PULA Nogometaši Istre 1961 u prvoj su pripremnoj utakmici uoči nove sezone u Balama svladali Primorje iz Ajdovščine s 3:1. Bila je to prilika da velika većina igrača pulskog kluba dobije ponešto minuta na terenu, kao i da se vidi u kakvom će smjeru momčad nastaviti s novim trenerom Goranom Tomićem. Sama je pobjeda najmanje bitna, ne i nebitna, ali puno je važniji dojam. A on je bio i više nego povoljan. Zasad je Goran Tomić na planu taktike i igre nastavio na tragu Gonzala Garcije. S jedne strane treba vremena da igrači usvoje nove ideje, a s druge neke stvari koje su dobre i ne treba mijenjati.

Međutim, jedna idila nije dugo trajala. Proljetna rapsodija Zeleno-žutih, kako rezultatom, tako i igrom izazvala je, s pravom, euforiju među navijačima Istre. Na to se nadovezao veliki napredak kluba u svim segmentima, organizacijski, marketinški, medijski, klub je približen navijačima širom Istre. Potom je šokantan odlazak trenera Garcije dodatno galvanizirao klub i navijače, a nakon bodovno najučinkovitije sezone realizirani su transferi koji su već u startu prijelaznog roka osigurali klupski proračun za iduću sezonu. Stižu i novi igrači, doveden je odličan trener Goran Tomić, a skočile su i klupske ambicije za novu sezonu.

Šok

A onda je stigao šok. Povratak na staro. Na zabrane. Problem je nastao zbog uzimanja kratke izjave trenera Tomića, onako s nogu, odmah nakon prve pripremne utakmice protiv Primorja. Da u nekoliko rečenica iznese svoje viđenje pobjede. Nije zatražena dozvola za tu izjavu, iako je na koncu trenera pred mikrofon doveo sportski direktor. Opet, ni to ne bi bio problem da nije uslijedilo pojašnjenje. Trener ne smije davati izjave sve do kraja pripremnog razdoblja. Šok i nevjerica. Uzalud protesti, to je odluka kluba koju striktno provodi direktor Mikel Lauzurica Evolet. Treneru je stavljena brnjica na usta. Onaj tko najbolje može sve većem broju navijača Istre pojasniti što želi na planu igre, kako ocjenjuje igrače, na kojim detaljima treba poraditi, na koncu i kakvu će momčad gledati iduće sezone, ne smije zucnuti mjesec dana. Kao što ni sportski direktor ne smije davati izjave tijekom prijelaznog roka kad je njegova uloga primarna.

Možete li zamisliti da trener Dinama, Hajduka ili Rijeke mjesec dana ne smije davati izjave? Ili, da li bi neki bivši treneri Istre to prihvatili? Recimo Igor Pamić ili čak i Gonzalo Garcia. Iako je sad Urugvajac na crnoj listi navijača, on se nije slagao s tim rigidnim stavovima Baska. Uostalom, prvi je puta klupu Istre napustio najviše zbog tog stalnog udaranja u zid kojeg su baskijski vlasnici podigli oko kluba. A i Tomić je itekako znao »preveslati« Amerikanca Michaela Glovera koji mu je želio sastavljati momčad.

Nepovjerljivost

Kad su tek postali većinski vlasnici, bili su Baski izrazito nepovjerljivi, zatvoreni do boli. S vremenom su pustiti uzde vidjevši da u Istri ne grizemo. Neke sulude ideje su ostale. Poput te da trener ne smije davati izjave kako bi se fokusirao na pripreme. Medijski pritisak? Budimo ozbiljni, klub na dnevnoj bazi prate tri medija, a na trećini konferenciji za medije tijekom sezone prisutan bude samo jedan novinar. Iz našeg lista. Ovo konstantno zatvaranje, konstantna upozorenja svim klupskim djelatnicima da ne smiju ni slučajno davati izjave bez prethodne dozvole podsjećaju na nekadašnje sportaše država »iza željezne zavjese«. Poput bivšeg DDR-a. Svatko se boji da će ga netko vidjeti ako samo pozdravi. Čemu sve to? Posebno sad kad je klub dosegnuo najvišu razinu u povijesti, kad navijača željnih novosti ima kao nikad do sad. Nepotrebno i žalosno. Pravila igre su u redu, da se traži dozvola za intervju. To je normalno u svim klubovima, ali staviti treneru brnjicu, to je žalosno.