Nema više Marijana Malnara Makija, goranskog slavuja.

Vijest se brzo pročula i to ne samo na goranskim, već i na prostorima Primorsko-goranske županije jer je Maki bio čest gost na radijskim postajama ovog kraja, posebno popularne Top liste Glista Radio Rijeke, kao i na valovima njegova domicilnog Radija Gorski kotar.

»Nikad kasno nije«

Maki je bio zaljubljenik u glazbu. Ta je ljubav započela davno, još tamo šezdesetih godina prošlog stoljeća na tadašnjim plesnjacima u njegovim rodnim Brod Moravicama, kao i u drugim goranskim domovima kulture.

Zvuk tog davnog desetljeća, kombinacija starinskih šlagera i pop pitkosti, odredio je Makija u njegovu glazbenom izrazu koji je, i kad bi radio prepjeve, i kad bi pjevao vlastite pjesme, uvijek bio poseban, prepoznatljiv i autohton. Hrapavi, pomalo promukli glas starog »šmekera«, znao je svaku pjesmu učiniti dobrom, podići joj emocionalnu vrijednost i vratiti slušatelje u ta davna zlatna doba domaće, pa i svjetske pop glazbe.

Dugo je godina Maki pjevao onako za svoju dušu, za prijatelje, društvo i na zabavama, a kad je krenuo u diskografsku karijeru, u ipak nešto kasnijim godinama, debitantskom albumu dao je najbolji mogući naziv – »Nikad kasno nije«. I od tog »nikad kasno nije« trenutka ostvarenog početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nanizao je on još trinaest albuma (on ih je najčešće nazivao kazete, jer u takvom ih je obliku, zatim i u formatu CD-a i objavljivao) koji su itekako imali svoju publiku jer je Maki znao bojom gasa i jednostavnim stihovima šarmirati mnoge, posebno kad bi na svoj poseban način prepjevavao hitove starih majstora kao što su Ivo Robić, Mišo Kovač…

No, najvrjedniji dio njegova rada ipak su bile autorske pjesme, posebno zavičajne. Tu je Maki zaista znao »složiti« i test i glazbu tako da su mnogi iz mjesta o kojima je pjevao bili dirnuti, a neke od tih pjesama i danas su neslužbene himne pojedinih goranskih mjesta i gradića. Ponajbolji takvi trenuci su pjesme o Brod Moravicama i Delnicama, dva goranska mjesta uz koja je Maki bio vezan životom i radom, pa i nije čudno da je baš kroz stihove i glazbu o tim goranskim sredinama Maki dao najbolje od sebe.

No, bio je Maki dobar i u jednostavnim ljubavnim pjesmama, kao i u nizu različitih prigodnih skladbi u kojima je znao biti i duhovit pa su, kao i spomenute, ušle u kolektivno glazbeno nasljeđe Gorana i Gorskog kotara.

Nogometni sudac i nastavnik

Nije Maki bio samo dobar kantautor. Po nogometnim je terenima Gorskog kotara itekao znan bio kao pomoćni nogometni sudac pri čemu je u legendu ušla činjenica da je često, i to namjerno, na utakmice u Mrkopalj, Vrata, Skrad… išao pješke!

Imao je prijevoz, ali Maki je puno držao do sportskog načina života pa mu nije bio problem propješačiti dvadesetak, pa i više, kilometara. Također, Makija će pamtiti i generacije delničkih srednjoškolaca metalskog smjera jer im je desetljećima predavao praksu. Definitivno, Maki je iza sebe ostavio trag, a to pak znači da će nam svima nedostajati!