KARLOVY VARY – »Ugodno me iznenadila reakcija publike, nadao sam se da će im se film svidjeti, ali nisam očekivao da će tako velika dvorana biti ispunjena do posljednjeg mjesta i da će film biti tako toplo primljen«, rekao nam je iranski redatelj Soheil Beiraghi čiji je novi film »Bidad« (»Nepravda«) imao svjetsku premijeru na 59. Međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary koji večeras završava dodjelom nagrada pa dodao: »Čak su i reakcije medija i recenzije filma izuzetno pozitivne što me jako veseli, nije to baš uvijek bio slučaj s mojim filmovima. Sretan sam što je film dobio tako lijepu podršku, svuda se osjeća jako pozitivna energija.«

Film o mladoj pjevačici Seti koja odbija prihvatiti da ženama u Iranu nije dopušteno javno nastupati jer je to u suprotnosti s vjerskim zakonima, uvršten je u glavni natjecateljski program u posljednji čas kako bi se zaštitila sigurnost filmske delegacije koja je napustila Iran u tajnosti. »Kad bih vam otkrio sve detalje operacije našeg tajnog izlaska iz Irana, trebalo bi nam mnogo više vremena, mogu vam samo reći da je bilo poprilično komplicirano organizirati dolazak na festival u Karlovy Vary. To me čini jako tužnim. Ja sam samo filmaš koji svoje filmove želi prikazati publici širom svijeta, a onda moram prolaziti kroz niz poteškoća da bih uopće izašao iz svoje zemlje«, otkriva nam Beiraghi u ekskluzivnom intervjuu koji smo s iranskim filmašem napravili u prelijepom češkom gradu koji je pored velikog filmskog festivala poznat i po stoljetnom lječilišnom turizmu.

Osuda vlasti

Vraćate li se nakon festivala u Teheran?

– Da, ali prvo želim naći međunarodnog distributera za film. To mi je trenutno najvažnije jer želim da se film prikazuje na festivalima širom svijeta i da ga vidi čim više publike. Film smo snimili s ciljem da svijetu pokažemo što se događa u Iranu i kako se žene tretiraju i mislim da je važno da naša poruka stigne do svih krajeva svijeta.

Ne bojite se posljedica koje će vas, vjerujem, dočekati pri povratku u Iran? Jafar Panahi i drugi iranski filmaši čiji filmovi osuđuju iranski režim redovito su osuđivani na zatvorske krazne i višegodišnje zabrane rada.

– Iranske vlasti su me već osudile na četiri godine i tri mjeseca zatvora zbog ovog filma. Tijekom procesa montaže policija je izvršila pretres našeg ureda, pregladala je sav snimljeni materijal uključujući i neiskorištene snimke te pročitala produkcijske bilješke. Također, vlasti su nas ispitivale i tijekom snimanja filma.

Znači li to da ćete završiti iza rešetaka nakon povratka u Iran?

– To je izvan moje kontrole, ne znam što će se dogoditi. Iranski režim je nepredvidiv, nitko ne može znati što će odlučiti, nemam pojma hoće li doći po mene, i ako da kada, ili će promijeniti kaznu u nešto drugo. Na društvenim sam mrežama odbjavio da sam osuđen na zatvorsku kaznu i to više nije tajna, a što će se dogoditi po povratku, nemam pojma.

Vjera u istinu i pravdu

Nimalo vas ne brine takva neizvjesna situacija?

– Ne želim se uopće fokusirati na to. Vrlo je zamorno razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi i kakve bi mogle biti posljedice na moju karijeru i život. Živjeti u strahu nema nikakvog smisla, to me spriječava u svakodnevnom životu i kreativnom radu. Moja je filozofija živjeti dalje normalnim svakodnevnim životom, raditi i stvarati, a što će biti, vidjet ćemo.

»Bidad« je nastao kao nezavisna produkcija u ilegalnim uvjetima jer zbog svog kritičkog tona nikada ne bi bio odobren od strane cenzora. Kako uopće nastaju nezavisni filmovi u Iranu i s kojim se sve izazovima suočavaju nezavisni filmaši? Kako nalazite novčana sredstva i organizirate snimanja?

– Svi ti filmovi su rezultat entuzijazma, vjere koju iranski filmaši imaju u istinu i pravdu i njihovih principa da svojim filmovima pronose istinu o Iranu širom svijeta. To je temelj koji sve nas iranske filmaše i filmske radnike snažno ujedinjuje i nema tog režima koji to može zaustaviti. A kako bismo osigurali novac, opremu, filmsku ekipu i dozvole za snimanje služimo se mnogim trikovima, naučili smo biti snalažljivi.

Jaki ženski likovi

Je li ženama u Iranu uistinu zakonom zabranjeno pjevanje na javnim događanjima, u klubovima, na koncertima?

– Da. U iranskoj je kulturi žensko pjevanje tradicionalno prihvaćeno, ali zakoni Islamske Republike strogo zabranjuju ženama pjevanje u javnosti, a osobito pred muškarcima. Djeca u Iranu odrastaju uz majke i bake koje im pjevaju jer je pjesma važan dio iranske tradicije i kulture i ženski glas postaje dio našeg odrastanja, ali onda imate kontradiktornu situaciju da je ženama zabranjeno pjevati u javnosti. To ide toliko daleko da žene ne smiju pjevati čak niti na svadbama, rođendanima i sličnim proslavama koje se održavaju na javnim mjestima na kojima su prisutni i muškarci.

U svojim filmovima redovito portretirate snažne žene.

– Sve su žene po prirodi snažne, osobito u trenucima otpora, i upravo me to inspirira da u mojim filmovima uvijek imam jake ženske likove. U iranskoj kinematografiji žene su često prikazane kao slabe, a to je vrlo daleko od stvarnosti. Mislim da su žene snažnije od muškaraca i da su sposobne promijeniti svijet.