JELENJE – Kuhanje, radionice, boravak u prirodi i druženje, u tom je znaku protekao festival »Park prirode Ričina« koji je kroz tri dana raznovrsnih zbivanja okupio ljubitelje laganih ljetnih večeri i glavnog riječkog izvora života. Nakon programa na ušću, pa u kanjonu Rječine koji su početak vikenda obilježili izložbama, sajmovima, piknicima i šetnjama, nedjeljni je raspored sudionike festivala privukao uzvodno, u gornji tok Rječine gdje se voda u koritu ovih vrućih dana još i može vidjeti.

Kod Gašparova mlina u Martinovu selu kuhalo se i kušalo prastarinske recepte iz doba kada stanovnici Mediterana krumpira i pomidora nisu ni vidjeli, a izrađivalo se i razglednice od prirodnog materijala, glinene zemlje kojom područje uz Rječinu obiluje.

Voda se u koritu gornjeg toka Rječine ovih vrućih dana još i može vidjeti / Foto Nikola Blagojević

Dodavanje epiteta

Festival se treću godinu zaredom zbio u organizaciji aktivne riječke udruge Urbani separe čiji nam Marin Nižić kaže kako se dodavanjem epiteta »park prirode« Rječini želi dati na važnosti s ciljem da se na nju počinje gledati na drugačiji način.

– Želimo stvoriti poveznicu Rječine i ljudi, pogotovo onih koji žive u Rijeci i koji uz nju nisu vezani svaki dan, kako bi je upoznali. Kada vidimo u kakvom je stanju i povežemo, onda oko njene zaštite možemo nešto i učiniti. U petak smo bili na šetalištu uz Deltu gdje smo postavili izložbu o Rječini, kuhali, slušali glazbu i održali urbanističku šetnju. U subotu smo posjetili Žakalj gdje smo imali različite radionice ispitivanja uzoraka zemlje, posebnim napravama »slušali biljke« i učili o jestivim vrstama, dok smo treći dan zamislili kao izlet uz zabavu, ali i ozbiljno bavljenje Rječinom kako bismo se uvjerili koliko ona usred ljeta ima malo vode i promislili što se tu može napraviti, kazao je Nižić.

Hladovina oko jedinog funkcionalnog mlina na Rječini najžustrija je, očekivano, bila oko padela i pijata koji su se punili i praznili namirnicama i jelima mnogo poznatijih prijašnjim generacijama.

Sakupljači plodova

Na koji se način nekada pripremala bijela lupina, jari grah poznat i kao sikirica, te »mikropovrće« poput matovilca učila je Daniela Torjan koja u praksi spaja organski uzgoj i pripremu zdravih plodova zemlje.

Foto Nikola BLAGOJEVIĆ

– Ovu kuhinju bazirali smo na namirnicama koje su se koristile prije velike razmjene biljaka iz Amerike i koje su naši preci koristili kao sakupljači plodova. Isprobali smo zelene smokve s medom i jabučnim octom, imamo skutu jer su se tada pretežito koristili svježe mliječne namirnice, kuhamo maneštricu s kupusnjačama, sirutkom, lupinom i jari grahom. Tu su i kruščići od lupine koja je izrazito hranjiva jer se sadrži od čak 40 posto bjelančevina, napitak od cikorije odnosno kavovine. Većina namirnica sađena je u mom urbanom vrtu u Rijeci, koristim organsku metodu sadnje, a upotrebljavam vlastito sjeme ili ga nabavljam od čuvara sjemenja, navodi riječka popularizatorica organskog i održivog vrtlarenja.

Zdravi plodovi zemlje / Foto Nikola Blagojević

Dinamično je bilo i oko radnog stola sitotiska glinom na kojem je Lucija Lekšić, riječka kreativka čiji dizajn i rukotvorine također počivaju na korištenju prirodnih materijala, podučavala ovoj starinskoj tehnici. Glina prikupljena u kanjonu Rječine u njenim je rukama dobila svoju umjetničku namjenu, konkretno kao »pigment« za izradu razglednica.

Foto Nikola Blagojević

– Cilj je bio da ovom radionicom povežemo materijal s lokacijom, tj. Rječinom. Njenu smo zemlju obradili tako da smo ju namočili i prosijali te dobili mokru glinu kojom možemo tiskati. Izabrali smo šest motiva za razglednice koje su vezane uz Rječinu, kao što su pastrva, bjelonogi rak, mlin Žakalj, nacrtali ih na paus papiru i prema njima izradili sito kroz koje će proći materijal. Kada na sito iznad papira nanesemo glinu, koja mora biti konzistencije kao jogurt, povučemo ju raklom i onda na papiru ostanu naši motivi, poučila je Lucija, majstorica u izradi posuđa od gline.

Za svakoga ponešto / Foto Nikola Blagojević