Naš svijet prepun je sela, zaselaka i gradova smještenih na neočekivanim lokacijama. Pogledom na neke od njih, zasigurno ćete se pitati zašto se itko ikada odlučio na život baš tamo! Od podzemnih naselja, sela na strmim liticama, pa sve do gradova izgrađenih na samom rubu vulkana – donosimo deset najneobičnijih lokacija na kojima ljudi dandanas žive.

YANJIN, KINA

iStock

Ako ste klaustrofobični, možda biste trebali dvaput razmisliti prije nego što posjetite Yanjin… Ovaj grad u kineskoj provinciji Yunnan sagrađen je tik uz rijeku Guanhe, između strmih planina, a pronašao se prvi na našem popisu jer izgleda posve nestvarno. Često ga se naziva najužim gradom na svijetu, jer najširi dijelovi grada mjere manje od 300 metara u širinu, a na najužem mjestu, Yanjin je širok manje od 30 metara! Mnoge su zgrade u Yanjinu sagrađene na samoj obali, a kako bi se zaštitile od poplava, izgrađene su na betonskim stupovima. YouTuber Drew Binsky u šali je rekao, kad ga je jednom prilikom posjetio, da se u određenim područjima gotovo možete rukovati sa susjedima s druge strane ulice! Sa svake strane grada nalazi se jedna glavna cesta, paralelna s rijekom, no mostova nema toliko koliko biste očekivali s obzirom na to da mu broj stanovnika doseže skoro pola milijuna…

ROCAMADOUR, FRANCUSKA

iStock

Rocamadour tehnički nije grad, već zapravo sićušno, srednjovjekovno selo izgrađeno uz i iznad klanca na rijeci Alzou u jugozapadnoj Francuskoj. Vizualno se propinje uz liticu i izgleda poput prizora iz bajke. Zanimljivo je kod ovog mjesta da u svom donjem dijelu ima svega jednu ulicu, Rue de la Couronnerie, koja vrvi trgovinama i kućama, od kojih neke datiraju još u 13. stoljeće. Iz Rue de la Couronnerie uzdiže se monumentalno stubište od 233 stepenice koje vodi do skupine crkava i svetišta službeno priznatih kao UNESCO-ova svjetska baština. Samo zamislite, u 12. stoljeću hodočasnici su prelazili cijelu Europu samo da bi se ovdje molili.

Povijest kaže da je nakon Francuske revolucije Rocamadour gotovo napušten u cijelosti, a danas vrvi turistima i onima koji se religiozno uspinju stepenicama do crkve sv. Amadoura. Legenda kaže da je svetac svjedočio smrti sv. Petra i sv. Pavla u Rimu prije nego što se nastanio u malom francuskom selu kako bi proveo svoj život u samoći. Rocamadour je jedna od postaja na poznatom hodočašću Camino de Santiago, a ovdje se, u kapeli Notre-Dame, zaklonjenoj liticama, također nalazi poznati kip Crne Madonne.

GANVIE, BENIN

iStock

Jedinstveno selo Ganvie, smješteno u Republici Benin u Gvinejskom zaljevu u zapadnoj Africi, sagrađeno je na vodi, dok njegovih 30 tisuća stanovnika kao glavno prijevozno sredstvo koristi kanue. Upravo zato, Ganvie često zovu i afričkom Venecijom.

Dok Venecija počiva na kanalima, Ganvie se smjestio na jezeru Nokoue, te postoji ondje od 17. stoljeća kada je nastalo kao sigurno utočište za pleme Tofinu, koje se tada sukobljavalo s drugim plemenom Fon, čija su ih vjerska uvjerenja sprječavala od borbe na jezeru, koje su smatrali svetim. Ime Ganvie odaje počast upravo toj povijesti, te na lokalnom jeziku znači – »preživjeli smo«. Ovdje na tisuće kuća stoje na stupovima od bambusa i tikovine, a jedino što je »na suhom« su škola i nogometno igralište! Danas je Ganvie pod zaštitom UNESCO-a.

RONDA, ŠPANJOLSKA

iStock

Andaluzijski grad Ronda broji oko 35 tisuća stanovnika, te je na karti svijeta poznat po dvije stvari. Prva je ta da je još od 18. stoljeća mjesto gdje su toreadori prvi puta krenuli u borbu s bikovima, a druga je po klancu El Tajo, inače preko sto metara visokoj brazdi koja razdvaja grad na dva dijela. Ne bi li riješili problem klanca, grad ima mnogo slikovitih mostova, poput Puente Viejo, dovršen 1616. godine i Puente Romano, most koji datira iz maurskog razdoblja. Ronda je na turističkim kartama popularna i po ukusnoj hrani, a popularizirali su je još onomad umjetnici poput Ernesta Hemingwaya i Orsona Wellesa koji su mnoga svoja ljeta provodili upravo ovdje, pišući o njenoj ljepoti i poznatim tradicijama borbi s bikovima.

HUACACHINA, PERU

iStock

Oaza Huacachina je jedina prirodna oaza u Južnoj Americi, te je dom jednima od najvećih dina na kontinentu. Vjeruje se da voda iz lagune ima ljekovita svojstva, što je ovo selo učinilo popularnim odredištem peruanske elite 1940-ih.

Danas je Huacachina popularno odredište za odmor, pa je posjećuju mnogi koji dolaze uživati u obilascima dina u buggyjima, okušati se u sandboardingu i doživjeti njen poznati divlji noćni život. Ovdje živi manje od stotinu ljudi, a uz ovo mjesto veže se jedna predaja, koja kaže da je oaza nastala od suza djevojke iz grada Tacare koja je oplakivala smrt svog voljenog, mladog Inka ratnika. Nakon što je plakala danima i noćima, nastala je laguna, sve dok jednog dana prije sumraka jedan lovac nije prošao kroz lagunu i ugledao djevojku. Osjećajući da je promatrana, bacila se u vodu kako bi se sakrila, a kada je pokušala otići, shvatila je da se pretvorila u sirenu. Djevojka se zvala – Huacachina.

FIRA, GRČKA

Pexels

Fira je inače prijestolnica Santorinija, jednog od najpopularnijih grčkih otoka. Domom ga naziva oko 15 tisuća stanovnika, dok se procjenjuje da ga godišnje posjeti preko dva milijuna turista. Magnet za sve putnike su jedni od najljepših zalazaka sunca na svijetu, kao i sam izgled grada koji je pripijen uz strme litice i ima prepoznatljiv grčki štih. Santorini, pa posljedično i Firu, krasi još jedna posebnost.

Naime, čitav otok je kaldera, što je geološki oblik depresije koja nastaje nakon što vulkan eruptira i uruši se. Santorini je jedina naseljena kaldera u svijetu, a nastao je tijekom velike erupcije u minojskom dobu.

JEZZINE, LIBANON

iStock

Oko 40 kilometara južno od Bejruta, među borovim šumama i vinogradima, nalazi se Jezzine. Osim što je poznato ljetovalište južnog Libanona, Jezzine je praktički okružen šumom Bkassine, najvećom borovom šumom u zemlji. Također, poznat je pod nazivom grad slapova, jer se u njemu nalazi vodopad s kojim dijeli ime, visok 78 metara – jedan od najviših u zemlji. Mnogo građevina smješteno je na rubu litica, kao i nekoliko vidikovaca.

Osim idiličnog krajolika, u blizini su i brojne špilje, od kojih je ona Fakhreddine Grotto posebno značajna jer je služila kao utočište i skrovište od Osmanskog Carstva u 17. stoljeću te u Drugom svjetskom ratu.

MONSANTO, PORTUGAL

iStock

Monsanto je 1938. godine prozvan najportugalskijim gradom u Portugalu. Nalazi se na vrhu stjenovitog brda, tako da je selo zapravo izgrađeno u golemim stijenama i oko njih. Kuće i zgrade koriste masivne kamene ploče kao zidove, pa čak i krovove. Neke kuće su uklesane izravno u stijene!

Monsanto izgleda kao ilustracija iz neke bajke, a kamene ceste i zidovi prekriveni mahovinom odaju dojam kao da će svaki čas iza ugla izići neka princeza. Portugalska vlada proglasila je selo živim muzejom, što znači da ovo mjesto izgleda vrlo slično kao što je izgledalo stoljećima.

COOBER PEDY, AUSTRALIJA

iStock

U Coober Pedyju je vruće – ali jako. Smješten u australskoj divljini, temperature u ovom gradu obično se penju do 45 °C. Krajolik je ovdje oskudan, bez gotovo išta biljaka, a pogled možete pasti na crvenkasto smeđem pijesku. Ako vam se na slikama čini poznatim, to je možda zato što ste gledali film »Mad Max« iz 1985. godine, kojem je kulisa bio upravo Coober Pedy. Ako se pitate kako itko može živjeti u tako pustom gradu s ekstremnom klimom i čime se njegovih 3.500 stanovnika bavi, odgovor je jednostavan. Naime, Coober Pedy je svjetska prijestolnica opala, te oko 70 posto svjetskih opala dolazi upravo odavde. Budući da se nije isplatilo otići, ljudi su se snašli i prilagodili okolišu te žive – pod zemljom. Ovaj jedinstveni grad sadrži hotele, trgovine, škole i još mnogo toga ispod zemlje.

COLMA, KALIFORNIJA

iStock

Grad Colma u Kaliforniji poznat je kao grad duša. S oko 1.500 živih stanovnika u usporedbi s 1,5 milijuna pokopanih, grad ima jedinstvenu povijest vezanu uz groblja. Naime, krajem 19. stoljeća San Francisco se suočio s visokom stopom smrtnosti zbog zlatne groznice, koja je prepunila njegova groblja. Colma, udaljena samo 20 kilometara i lako dostupna vlakovima i cestama, postala je rješenje. Prvo groblje, Holy Cross, osnovano je 1887. godine, a grad je ubrzo ugostio još 15 groblja, uključujući i jedno za kućne ljubimce.

Danas je Colma prepuna pogrebnih ustanova i tvornica nadgrobnih spomenika, a ondašnji stanovnici to su prihvatili na vedar način, pa čak prodaju majice s natpisom: »Sjajno je biti živ u Colmi.«