Strast, srce koje tuguje za domom, sve to i puno više doživjela je publika na izvedbi predstave »Tango InCanto una milonga a Fiume« što je odigrana na Trgu Matije Vlačića Flacijusa, a koju autorski potpisuju Leonora Surian Popov i Giuseppe Nicodemo. Fabula dvojezične predstave predstavljene u sklopu ovogodišnijh Riječkih ljetnih noći odvija se u kafiću, u kojem je bila smještena i publika. Navečer, počinje se plesati tango, a od glavnih aktera koje tumače Surian i Nicodemo, doznajemo priče o ljudima koji su napustili svoj kraj i krenuli u svijet za boljim životom, što iz ekonomskih, što iz političkih razloga. Riječ je o izvornim pismima koje je Nicodemo tijekom istraživanja koje je obavio za potrebe pisanja dramaturškog teksta pronašao u arhivima, a u kojima je opisan život onih koji su otputovali u daleke krajeve. Dirljive su to priče u kojima je prisutna nostalgija, a koju melodija tanga ponajbolje opisuje.

Dirljiva pisma

Režiju i tekst potpisuje Giuseppe Nicodemo, bandoneon iliti produžene orgulje o čijoj povijesti je riječ i u predstavi, svira Mirko Satto, gitaru Alberto Mesirca, a skladbu »Tango Trentino« izveo je Zbor HNK-a Ivana pl. Zajca pod vodstvom Mattea Salveminija. Plesni dio večeri svojom su izvedbom obogatili plesači Aurora Cimino i Jody Bet, a u jednom dijelu čuje se glas Aleksandra Cvjetkovića i Maria Joveva, koji također čitaju dirljiva pisma.

Tango, UNESCO-ova zaštićena kulturna baština, postaje tako simbolom plesa nade u kojem iznimno značajnu ulogu imaju emocije. Tango je glazba koja obilježava vrijeme ljubavi, ekspresija građanina svijeta, simbol emigracije i suživota različitih naroda. Simbol je identiteta mješanog naroda, kompliciranog i strastvenog, koji se nikada neće umoriti voljeti svoj jezik, svoje običaje, svoju zemlju, navodi autor predstave, a što je bilo vidljivo i u predstavi.

Publika je tijekom večeri dobila priliku uživati u poetsko-glazbenom putovanju koje je započelo u Argentini, prošlo Europom, a završilo u Rijeci s pismima talijanskih i hrvatskih migranata. Njihove osjećaje savršeno je glazbeno nadopunila glazba Carlosa Gardele, Josephaa R. Lacallea, Astora Piazzolle te stihovi Alfreda Le Pera, Cesarea Pavesea, Sergia Endriga, Enriquea Santosa Discépoloa i Izeta Sarajlića, koji imaju dramaturški potpis Giuseppea Nicodema, koje je interpretirala kazališna prvakinja, nagrađivana glumica i pjevačica Leonora Surian Popov, koja je svojom pjevačkom, emotivnom interpretacijom dirnula mnoga srca.

Multikulturalna sredina

U glazbenom dijelu uživalo se u izvedbi glazbe Leonarda Franchinija i Roberta Di Marina u »Tango Trentino«, Astora Piazzolla »Tzigane Tango«, Josepha R. Lacallea »Amapola«, Juana Carlosa Cobiána »Nostalgias«, Carlosa Gardele »Mi Buenos Aires querido«, Violete Parra »Grasias a la vida«, Anselma Aieta »Palomita Blanca«, »Yo soy Maria da Maria de Buenos Aires« Astora Piazzolle, »Milonga de mis amores«, Carlosa Gardela u aranžmanu Mattea Salveminija »Por una cabeza – Tango d’amore«, Astora Piazzolle »Adios nonino«, Carlosa Gardele u aranžmanu Mattea Salveminija »El dia que me quieras«, te Astora Piazzolle »Libertango«. U gradu strasti, kao što glasi naslov knjige Raoula Pupoa, Rijeci, predstava koja uz taktove tanga progovara o emigraciji, nostalgiji za domom koju ona donosi sa sobom, savršeno se uklapa u sliku multikulturalne sredine u kojoj živimo. Netko je došao, drugi su otišli. Život ide dalje… U ritmu tanga. Vježbanje života, rekao bi Nedjeljko Fabrio.

Milonga pod nebom

Nakon predstave nadomak Kraša održana je svojevrsna revija plesača tanga naslovljena »Milonga ispod zvijezda«. Tango kao ples nije nimalo jednostavan i iziskuje određeno znanje, a te su ga večeri iskazali riječki ljubitelji tog plesnog izraza, uz glazbenu podlogu DJ-ice Susan Magaš.