RIJEKA   Nogometaši Rijeke za dva dana kreću na »alpsku turneju« dugu 11 dana. Najprije pet dana austrijskog Villacha pa šest dana Kranjske Gore u kojoj su udareni temelji brojnih trijumfa i trofeja.

Bijeli će u Sloveniji odigrati četiri pripremne utakmice. Najprije dvije od po dva puta po 60 minuta, protiv ukrajinske Oleksandrije i beogradskog Čukaričkog, a potom protiv slovenskoga prvoligaša Brava iz Ljubljane i turskog Göztepea.

Kad se bude igralo s Turcima, zagrljaji će padati k’o snijeg u Kranjskoj Gori na dočeku Nove godine. Jer je sportski direktor kluba iz Izmira Ivan Mance. Čovjek koji je stvarao prvu riječku šampionsku generaciju, a sad iz sezone u sezonu radi vrhunski posao na obalama Egejskog mora.

U očekivanju dolaska mladog napadača Ante Mateja Jurića klupska vrhuška trenutačno intenzivno radi na dovođenju jednog do dva krila i dva zadnja vezna. Obojica su stranci, jedan rješava vizu, a drugi će svoju želju za dolaskom u Rijeku morati potkrijepiti i približavanjem ugovornim svotama kakve se dobivaju na Rujevici.

U međuvremenu hrvatski medijski prostor zatrpavaju glasine bez pola posto realne utemeljenosti pa jedino možemo pretpostaviti da ih u eter guraju agencije kako bi podigle cijenu i svoje štićenike prikazale što poželjnijima na ljetnom mercatu.

Čolak, Nejašmić, Krizmanić, Guindo… Sve odlični ili dobri igrači, koji se ili ne uklapaju u Rijekine planove ili se ne uklapaju u Rijekine platežne mogućnosti.

Posljednje ime na tom »nema veze s istinom« popisu je jedno koje smo već gledali u Rijeci. Zapravo, kod Matjaža Keka više je trenirao nego igrao pa uzročno-posljedično ostao vrlo kratko. Mislav Oršić. S Rujevice nisu krili da su ga kontaktirali prošle zime. Oršić je tražio pauzu da pomno razmotri sve opcije, u medije je vrlo brzo procurilo da to znači »čekati da vidi želi li ga Dinamo«. Rijeka je onda prekrižila tu opciju, a danas nekadašnji Vatreni nije u baš niti jednoj kvarnerskoj kombinaciji. Rijeka nije zainteresirana.

Prekjučer se u oglednom dvoboju s Primorjem iz Ajdovščine, koliko god bila riječ o Rijekinoj prvoj, a Primorjevoj već trećoj pripremnoj utakmici, odmah moglo spoznati nekoliko pokazatelja o nekoliko novih igrača i ideji igre koju će Radomir Đalović pokušati pretočiti u djelo sljedeće sezone.

Visoki presing, ganjanje protivnika odmah na njegovih 15-20 metara. I nema »pimplanja« po osvojenoj lopti iz niskog bloka, krila ne trebaju tražiti loptu u noge nego koristiti svoju brzinu za kontre, što okomitiji put do protivničkoga gola.

Dominic Iankov jedan je od onih igrača koji »loptu udaraju drukčije od ostalih«, vidi se to u svakom primanju i dodavanju, a to je i razlog više zabrani bilo kakve statičnosti napadača, oni moraju tražiti prostor, lopta će već doći, utoliko prije ako se ostvari dolazak zadnjeg veznog koji ima znatno izraženiju kreaciju od Selahija.

Anel Husić je pojačanje. Odmah, sad. Nosi sve pred sobom, siguran na lopti, čita igru… Pun pogodak. Justas Lasickas će biti jako dragocjeni džoker na oba boka, a nerijetko i član startnih 11. U naponu snage (27 godina), moć ponavljanja sprinteva, fizički snažan, jak u duelu, iza drži blok, svaku šansu koristi za pridodati se napadu, taktički inteligentan i discipliniran… Dobar, jako dobar potez Antoninija Čuline i Darka Raića Sudara.

Ndockyta znamo i nadajmo se da će svoju razinu igre podići na šampionsku razinu sredine u koju je došao, a Sijarić je zasad rotacijski igrač, no kad se malo oslobodi i ohrabri, mogao bi biti lijepi adut u Đalovićevoj tranziciji.

Previše je prerano za bilo kakve konkretnije ocjene, ali prvi dojam je – bit će (opet) jako dobro.