Utemeljena u počast filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću te prvi put dodijeljena na Pulskom filmskom festivalu 2010. godine, godišnja nagrada »Vedran Šamanović« koja se dodjeluje filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu, došla je do malog jubileja, a dodijeljena je u centru Pulskog filmskog festivala u Domu hrvatskih branitelja.

Vrijedne ekipe

Ovogodišnji dobitnik Nagrade je Igor Bezinović za film »Fiume o morte!«. Žiri nagrade u sastavu Petra Belc, Jure Pavlović i Vedran Šuvar obrazložio je svoju odluku sljedećim riječima:

– Nagrada »Vedran Šamanović« drugi put se dodjeljuje Igoru Bezinoviću, ovoga puta za film »Fiume o morte!«, u kontekstu hrvatskog filma inovativno i žanrovski hibridno djelo koje dovodi u pitanje granice između dokumentarnog, igranog i eksperimentalnog filma.

Inteligentnim i duhovitim korištenjem filmskog jezika Bezinović obrađuje povijesnu epizodu D’Annunzijeve okupacije Rijeke (1919. – 1921.), destabilizirajući pritom porozne granice između stvarnosti i fikcije, povijesti i sadašnjosti, čime nam ujedno i pokazuje kako se u hrvatskom filmu stvarnost prestala opirati snimanju, jer redatelj napokon preuzima potpunu kontrolu nad svojim djelom.

Ekipa filma »Fiume o morte!« u Puli / Foto Pula Film Festival

Nagradu Hrvatskog društva filmskih djelatnika za cjeloživotni doprinos kinematografiji dobio je renomirani filmski producent Ljubo Šikić, a nagradu mu je uručila Ksenija Marinković, predsjednica Društva.

– Čovjek, kad dobije priznanje svojih kolega, to mu je sigurno jako drago. Kad vas se u određenim godinama ljudi sjete, ne možete ne biti emotivni, rekao je Šikić na dodjeli nagrade u Festivalskom centru.

U prvom kritičarskom duelu 72. Pulskog filmskog festivala o filmovima otvaranja – »Paviljonu 6« i »Južini« – razgovarale su filmske kritičarke Zrinka Pavlić (tportal.hr) i Milena Zajović (Večernji list). »Paviljon 6« ocijenile su čistom peticom, uz komentar Pavlić da je to najbolji domaći fly on the wall dokumentarac koji je gledala. »Južinu« su opisale kao energičan film s odličnim soundtrackom Grše i Tome Bebića.

– Zanimljivo mi je vidjeti kako se mladi autori vraćaju pankerskim prikazima ulica u kojima su odrastali. Drago mi je što ponovo u hrvatskom filmu imamo posvećenost manjim gradovima, rekla je Zajović.

Drugog dana festivala nastavljeno je kritičarskim duelom »Točno u podne« gdje su filmski kritičari i novinari Sandra Perović (RTS) i Jurica Pavičić (Jutarnji list) komentirali filmove »Kako je ovdje tako zeleno?« i »Bumbarovo ljeto«.

Suvremena priča

Trećeg dana festivala predstavile su se ekipe čak triju filmova. Ekipa filma »Kako je ovdje tako zeleno?« govorila je o nastanku ovoga filma, o nekim epizodama sa snimanja, ističući da je posao bio zanimljiv, kreativan, ali i zahtjevan, no da je protekao u dobrom raspoloženju.

»Obiteljska terapija« bila je zanimljiva za snimanje, otkriva tim, a redateljica Sonja Prosenc kazala je da ovdje kuća funkcionira kao lik, poput ogledala, koja pripovijeda nešto s puno života te da je to i sociološki komentar i intimna drama te da se cijela priča uzročno-posljedično reflektira kroz kuću, a ujedno je i terapija, gdje ima satire i apsurda.

I glavni glumac Marko Mandić govorio je o svome radu i iskustvu na ovome filmu, kako su razgovarali o pojedinim scenama, kako se sve to kombiniralo, a koproducentica Tamara Babun kazala je ponešto o distribuciji filma, ističući da suvremeni gledatelj traži angažman. Redateljica je pak rekla da traže i nešto novo, nešto o ženskoj obiteljskoj liniji.

Vrlo je vesela i brojna bila ekipa iz filma »Bumbarovo ljeto«, a moderator Boško Picula nazvao je to šarolikom ekipom, dok je redatelj Daniel Kušan definirao to produkcijski zahtjevnim filmom, ističući kako je taj projekt započeo producent Ivan Maloča još prije nekog vremena.

Govorio je i o Zlarinu te o specifičnostima snimanja na tome otoku, koji ima poseban šarm i divne ljude, a u razgovoru s Piculom složio se da je to kao neki nastavak »Koka«, kao da je Koko stigao do Zlarina, naglašavajući da je to jedna suvremena priča. Kušanu su uzori bili Spielberg i ekipa, a cilj je bio osuvremeniti priču.

Vrlo su simpatični i spontani bili i mali glumci: Jozo Mornar i Luna Vručinić Perić, koji su imali malo treme, ali im je bilo jako zanimljivo i poticajno snimati. Bilo je tu razgovora, improvizacije, učenja, ali i vrlo značajnih iskustava.