U Čakavskoj kući u Žminju održana je znanstvena i književna večer posvećena liku i djelu antologijskog čakavskog pjesnika Drage Gervaisa.

Sudbina

Cjelovečernje izlaganje o Gervaisovoj stvaralačkoj i životnoj sudbini održala je prof. dr. sc. Vjekoslava Jurdana, redovita profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Doktorirala je s tezom o životu i djelu Drage Gervaisa te je o njemu objavila tri znanstvene knjige, a izlagala je o njemu u Washingtonu, Chicagu te Plovdivu. Za svoj znanstveni i stručni rad višestruko je nagrađivana, a dobila je i državnu nagradu »Ivan Filipović«.

Drago Gervais (Opatija, 18. travnja 1904. – Sežana, 1. srpnja 1957.) bio je pjesnik, prozaist, dramatičar, esejist, feljtonist, povjesničar, kulturni i društveni djelatnik, nadasve domoljub. Odlazak iz Opatije, odnosno rodne Liburnije u istočnom dijelu Istre, nikad prežaljenog zavičaja, ostao je vječna rana na njegovu pjesničkom srcu.

– U noći s 30. lipnja na 1. srpnja 1957. književnik Drago Gervais, koji je hrvatsku književnost osobito zadužio svojom čakavskom poezijom, tragično je okončao svoj život. Prigoda je to bila da se o Gervaisu još jednom progovorilo i to upravo na taj datum kako bi se aktualizirala njegova umjetnička, intelektualna i ljudska sudbina.

O svojoj obitelji Gervais je zapisao: »Otac mi je bio ‘muzikant’, a mati švelja, ili, čakavski rečeno ‘šilica’, djed mornar, a baka, nona Marijanka, najbolja žena na svijetu.

Djetinjstvo mi je, kao i svako djetinjstvo, bilo lijepo i bezbrižno«, navodi Jurdana. – Istra je širi Gervaisov zavičaj, njegova je životna i stvaralačka sudbina ujedno i sudbina Istre.

Obitelj Gervais prebjegla je iz, rada talijanske Opatije, na teritorij Kraljevine SHS. Najprije Opatiju napušta Dragin otac Artur, a uskoro mu se pridružuje sin Drago.

Taj odlazak iz rodnog mjesta u dječačkoj dobi (p)ostaje prijelomnim trenutkom njegove životne sudbine. Tada je u dramatičnim okolnostima zapravo izgubio svoj zavičaj.

Nakon završetka studija počinje raditi kao advokatski pripravnik u Crikvenici. Ondje 1929. godine, u svojoj 25. godini, objavljuje prvu zbirku pjesama »Čakavski stihovi«. Ti su stihovi danas antologijski unutar hrvatske čakavske lirike.

Tijekom Drugog svjetskog rata Drago Gervais živi u Beogradu, druži se sa drugim istarskim emigrantima, primjerice Ivanom Matetićem Ronjgovim i Matom Balotom.

Godine 1947. vraća se u svoj zavičaj, a 1949. postaje direktorom drame u riječkom Narodnom kazalištu »Ivan Zajc«. Istodobno počinje djelovati kao dramski pisac.

Uz navedenu kazališnu aktivnost, Gervais se permanentno bavi i historijskim temama vezanim za tuđinska posezanja prema ovim krajevima te piše zapažene historiografske tekstove, navodi Jurdana.

Tragedija

Početkom ljeta 1957. odlazi na proslavu pedesete obljetnice ustanovljenja akademskog društva »Balkan« u Sežani.

Ondje je prvog srpnja tragično nastradao u padu s balkona, te je preminuo na putu u ljubljansku bolnicu. Okolnosti toga događaja ni do danas nisu u potpunosti rasvijetljene, što ostavlja prostor za različita tumačenja.

Cijeli je događaj upriličen u ciklusu Prva čakavska liga, koji je pokrenuo Boris Domagoj Biletić, predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika Pula. Manifestacija se održava u suradnji Ogranka s Čakavskim saborom Žminj kojima se potom pridružio Ogranak Matice hrvatske u Pazinu.

Književnu večer vodio je i moderirao Josip Šiklić, glavni tajnik Čakavskog sabora, a organizatorica je Nada Galant. Program je podržala i financijski poduprla Istarska županija – Upravni odjel za kulturu i zavičajnost.