode programe obuke neplivača. Do danas su ukupno sufinancirana, kako nas je izvijestila Jelena Kolar, glasnogovornica Ministarstva turizma i sporta, 142 projekta u ukupnom iznosu od 1,84 milijuna eura, a kroz navedene programe prošlo je 27 tisuća djece. Program dakako nastavlja, njegov je pobornik i aktualni ministar turizma Tonči Glavina koji je itekako svjestan važnost sporta za zdravlje nacije.
Obuka djece neplivača s otoka
Kad je u pitanju Primorsko-goranska županija, svjesnost o problemu obuke plivanja prisutna je na institucionalnoj razini dugi niz godina. Organiziranu obuku učenika pokrenuo je Grad Rijeka, uz potporu Županije, još 2008. godine. Fokus je bio na učenicima drugih razreda, no zbog vakuuma u vrijeme pandemije koronavirusa, danas su obuhvaćene i neke druge generacije. Iako nema preciznih statistika, zahvaljujući toj inicijativi, koja se dakle provodi punih 17 godina, pretpostavka je da unutar populacije do 25 godina starosti, u Rijeci nema neplivača. No, pomaknemo li se samo koji kilometar izvan granica Rijeke, problem neplivanja dolazi u prije spomenute, iznimno loše statistike. Upravo stoga tadašnji primorsko-goranski župan Zlatko Komadina prije nekoliko godina pokreće projekt obuke plivanja za sve učenike osnovnih škola unutar Županije. Jer neplivača, ma koliko to djelovalo apsurdnim ili nemogućim, ima i na kvarnerskim otocima. Stručne su službe naime na temelju medicinskih istraživanja i zapisa prihvatile činjenicu da niz generacija, a problem se posebno usložnjava od pojave »pametnih telefona« što je razdoblje nešto kraće od dvadeset godina, dolazi do znatnog narušavanja motorike kod djece. I ona koja znaju plivati, više se održavaju na površini no što plivaju, a sve one nekadašnje silne zabave koje su se svakodnevno i cjelodnevno odvijale na plažama i mulićima skoro su nestale. Kao i bavljenje sportovima, vaterpolom ponajviše, koji su nekad bili nezamjenjivim koloritom plaža primorskih gradova.
O toj smo temi razgovarali i s Katjom Luketić, glavnom tajnicom Zajednica sportova Primorsko-goranske županije, jedne od najmorskijih u Hrvatskoj. Posebno su nas zanimale aktivnosti obuke djece neplivača s kvarnerskih otoka.
– Projekt o kojem razgovaramo nosi naziv Županija pliva. Program obuke plivanja na nivou županije se provodi od 2023. godine, a ona financira sve osnovne škole kojima je osnivač, odnosno taj program ne financiraju OŠ Crikvenica i OŠ Opatija jer su njima osnivači gradovi. U program je dakle uključena 31 osnovna škola s ukupno 1.090 učenika u pedagoškoj godini 2024/2025. U prijašnjem ciklusu, školskoj godini 2023/2024. su bila 1.123 učenika, a još godinu ranije, 2022./2023. godine bilo je1.159 učenika obuhvaćeno programomu. Programom obuke plivanja je definirano da se obuhvate učenici drugih razreda, a po školi se provodi u trajanju od 10 sati u sklopu kojega većina učenika koji su bili neplivači uspiju savladati program i postanu samostalni »plutači plivači«. Sportskim rječnikom pojašnjeno, to znači da se nakon obuke znaju održavati na vodi, ali nisu savladali tehnike plivanja. Ostali učenici koji su na početku programa već savladali bazne tehnike plivanja, došli su dakle u program kao plivači, savladavaju tehnike plivanja kroz poseban program. Prigodom pokretanja sustava Županija pliva odlučeno je da se za dio škola program provodi na bazenima Kantrida, dok je za škole Gorskog kotara središnje mjesto obuke bazen u Delnicama. Za ostale škole u priobalju i na otocima, obuka i program se provode na plažama blizu matičnih škola. Program provode kineziolozi i treneri plivanja, pojasnila nam je u iscrpnom razgovoru Luketić.

Katja Luketić / Snimio: V. KARUZA
Bazen Kantrida ili plaža
Posvetimo li se statistici, koliko god nas nekad »nervirala« jer zna uprosječiti pojedine procese, kod evidencije neplivača je neumoljiva. Istodobno i zapanjujuća te zastrašujuća, pa čak i kad je riječ o Primorsko-goranskoj županiji koja se uistinu ne može požaliti na »nedostatak mora«. Idemo dakle s brojkama. One su kod škola na moru dobre jer neplivača ima samo 2 do 3 posto. Ne bi ni njih bilo, no s obzirom da je riječ o regiji koja je, posebno kad su otoci u pitanju, privlačni za doseljavanje, u taj postotak ulaze uglavnom djeca koja su tek doselila ili pak ona koja imaju veliki strah od mora. No maknemo li se samo u »riječki prsten«, kako nas je informirala Katja Luketić, u gradove i općine koje nemaju »izlaz na more«, postotak neplivača dramatično raste i dolazi do nevjerojatnih 40 posto! U Gorskom kotaru situacija je nešto bolje – 32 posto je neplivača. Prosječno je dakle na nivou županije prije obuke plivanja, prosjek 20 do 25 posto neplivača, dok ih je na kraju obuke oko 9 posto.
Kad su otoci u pitanju, program Županija pliva, čija je provedba pod ingerencijom UO-a za odgoj i obrazovanje na čijem je čelu pročelnica mr. Edita Stilin, ostavlja mogućnost dolaska u Rijeku gdje se provodi na bazenskom kompleksu Kantrida, ili se u lipnju provodi na nekom od pogodnih mjesta, na sigurnim plažama ili u okviru takvih sportski definiranih mjesta na moru. Dolazak u Rijeku su primjerice iskoristili učenici osnovnih škola otoka Krka, dok drugi koriste vrijeme toplog mora kako bi se djeca naučila vještini plivanja. Iako su dakako more i njegove blagodati nezamjenjivi, kad je obuka plivanja u pitanju znatno su ipak pogodnija adekvatna sportska borilišta, odnosno bazeni. Žalosno je da u današnje vrijeme, dakle znatno naraslog društvenog standarda kao i opće infrastrukture, komunalni bazeni jedva da i postoje. Svjedoci smo prave »eksplozije« izgradnje bazena u komercijalne svrhe, uz kuće za odmor niklo ih je na tisuće, a da jedinice lokalne samouprave, a one na otocima idu u red bogatijih unutar Primorsko-goranske županije, nisu u stanju izgraditi zatvorene bazene namijenjene sportu i rekreaciji građana. Obuka plivanja u situaciji toplog mora naime zna izlaziti iz okvira provođenja nastave, školske godine, tako da može doći do nemogućnosti provedbe, ili osipanja broja djece, i nepohađanja škole plivanja, tako da su u tom slučaju bazeni ipak bolja opcija. Dovoditi djecu s Raba ili Lošinja na obuku plivanja na Kantridu je izrazito nepraktično, pa i skupo, tako da se obuka odvija u lokalnoj zajednici.

iStock
Daleko i nepredvidivo
Kad je primjerice Grad Rab u pitanju, koji i inače financira djelovanje brojnih sportskih udruga na svom području, obuka djece vještinom plivanja povjerena je Triatlon klubu Rab čiji je predsjednik Nenad Šimičić. Riječ je o istinski jako dobro organiziranom i angažiranom klubu, nedavno je u njihovoj provedbi organiziran tradicionalni, 17. po redu Rapski triatlon na kojem je nastupilo čak 309 natjecatelja iz nekoliko država. Neumorni Šimičić je prije nekoliko godina bio i pokretač inicijative za izgradnju bazena na Rabu koji bi upravo djecu pretvarao u sportaše, plivače, vaterpoliste…
– Tako je, mi provodimo program obuke plivanja, svake godine nam je u programu 30-ak djece, a proces vode naši iskusni treneri, konkretno voditeljica programa je Iva Bačić, istaknuo nam je Šimičić.
Ona nam je pak dotaknula nekoliko tema koje, iako dakako nema dvojbe da je akcija Županija pliva odlična, do kraja razotkrivaju problematiku obuke neplivača, ali i općenitog razvoja sportova kojima je borilište – bazen.
– Kao što vam je naglasio i Nenad, provodimo nekoliko razina obuka u čijem je fokusu učenje plivanja, pa tako i akcije koju je pokrenula i Primorsko-goranska županije. Ali s obzirom da smo »osuđeni« program provoditi na moru, ove ga godine nismo proveli. Prebacili smo ga za rujan kad opet počinje školska godina. Pokušali smo jednom i s organizacijom škole plivanja na Bazenima Kantrida, ali to uistinu nema smisla – daleko je, naporno, pa i neprovedivo. Svakako, ono na čemu svi mi sportaši Raba, posebno oni vezani uz vodene sportove, želimo je – zatvoreni sportski bazen. Ne moram vam ni spominjati koliko bi to bilo nama važno, ali i čitavoj zajednici, istaknula nam je Iva Bačić, i sama vrsna sportašica s dugogodišnjom karijerom u najtežim sportski disciplinama, onima koje objedinjava.
Vratimo se na otok Krk gdje se u Malinskoj i ovog lipnja nastavila tradicija besplatne obuke za neplivače. Ovaj program provodi Gradsko društvo Crvenog križa Krk, u suradnji s Općinom Malinska-Dubašnica i Turističkom zajednicom Općine Malinska-Dubašnica. Obuka je namijenjena djeci predškolskog i ranog školskog uzrasta (od 5 do 8 godina), s ciljem da djeca kroz igru i stručno vodstvo steknu osnovne plivačke vještine, oslobode se straha od vode te nauče osnove sigurnog boravka u vodi.
Ulaskom u temu o plivanju, motorici malodobnika, zastrašujućim brojkama o utapanju djece i važnosti obuke plivanja, otvorilo se i niz povezanih tema. Kako nam se čini uskoro, u nekom od brojeva Otočnog Novog lista slijedi ona o – sportskoj infrastrukturi na otocima. Za one koji možda ne znaju, kvarnerski otočni pojas ima više od 40 tisuća stanovnika, uglavnom nedostatne infrastrukture za bavljenje sportom izvan toplih mjeseci. Nelogično, jer osim za potrebe stanovništva, bazeni i dvorane odlična su komercijalna infrastruktura, primjerice za pripremu sportaša zimi. Ali o tome – uskoro, u nekom novom tekstu.

iStock
»Plutači plivači«Programom obuke plivanja je definirano da se obuhvate učenici drugih razreda, a po školi se provodi u trajanju od 10 sati u sklopu kojega većina učenika koji su bili neplivači uspiju savladati program i postanu samostalni »plutači plivači« |
Projekt o kojem razgovaramo nosi naziv Županija pliva. Program obuke plivanja na nivou županije se provodi od 2023. godine, a ona financira sve osnovne škole kojima je osnivač
Katja Luketić
Pokušali smo jednom i s organizacijom škole plivanja na Bazenima Kantrida, ali to uistinu nema smisla – daleko je, naporno, pa i neprovedivo
Iva Bačić
2023.
godine počeo je program obuke neplivača na području Primorsko-goranske županije